Objavljuje Hrvatski Ratnik
Hrvatski Glasnik napravio je analizu raspodjele javnog novca manjinskim koprodukcijama za razdoblje od 2021. do 2023. godine. Dok se javnosti redovito servira priča o europskim integracijama i proboju hrvatskog filma na zapadno tržište analiza razotrkiva kako velika većina proračuna Hrvatskog audivizualnog centra (HAVC-a) završava u vrlo uskom i interesno dobro povezanom krugu korisnika u zemljama bivše Jugoslavije…
DOSJE HAVC: MILIJUNSKI IZNOSI ZA MANJINSKE KOPRODUKCIJE, KAMO ZAPRAVO ODLAZI NOVAC HRVATSKIH POREZNIH OBVEZNIKA?
ANALIZA KAKO HAVC TROŠI NOVAC HRVATSKIH POREZNIH OBVEZNIKA
Nakon što smo u prvom dijelu našeg istraživanja otvorili pitanje načina na koji Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) raspodjeljuje javni novac, u ovom nastavku donosimo egzaktne podatke i detaljnu analizu manjinskih koprodukcija za razdoblje od 2021. do 2023.
Podaci koje smo analizirali i sistematizirali otkrivaju nevjerojatan nesrazmjer u dodjeli financijskih sredstava inozemnim projektima.
Dok se javnosti redovito servira priča o europskim integracijama, ravnopravnoj kulturnoj razmjeni i proboju hrvatskog filma na zapadno tržište, matematika iza službenih odluka HAVC-a razotkriva posve drukčiju, regionalnu realnost. Ogromna većina proračuna namijenjenog inozemnim autorima ne odlazi u Berlin, Pariz ili Rim, nego završava u vrlo uskom, dobro povezanom krugu zemalja bivše Jugoslavije.
GEOGRAFSKA RASPODJELA: DOMINACIJA BIVŠE DRŽAVE
U trogodišnjem analiziranom razdoblju, unutar uzorka od 2,46 milijuna eura potvrđenih proračunskih sredstava za manjinske koprodukcije, geografski fokus upravnog odbora HAVC-a bio je više nego jasan.
– Ostatak Europe i svijeta dijeli preostalih 22%, pri čemu zapadnoeuropske kinematografije s kojima bismo se trebali povezivati, poput Njemačke i Italije, dobivaju tek simbolične mrvice.
Tablica 1: Ukupna raspodjela potvrđenih sredstava po zemljama (2021, 2023)
UNUTARREGIONALNI PARADOKS: SRBIJA KAO APSOLUTNI FAVORIT
Kada se maknu sve ostale europske države i fokusira se isključivo na regiju, podaci postaju još frapantniji. Unutar samog Ex-Yu kruga nema govora o nekakvoj ravnomjernoj ili balansiranoj potpori susjednim državama. Umjesto toga, svjedočimo potpunoj dominaciji jedne kinematografije.
– Srbija drži apsolutni monopol: Srpski filmovi i tamošnji producenti sami preuzimaju više od polovice svih regionalnih sredstava, čak 50,5% unutar regije, što predstavlja nevjerojatnih 39,4% cjelokupnog proračuna koji je HAVC namijenio za sve svjetske manjinske koprodukcije.
– Srbija i Slovenija zajedno kontroliraju više od tri četvrtine, točnije 75,8% svih sredstava koja odlaze u bivšu državu.
– S druge strane, Bosna i Hercegovina, unatoč snažnim povijesnim vezama, brojnom hrvatskom narodu u toj zemlji i stalnim proklamacijama o pomoći, drži tek marginalnih 2,3% unutar regije (svega 1,8% ukupnog fonda).
Tablica 2: Raspodjela sredstava unutar zemalja bivše Jugoslavije (Ex-Yu)
KONKRETNA IMENA: TKO SU AUTORI I DOMAĆI POSREDNICI?
Kako bismo u potpunosti razumjeli kako ovaj sustav funkcionira u praksi, moramo pogledati konkretne naslove i autore koji su obilno financirani javnim novcem hrvatskih poreznih obveznika. Na popisu odobrenih projekata nalaze se zvučna imena regionalne scene.
Primjerice, srpska redateljica Maja Miloš i njezin film ‘Pukotina u ledu’ financirani su preko domaće kuće Propeler Film s visokih 650.000 nekadašnjih kuna. Isti iznos od 650.000 kuna osiguran je i za makedonskog redatelja Milča Mančevskog za projekt ‘Kajmak’, a kao domaći partner i posrednik pojavljuje se Jaako dobra produkcija odnosno Nukleus Film. Izdašno je financiran i poznati srpski redatelj Mladen Đorđević za film ‘Radnička klasa ide u pakao’ (izvorno prijavljen pod naslovom ‘Prvi maj’), kojem je preko hrvatske produkcijske kuće Kinorama dodijeljeno 550.000 kuna.
Kada se analizira popis domaćih producenata koji najčešće dobivaju ulogu manjinskog partnera za ove regionalne projekte, imena se stalno ponavljaju. Kinorama, Propeler Film, Nukleus Film i Restart funkcioniraju kao stalni posrednički krug koji aplicira za sredstva, formalno ispunjava uvjete koprodukcije, a zatim stotine tisuća eura prosljeđuje partnerima u Beogradu, Ljubljani ili Skoplju.
KULTURNA DIPLOMACIJA ILI INTERESNI AUTOMATIZAM?
Ovakva preraspodjela proračunskog novca nameće ozbiljna, legitimna pitanja o stvarnoj strategiji i kriterijima HAVC-a. Činjenica da se gotovo 40% cjelokupnog godišnjeg proračuna za manjinske koprodukcije troši na projekte u kojima je vodeća zemlja Srbija razotkriva da se hrvatska kulturna diplomacija svela na financijski servis srpske kinematografije.
Dok su hrvatski branitelji, povijesne teme, pa i suvremene društvene drame domaćih autora podvrgnuti rigoroznim, često ideološki obojenim filterima i restrikcijama, regionalna mreža funkcionira bez zastoja i prepreka. Službene brojke ne lažu, one jasno pokazuju da je regionalni sentiment u HAVC-u još uvijek znatno jači od nacionalnih kulturnih interesa.
IZVOR: hrvatski-glasnik.com
“Ako se moj narod ponizi, moli, traži moje lice i vrati se sa svojih zlih putova – ozdravit ću njihovu zemlju.” (2 Ljet 7,14)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik