Kako se kroz marketing HEP-a pljačkaju i obmanjuju Hrvati

Piše: Anđelko Jeličić

Ovih dana kroz više medija, uključujući i visokotiražni „Večernjak“ i „Jutarnji“, objavljen je zanimljiv članak o izvlačenju stotina milijuna kuna kroz poslove reklame i propagande, a čiji su glavni akteri državno poduzeće HEP i marketinška agencija „REAL grupa“.

Autori članka novinari Saša Paparella, Oriana Ivković Novokmet i Melisa Skender se referiraju na nalaz GONG-a. Inače, još je Mirela Holly 2015. godine na konferenciji za tisak posebno apostrofirala odnos HEP-a i Real grupe. U navedenom članku prikazana je samo slika prema vani, političkim žargonom rečeno samo „vanjskopolitička analiza“, a da se nitko nije osvrnuo na „unutarpolitičku sliku“ u samoj kompaniji /HEP-u/ gdje se ovaj pakleni scenario tehnički provodio.

Dakle, Sektor marketinga u krovnom društvu HEP d.d. uspostavljen je 2012. godine podjelom „plijena“ između tadašnjih koalicijskih partnera SDP-a i HNS-a.  HEP je u toj podjeli postao žrtva vanjskih dovedenih kadrova iznjedrenih iz Čačićevog i Vrdoljakovog HNS-ovog kadrovskog brloga. Ovaj sektor, kao poslovna funkcija pozicioniran u krovnom društvu HEP d.d., sasvim je besmislen jer bi trebao služiti promicanju proizvoda koji je u svojoj osnovi monopol, a poslužio je tadašnjoj HNS-ovoj vlastodržačkoj eliti ne samo da opere na desetine milijuna kuna novca i podkupi gladne i podmitljive medije, već je bio i najatraktivniji „uhljebistan“ uglavnom za priležnice menadžmenta, ili pak honorar zaslužnima za tehnički odrađene poslove iz kojih je HNS-ov menadžment izvukao stotine milijuna eura u svoje džepove i vjerojatno džepove onih koji su pokrivali ove transakcije.

Svakako, najznačajniji posao koji je plaćen uhljebljavanjem u ovom sektoru je odrađeni kriminalni plasman obveznica ukupno vrijednih 1,050 milijardi dolara na američkom dolarskom tržištu, uz više nego dvostruko veću kamatu od tadašnje tržišne, a za što je HEP platio više od 300 milijuna U.S. dolara nego što je trebao. Inače nabavka ovog novca HEP-u je bila bespotrebna jer nije poslužila ni za kakve investicije, a kompanija je tada imala više nego dobru likvidnost, pa je tako prikupljeni novac deponirala u domaću banku uz čak 40 puta manju kamatu od one koju je platila za američke obveznice. Očito se s ovih 300 milijuna U.S. dolara „nahranilo“ puno njih kad čak ni nesposobni represivni aparat nije vidio ništa sporno u ovoj transakciji.

Zanimljivo je da je već uhodani visokokoruptivni model izvlačenja novaca kroz marketing, instaliran nakon što je HEP  kao svoj najunosniji plijen nakon pobjede na izborima 2012. godine HNS istrgovao sa svojim koalicijskim partnerom SDP-om, HDZ kao njihov politički sljedbenik zadržao i još dodatno „unaprijedio“ bez obzira na svu poslovnu neutemeljenost ove organizacijske jedinice,.

Interesantno je da u čelništvu Marketinga HEP-a nema niti jedne osobe koja ima i formalno obrazovanje za obavljanje tog posla. Pa morate i priznati da i nije jednostavno između tisuća marketingaša, do čije diplome, a osobito one magistarske se lako dolazilo uz relativno podnošljive eurske izdatke, napraviti odabir kad on nije upravljen moždanim vijugama, već uglavnom snagom erektilnih reakcija politički izabranog menadžmenta. Stoga se u ovom brlogu, pored mladih sisatih ambicioznih inžinjerki elektrotehnike, našla i poneka netalentirana glumica, profesor geografije i neizbježni inženjer prometa. Nažalost, kroz ovu priču oslikava se sav jad i bijeda hrvatske političke realnosti, pa nije nikakvo čudo što najkvalitetniji obrazovani mladi ljudi s obiteljima u stotinama tisuća u stanpedu napuštaju ovu zemlju isprepletenu na svim razinama korumptivnim vezama.

HEP se razbacuje stotinama milijuna kuna za podkupljivanje medija koji štite lik i djelo menadžmenta ove kompanije, a da ništa ne radi na izgradnji novih energetskih objekata temeljenih na obnovljivim izvorima energije. Marketinški „stručnjaci“ i to osporavaju pa su tako vješto, kroz svoje kanale informiranja, „prodali“ nestručnoj javnosti i pokvarenim političarima informaciju o izgradnji 1,5 MW hidroelektranice u Lici, a HEP-u trenutno u sustavu nedostaje preko 2.000 MW elektro proizvodnih kapaciteta, a za što postoje neiskorišteni obnovljivi i čisti izvori (voda, sunce i vjetar).

Svake godine milijarde eura nepovratno proteče kroz neiskorištene vodne potencijale, a da ne govorimo o neiskorištenoj energiji vjetra i sunca. Stoga je hrvatska osuđena na kupovinu električne energije po cijeni od preko 300 eura po MWh od raznih energetskih špekulanata, gdje prednjači srpski biznis na čelu s Vukom Hamovićem i Vojinom Lazarevićem, umjesto da se koriste vlastitom proizvedenom obnovljivom energijom po cijeni ne višoj od 50 eura po MWh. Stoga naše gospodarstvo koje plaća trostruku pa čak i četverostruku cijenu u odnosu na prošlu godinu nikako ne može biti konkurentno, i nažalost slijedi mu kolaps, osobito u onim granama koje u svom proizvodu ili usluzi imaju visok udio električne energije. Dok ova drama s energijom drma cijeli svijet, Hrvatska najavljuje izgradnju čak 3 nacionalna nogometna stadiona vrijednost kojih je pojedinačno u visini jednog prosječnog elektroproizvodnog objekta, a da na to nitko od hrvatske stručne i političke javnosti ne reagira.

Udruga Hrvatski Ratnik