Objavljuje Hrvatski Ratnik
Kako vas, i vladajuće i oporbu, nije sram? Više od trideset godina sjedite u Saboru, Vladi, ministarstvima, agencijama i upravnim odborima, mijenjate stranačke boje, ali ne mijenjate obrasce ponašanja. Hrvatsku ste pretvorili u državu bez pravde, bez povjerenja i bez vizije. Vi niste naslijedili ruševinu, vi ste je, korak po korak, izgradili svojim nečinjenjem, pogodovanjima, kukavičlukom i trajnim podjelama koje vam služe kao paravan…
Ovo pismo, koje smo dobili od ‘građanki i građana RH’, upućeno je vama Predsjedniče Vlade, članovima Vlade Republike Hrvatske, zastupnicima u Hrvatskom saboru…
Dok se javnosti serviraju pjesme, izjave i medijski skandali, stvarni kriminal, pljačka i raspad sustava prolaze gotovo neopaženo. Je li to vaša definicija upravljanja državom?
Dok se pravosuđe godinama ne usuđuje dovršiti najveće afere – INA, Agrokor, JANAF – dok stotine milijuna eura nestaju bez presuda, vi se bavite perifernim temama koje služe kao dimna zavjesa.
Dok se u državnim tvrtkama plaćaju ‘antistresni programi’, savjetovanja, jelovnici i razni besmisleni troškovi, građani se bore s rastućim cijenama, kreditima i neizvjesnošću.
Dok se imovina pojedinih dužnosnika i visokih državnih službenika ne može objasniti legalnim prihodima, institucije šute, a politika glumi iznenađenje.
Zdravstveni sustav se raspada pred očima javnosti, liste čekanja su sramotno duge, liječnici i medicinske sestre odlaze, bolnice su kadrovski i financijski iscrpljene. Poljoprivreda je devastirana, sela se prazne, domaća proizvodnja nestaje, a država se sve više oslanja na uvoz. Mladi masovno iseljavaju jer ovdje ne vide pravedan sustav ni sigurnu budućnost.
To nisu ‘nesretne okolnosti’ – to su posljedice vaših odluka, vašeg nerada i vašeg pogodovanja interesnim mrežama.
A dok mladi odlaze, oni koji su gradili ovu državu – naši umirovljenici – tiho nestaju s društvene margine. Ljudi koji su desetljećima radili, plaćali doprinose i stvarali temelje ove zemlje danas preživljavaju s mirovinama koje često ne pokrivaju ni osnovne troškove života.
Mnogi biraju između grijanja i lijekova, broje svaki euro, srame se tražiti pomoć i polako tonu u zaborav. U zemlji u kojoj se milijuni gube u aferama bez epiloga, stariji ljudi prebiru po akcijama u trgovačkim centrima kako bi preživjeli mjesec.
To nije socijalna politika – to je tiha i sramotna izdaja generacije koja je ovu državu nosila na leđima.
Pravna država u Hrvatskoj postoji na papiru. U stvarnosti, mali ljudi brzo osjete snagu zakona, dok se veliki slučajevi razvlače godinama bez epiloga.
Afera INA, u kojoj je nestao golem iznos javnog novca, nema pravosudni završetak. Agrokor je simbol sustavne pljačke i političko-financijskog pogodovanja, ali odgovornost se razvodnila do neprepoznatljivosti. JANAF i niz drugih državnih tvrtki pokazali su koliko je sustav zarobljen interesima uskog kruga ljudi. Vi ste normalizirali činjenicu da se u ovoj državi veliki kriminal ne kažnjava.
I dok država tone u institucionalnom kaosu, vi se dijelite na lijeve i desne, vodite rovovske ideološke ratove i glumite moralne autoritete pred kamerama.
Kako vas nije sram dijeliti narod u trenutku kada se Hrvatska demografski prazni, kada mladi odlaze, kada stariji jedva preživljavaju, a javni sustavi pucaju po šavovima? Kako vas nije sram trošiti energiju na simboličke sukobe, dok nemate snage donijeti odluke koje bi donijele konkretne rezultate?
Građanima ste poslali poruku da se poštenje ne isplati, da su veze važnije od znanja, da je stranačka iskaznica važnija od sposobnosti, a lojalnost interesnoj mreži važnija od lojalnosti državi.
Sustavno ste ubijali povjerenje u institucije, pravdu i samu ideju zajedničkog dobra. To više nije puki politički neuspjeh – to je moralni slom političke klase.
Zato pitanje više nije tko je lijevo, a tko desno. Pitanje je tko je spreman stati pred građane i priznati: trideset godina nismo izgradili funkcionalnu državu. Vi niste naslijedili ruševinu – vi ste je, korak po korak, izgradili svojim nečinjenjem, pogodovanjima, kukavičlukom i trajnim podjelama koje vam služe kao paravan za osobne interese.
Ovo nije optužnica protiv jedne stranke, nego protiv cijele političke kulture. Kulture u kojoj nitko ne odgovara, u kojoj se neuspjeh nagrađuje novim mandatima, u kojoj se javni novac doživljava kao plijen, a država kao pozornica za osobne karijere.
Dok se vi borite za funkcije, Hrvatska se bori za opstanak. I zato, bez ikakvih rukavica: kako vas sve zajedno nije sram?
Sram vas može biti pred iseljenom mladosti koja se neće vratiti. Sram vas može biti pred zdravstvenim radnicima koji odlaze jer više ne mogu nositi teret sustava koji ste zapustili. Sram vas može biti pred umirovljenicima koji preživljavaju s mirovinama nedostojnim čovjeka. Sram vas može biti pred generacijama koje dolaze, a kojima ostavljate državu s urušenim institucijama i razorenim povjerenjem.
Ako u vama ima i trunke savjesti, pogledajte rezultate vlastite vladavine: prazna sela, dugi redovi pred bolnicama, sudovi bez presuda, afere bez epiloga, mladi bez nade, stariji bez dostojanstva.
To je vaša ostavština. Povijest vas neće pamtiti po govorima i ideološkim parolama, nego po činjenici da ste, štiteći vlastite interese i održavajući podjele, polako, ali sustavno ubijali državu.
S ‘poštovanjem’,
građanke/građani Republike Hrvatske
Ivan 10,11-13 “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Račan je svojim dolaskom na vlast promijenio strukturu državne vlasti i otvorio izborna pravila po uzoru na partijska. Zato danas narod ne bira svoje delegate ,nego to pravo prepušta vođama stranaka ,koji na taj način vladaju apsolutistički uz pomoć ucijene i korupcije ,kada smo neka mafijaška organizacija. Jedina bitna razlika je u tome da se neposlušne ne ubija ,nego im se jednostavno blokiraju sve mogućnosti opstanka….
Zato je imperativ opstanka države promjena izbornog zakona i neku osobno-prefrencijalnu varijantu u kojoj će ,ovisno o broju dobivenih glasova,delegati dolaziti u Sabor i račune polagati svojim glasačima.
Ono malo svjesnih Života bi se konačno trebalo udružiti i time pokazati Put nesvjesnima do Istine.
Podrška,komu,čemu,
Bez izlaska na ulice nema pomaka!
Apsolutno u pravu, podrška