Kakva je to ‘pravna država’ čije su institucije u službi pedofila i zlostavljača?!

Objavljuje Hrvatski Ratnik

Moja noćna mora započela je prije više od 10 godina kad sam pobjegla od nasilnika. Centar za socijalnu skrb Osijek znao je da je on obiteljski nasilnik – ponavljač. Jedini odgovor koji sam od njih dobila bio je: “Ako je opasan za tebe, ne znači da je opasan za dijete”, iako ga je prijavila kći iz prijašnjeg braka nad kojom je vršio bludne radnje. Ima kaznu za poticanje djece na pornografiju i dijeljenje tih materijala. Upisan je i u registar pedofila…

Trenutno je medijski aktualan slučaj tzv. femicida u Slatini. Naime, u utorak navečer nasilni i pijani suprug ubio je svoju suprugu tijekom rođendanskog slavlja jednog od njenih šestero djece. Ubijena žena i ubojica su bili u postupku razvoda braka, a tragedija je još veća jer je žena zvala policiju sat vremena prije ubojstva tražeći pomoć i zaštitu od NASILNIKA.

Toliko o Plenkovićevoj ‘Istambulskoj konvenciji’ kojoj je cilj spriječavanje nasilja u obitelji, a kako ‘Istambulska’ izgleda na jednom drugom primjeru pročitajte u nastavku.

Kakva je to pravna država, čije su institucije u službi osuđenog pedofila i neosuđenog zlostavljača, donosimo u priči Žarke Babić, ex Mihaljević, koja nam je na mail poslala pismo s molbom da ga objavimo, što i činimo, uz hrpu dokumentacije koja potvrđuje njene riječi.

Inače, Žarka je to pismo proslijedila prema više institucija, između ostalog Centru za socijalnu skrb, Ombudsmanu, Kući ljudskih prava… ali bez odgovora.

Naša namjera nije biti arbitar u procesu za koji su zadužene institucije ove države, ali ne bismo željeli da se ponovi SLATINSKI SCENARIJ te smatramo da svako dijete ima pravo na normalan obiteljski život i odrastanje bez straha i trauma.

Uz Žarkino pismo objavljujemo i pismo njenog, sada već punoljetnog, sina s tim da smo, zbog zaštite prava maloljetnog djeteta, Žarkinu kći preimenovali u Seka…

U ovom konkretnom slučaju bi i nadležno ministarstvo trebalo pokrenuti kontrole rada i ponašanja odgovornih osoba u navedenim institucijama…

INSTITUCIONALNO KRŠENJE DJEČJIH I OSNOVNIH LJUDSKIH PRAVA ŽENE NA SLOBODNI ŽIVOT I PRIVATNOST DOMA

Moram nekome ispričati kroz koji pakao prolazimo ja i moja kći već 10 godina. Obraćavam se vama jer više nemam kome.

Imam sve dokaze, presude o nasilju, izjave svjedoka, liječničku dokumentaciju o desetogodišnjoj kćeri koja je od zdravog i veselog djeteta sada dijete koje se SAMOOZLJEĐUJE, koje mora piti antidepresive, koje je na vještačenju – na kojem je Centar inzistirao – 6 sati sjedilla u istoj stolici slušajući sve strahote koje mene nisu smjeli pitati pred njom.

Moje dijete svakodnevno dolazi iz škole pomokreno od straha, ima NOĆNE MORE i još puno toga. Naglašavam da je ova noćna mora započela prije više od 10 godina kad sam pobjegla od nasilnika.

Centar za socijalnu skrb Osijek znao je da je Darijo OBITELJSKI NASILNIK – ponavljač, tukao je sve TRI ŽENE PRIJE MENE, čak i vlastitu sestru, i sve su na kraju završile na traumi. Sve su to gledala njegova djeca, a ukupno ih je prije mene imao 5.

Molila sam Centar za pomoć, ali u svih ovih 10 godina nitko od djelatnika navodno nije prepoznao obrazac, iako sam im govorila da se bojim i za sebe i za dijete. Jedini odgovor koji sam od njih dobila bio je: “Ako je opasan za tebe, ne znači da je opasan za dijete.”

I nastradalo je jedno od njegove djece iz prijašnjeg braka, kći nad kojom je vršio bludne radnje dok je mislio da spava. Prijavila ga je i to je na sudu.

Jednu kaznu za poticanje djece na pornografiju te dijeljenje i distribucije istih je odradio i UPISAN JE U REGISTAR PEDOFILA.

Za isto djelo, koje je ponovio, opet je proglašen krivim i određena mu je ZATVORSKA KAZNA. Ja sam u međuvremenu podigla dva sina, i oni još uvijek mene diskriminiraju kao majku. Nadam se da će bar netko u ovoj skraćenoj verziji mog pakla prepoznati paradoks i neadekvatno cijelo desetljeće maltretiranja i pomoći mi da to zaustavimo.

Moj broj mobitela je 097 *** ****, bila bih vam zahvalna da mi se javite. Ja sam samo JOŠ JEDNA ŽRTVA NASILJA I LOŠIH INSTITUCIJA, žena koja samo želi zaštititi sebe i dijete čiji je tata pravomoćno OSUĐENI PEDOFIL, ali i dalje nas se napada.

Jedino što tražimo je natrag svoj život. Želimo da konačno dobijemo svoj mir i dostojanstven život kojim ne upravljaju drugi ljudi, i da možemo konačno u miru pustiti da zacijele sve te traume i rane koje nam trajno uznemiravanje stalno nanovo otvara i oduzima i ovo malo snage što nam je ostalo.

Unaprijed hvala, Žarka Babić, lp

Ispod je pismo moga, sada već odraslog sina…

Poštovanje,

s obzirom da nisam pozvan kao svjedok u predmetnom sporu P 0b-438/2024-21, a brat sam uz kojeg je moja sestra odrastala i živjela do prošlog ljeta, smatram svojom dužnošću reći istinu i posvjedočiti makar ovim putem (iako sam isto spreman i OSOBNO potvrditi i svijedočiti).

Ja sam Maksimilian Mihaljević, sin tužiteljice Žarke Babić. Rođen sam 08.03.2004. godine u Rijeci. Jako je važno da se čuju moje riječi jer Seka je premala da bi ju shvatili ozbiljno pa se njene riječi mogu izvrtati, koristiti i tumačiti kako nekom odgovara.

Prošao sam isto to što ona prolazi, s istim čovjekom, i točno sam bio njene dobi. I vjerujte mi kad vam kažem da iz osobnog iskustva znam kako se ona osjeća.

I ja sam bio pozvan u Centar na razgovore više puta, jedan razgovor s psihologicom trajao je 3 sata. I koliko god sam ja njima sve rekao, nigdje ni riječi o tome, ni pismene, ni usmene.

Život s Darijem bio je kao hodanje po minskom polju, nekad eksplodira zbog samo njemu znanog razloga. Svi smo na udaru, ne bira ni sredstva ni riječi, a te promjene raspoloženja variraju iz sata u sat, ne iz dana u dan.

U VIŠE navrata bi se dotičnog probudilo u 13:00 radi primopredaje za Seku, dok je mama radila, a ja morao u školu (a izlazili smo mu u susret UVIJEK da Seka ide kod njega kada je htio).

Mama je skupa s nama otišla od njega kad je SEKA IMALA 2 MJESECA, bez novaca, bez ikog poznatog u gradu, U PODSTANARE. Mislio sam da će tu sve prestati i da ćemo nastaviti dalje normalno, koliko smo mogli nakon svega toga. Međutim, tek tada je za nas počeo pravi pakao i PROGANJANJE od strane Darija, najviše PUTEM INSTITUCIJA.

Da preskočim na ovo što se sada mami i Seki događa… Nakon 10 godina ništa se nije promijenilo, 10 godina non-stop lažnih prijava policiji, Centru, DORH-u, te vrijeđanje i diskriminacija moje mame sa svih strana. Darijo napada svakoga tko se ne slaže s njegovim mišljenjem.

Dakle sve je isto, Darijo i dalje radi kako mu je volja, njegovo maltretiranje i monopol nitko nije zaustavio sve ove godine. On i Centar su mi uništili djetinjstvo. Bio je nasilnik, ali svaka njegova prijava i svaka riječ NEPOTKRIJEPLJENA DOKAZIMA uzimala se u obzir dok smo mi drhtali od straha na svako zvono.

Ne znam čime je uvjerio Centar da mene treba smjestit u Dom, da je mama monstrum koja nas zapostavlja i radi sve čega se mogao sjetiti. Čak je Centar Osijek komunicirao s Centrom u Puli da pozovu moje (djeda i baku Op.A.) da ih pitaju bi li me uzeli ako odluče da moram u Dom. Centar nam je stalno bio na vratima apslutno uvjereni u sve što on govori.

Ja sam bio odlikaš od 1. razreda. Međutim, kad su krenuli na nas, kao lov na vještice, a samo smo POBJEGLI OD NASILJA, bojao sam se ići u školu da me Centar ne dočeka i odvede u Dom.

Nisam se osjećao ugodno među vršnjacima, udebljao sam se zbog svega toga, a ovo je samo 5% svega i ne želim da Seka proživljava istu noćnu moru kakvu sam ja proživljavao.

Ja sam se s vremenom oporavio i upisao sport, i mogao sam ozdraviti, jer sam bio siguran – ja se ne moram više viđati s Darijem ako ne želim. Seka neće moći ozdraviti, ona nema tu sigurnost koju sam ja uz mamu imao. Njoj mama ne može obećati da se ČUDOVIŠTE NEĆE VRATITI, ona živi u takvom strahu.

Mama nikada NIJE BRANILA Dariju viđanja i sve te godine mu je išla na ruku i mimo presude, viđao ju je kad god je htio i koliko je htio. Ja sam često odradio primopredaju Seka i skoro uvijek je bilo neke drame.

Znao je toliko urlikati kasno navečer da taman kada sam pomislio da će me udariti viknuo bi neki susjed da će zvati policiju, i to se uvijek odvijalo pred Sekom, svako njegovo vikanje.

Seka je od njega dolazila sva divlja i nervozna. Plakala je jer joj je tata rekao da će morati jako teško raditi i da će biti jako tužan dok je kod mame. Taman bi se smirila uz mamu i opet ispočetka.

Svaku večer je pitala tko dolazi po nju u školu. Ako je mama dolazila bilo je sve u redu, ako bi znala da tata dolazi ujutro bi doslovno povraćala, imala proljev, bolio ju je stomak, i vjerujem da joj je tako bilo jer i sam sam u njenim godinama u istoj situaciji to prolazio.

Ona je s vremenom od tate skrivala svu zadaću, tako da ju ni mi nismo više mogli pratiti. Rekla je da ju skriva jer TATA JAKO VIČE na nju ako nešto ne razumije i što više viče da manje razumije. Plakala bi jer bi joj tata stalno govorio da će mama ići u pakao.

S vremenom, kako je Seka rasla, počela je sve više odbijati ići kod tate, plakala bi i molila mamu da bi još ostala kod nje. Darijo to nikad nije mami vjerovao.

Seka, kad bi vidjela da on zove na mobitel, odbacila bi ga kao da ju je opekao, bojala mu se javiti, samo suzice su joj išle. Mama ju je nagovarala i uvjeravala dokle god je mogla, ali s vremenom Sekino odbijanje postalo je ozbiljno.

Mi smo nastavili život, ali on je ostao u onom vremenu kad smo otišli. Nije njemu uopće stalo do Seke, ona mu je samo bila SREDSTVO DA MALTRETIRA MAMU po cijele dane, i kad je Seka bila kod njega i kad je bila kući.

10 godina taj čovjek moju mamu proganjao na sve moguće načine, ne birajući ni ljude ni sredstva, samo zato što ga je ostavila, jer njega se ne ostavlja. Mojoj noni je napisao pismo da će mamu proganjati preko institucija dok je živ, da nema te mišje rupe u kojoj ju neće pronaći.

Dugo sam se bojao da će mu se mama vratiti, isto tako se sad Seka boji. Ona ozdraviti može jedino ako se makne od njega dovoljno daleko da može do dućana bez straha prošetati s prijateljicama, da ih Centar ostavi da žive u miru, jer samo tako će se osjećati opet slobodno.

Prije 10 godina svi su smatrali da smo ugroženi, a tu smo, živi i zdravi, nikome se ništa nije desilo. Molim vas, ostavite to dijete da se odmori od svega, ne tretirajte moju mamu kao kriminalca nego kao žrtvu čiji je JEDINI GRIJEH što se odlučila OSTAVITI ZLOSTAVLJAČA i sad godinama zbog toga plaća cijenu, jer kao što je i obećao, nikada je neće ostaviti na miru i pritom ga nije briga tko ispašta i preko koga se sve lomi.

A jedino Seka ispašta, ne dajte mu da uništi još jedno dijete samo iz inata i OSVETE MAMI, jer on se hrani time da je maltretira, puno vam govori kada njegova vlastita djeca svjedoče protiv njega.

Mogao bih vam opisati stotine scena s njim, ali vjerujem da se ipak u ovih 10 godina našla bar jedna osoba koja vidi što on zaista radi, jer jedna osoba je dovoljna da zaustavi ovo nasilje.

Maksimilian Mihaljević, Pula

---

”U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom? On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Matej 18,1-3)

Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik