Objavljuje Hrvatski Ratnik
“Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti, i uticaće preko svojih organa na potpuno održanje reda, mira i pokornosti.” – ovaj članak prenosim s Facebook ptofila Vedrane Vidović čisto iz razloga što nam puno priglupih ljudi s onu stranu Drine i Dunava prečesto komentiraju objave ispod kojih ostavljaju mrzilačke komentare i vlastite laži i mitove o tome dijelu naše povijesti…
Prekopat ćemo mi Jasenovac, prije ili poslije, i utvrditi stvarne brojke i identitet tamo likvidiranih ljudi. Svjestan sam da od blizanaca iz zrinjevačke škole, Plenkovića i Milanovića koji samo fingiraju svađu, ne možemo očekivati ništa, ali nadam se da ni oni neće dugo biti tu gdje jesu..
Srbi su opako zapeli prebaciti stigmu najvećih zločinaca 90-ih godina prošlog stoljeća na Hrvate. Snimaju Daru iz Jasenovca koju i Amerikanci prepoznaju kao običan propagandni pamflet, dok Vučić na glavnoj skupštini UN-a spominje genocid Hrvata nad Srbima u 2. svjetskom ratu, a zaboravlja da su Srbi jedini narod osuđen za genocid. I iako mu se neki smiju meni to nije nimalo smiješno.
Nađu notornog jugoslavena da režira pamflet o ustaškim logorima za djecu i dovedu ‘hrvatske’ glumce da glume Ustaše. Nije mi samo jasno zašto su ti naši vrli glumci odbili prisustvovati premijeri filma jer to ne mijenja ništa u činjenici da su uzeli judine škude glumeći u tom pamfletu. I da sve to nije tragično bilo bi smiješno
Nadamo se da ćemo što prije dobiti Hrvate na čelu države, domoljube, lijeve ili desne, koji neće imati osobnih razloga braniti iskapanje Jasenovca i ostalih navodnih stratišta ustaških zločina opisanih u komunističkim čitankama.
Kad je Karamarko preuzeo HDZ i došao na vlast ideja je bila da angažiramo međunarodni tim stručnjaka i krenemo s neinvazivnim skeniranjem Jasenovakog kompleksa ali, na žalost, kratko je trajao.
Ali prije nego zauvijek stavimo točku na Jasenovački mit donijet ću i niz članaka i dokumenata vezanih za problematiku Drugog svjetskog rata i međusobnih odnosa glavnih aktera tog doba s naših prostora koji bacaju neko sasvim drugo svjetlo na to vrijeme.
Prvi u nizu je upravo ovaj o kolaboracije srbijanske državne i crkvenih vlasti s nacistima, te rješavanju židovskog pitanja u Beogradu i široj Srbiji…
Zanimljivo je kako su nas 40 godina ‘učili’ da su Hrvati nacisti, što danas pored naše ljevice SDP i Možemo ponavlja i Aleksandar Vučić za govornicom UN-a. Ajmo se mi malo nabacivati povijesnim činjenicama:
Beograd je u kolovozu 1942. godine od strane nacističkih vlasti, izjavom zapovjednika Haralda Turnera, službeno proglašen jednim od prvih velikih gradova, odnosno glavnih gradova u Europi očišćenim od Židova (Judenfrei).
OKUPACIJA I SURADNJA:
Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, u okupiranoj Srbiji je uspostavljena kvislinška vlada pod vodstvom Milana Nedića, čiji je aparat, uključujući srpsku policiju, aktivno surađivao s nacističkim okupatorima u uhićenju i progonu Židova
LOGORI SMRTI:
Istrebljenje židovske zajednice provedeno je u lokalnim logorima, od kojih je najpoznatiji bio koncentracijski logor Sajmište (Semlin) na lijevoj obali Save, kao i logor Crveni krst u Nišu.
RAZMJERI STRADANJA:
Ubijeno je više od 90% židovskog stanovništva na tom području, a nacistička uprava je u kolovozu 1942. objavila da je ‘židovsko pitanje’ u Beogradu i široj Srbiji riješeno (judenfrei)
ULOGA SPC-e :
Dana 7. srpnja 1941. Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve donio je odluku o odnosu prema okupacijskim vlastima. U dokumentima i historiografskoj literaturi doista se navodi:
“Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti, i uticaće preko svojih organa na potpuno održanje reda, mira i pokornosti.”
Tekst je objavljen i u beogradskom listu Novo vreme 9. srpnja 1941., a isti se navod pojavljuje u historiografskim radovima koji obrađuju odnos SPC-e prema okupacijskim vlastima.
Važan je i kontekst: 8. srpnja 1941., dakle odmah nakon te odluke, najviši predstavnici SPC-a, predvođeni mitropolitom Josifom Cvijovićem, posjetili su njemačkog vojnoupravnog zapovjednika Srbije, generala Helmutha Förstera/Šredera, te ponovili svoju izjavu lojalnosti. Istodobno su predali memorandum o položaju srpskog stanovništva i svećenstva na okupiranom području.
NAPOMENA:
Naravno, okolnosti i povijest su kompleksna pitanja, navela sam samo dva povijesna primjera kolaboracije srbijanske državne i crkvene vlasti s nacistima pa ih ipak nitko ne proziva za podržavanje nacizma niti da su nacisti… kao što oni to danas rade nama Hrvatima. Zanimljivo zar ne?!
AUTOR: Vedrana Vidović
P.S. Naslovna fotografija je nastala 2. lipnja 1939. godine u Berlinu. Snimljena je tijekom velike vojne parade organizirane u čast službenog posjeta jugoslavenskog namjesnika, kneza Pavla Karađorđevića, Njemačkoj. Na slici se nalaze knez Pavle Karađorđević (lijevo) i Adolf Hitler (u sredini), a autor ove fotografije u boji je Hitlerov osobni fotograf Hugo Jaeger.
“Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske” (Iz 10,1)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik