Objavljuje Hrvatski Ratnik
Konzervativci moraju osuditi genocid u Gazi ako žele dosljedno braniti život! Čitave obitelji su pokopane u Gazi, no mnogi konzervativci skreću pogled. Braniti nerođene, a ignorirati genocid, znači izdati kršćanski konzervativizam. Kad razgovaram s kolegama konzervativcima o Gazi obuzima me osjećaj pečenja savjesti koji me ostavlja uznemirenim, kao da sam samo gubio dragocjeno vrijeme. – piše Jason Jones, donosi LifeSiteNews…
I nije ni čudo, kao katolik vjerujem da ću jednog dana morati položiti račun za svaku ispraznu riječ. Nema ispraznijih riječi od onih koje izgovaramo u raspravama koje ne počinju definiranjem tih riječi.
Dakle, evo što konzervativizam znači i, u svjetlu toga, što bi Gaza trebala značiti nama konzervativcima…
Konzervativizam je, u svojoj srži, očuvanje kršćanskog shvaćanja ljudske osobe. Mi nismo ekonomske jedinice, političke apstrakcije ili sirovina za ideološko eksperimentiranje. Mi smo stvorenja stvorena u Imago Dei, slici Božjoj, pozvani ljubiti Boga i ljubiti svoga bližnjeg. Ta istina je temelj najvećih moralnih i političkih postignuća Zapada – od rođenja onoga što danas nazivamo ‘ljudskim pravima’ u srednjovjekovnom kršćanstvu do ukidanja ropstva u Britaniji i SAD-u, te obrane nerođene djece u današnjem pro-life pokretu.
Kršćanska antropologija, očuvana i zagovarana najboljim tradicijama konzervativizma, potvrđuje dostojanstvo svake osobe – prijatelja i neprijatelja, susjeda i stranca, rođenog i nerođenog. Uči nas da politički život ne postoji da bi slavio moćne, već da bi štitio ranjive. Biti konzervativan znači znati da pravedno uređenje društva ne proizlazi iz apstraktne teorije, već iz poštovanja prema onome što je Bog otkrio o čovjeku.
Konzervativizam nije cinizam
Budući da živimo u palom svijetu, moramo razborito pristupati i surađivati s moći i utjecajem, a ne skrivati se od njih ili ih odbacivati u očaju. Konzervativac ne idolizira državu niti ju nastoji nemilosrdno koristiti kao oružje. Niti konzervativac napušta državu. Umjesto toga konzervativac prihvaća odgovornost da ju nastoji upravljati. Kulturne i političke institucije su sredstva kojima ili podržavamo dostojanstvo ljudske osobe ili ju izdajemo.
Biti konzervativan, dakle, ne znači povući se u apatiju ili marširati protiv svojih susjeda zbog stranačkih interesa. To znači djelovati s ljubavlju, iskoristiti utjecaj koji imamo kako bismo zaštitili nevine i promicali pravdu, ma koliko nesavršena bila, u ovom prolaznom svijetu.
I upravo ovdje, na ovom moralnom raskrižju, konzervativac mora govoriti o Gazi.
Skandal šutnje
“Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” — Matej 25:40.
Ne postoji druga riječ za ono što se događa u Gazi osim genocida. Čitave obitelji su zbrisane. Crkve su bombardirane. Dojenčad je zakopana pod ruševinama. Ljudska bića, nositelji Božje slike, svedena su na statistiku ili propagandne bodove.
Ipak, šutnja takozvanih moralnih čuvara našeg pokreta je zaglušujuća.
Previše onih koji govore o svetosti života, o obrani zapadne civilizacije, o važnosti vjere i tradicije… okrenulo se, nudeći izgovore umjesto ogorčenja, apstrakcije umjesto djelovanja. Neki čak navijaju za uništenje kao da je riječ o videoigri. Drugi, u strahu od političkih reakcija, ne govore ništa.
Ali šutnja pred zlom nije razboritost. To je suučesništvo.
Možda je najveće razočaranje ovo: konzervativizam, nekoć utvrđen dubokim moralnim i teološkim uvidima kršćanske tradicije, prorijeđen je herezama. Ništa nije razornije od kršćanskog cionizma.
Ta ideologija, maskirana kao vjernost Svetom pismu, iskrivila je Evanđelje u politički program, krsteći interese moderne države autoritetom božanske objave. Naučila je milijune iskrenih vjernika da izjednače vjernost Bogu s odanošću geopolitičkim strategijama Izraela. Time je unakazila naše razumijevanje Crkve, pravde i poziva na ljubav prema bližnjemu.
Kršćanski cionizam nije bezopasna ekscentričnost. To je teološka pogreška sa smrtonosnim posljedicama koja je učinila mnoge imunima na suosjećanje, slijepima na nepravdu i povodljivima pred propagandom.
Kršćanska vjera ima moć cijepiti vjernika od državnih kampanja utjecaja, posebno onih koje se peru putem desničarskih medijskih carstava koja se predstavljaju kao branitelji ‘židovsko-kršćanskih vrijednosti’. Ali kada takozvani ‘konzervativci’ i ‘kršćani’ napuste vjeru u svemu osim u imenu, ostaju djeca pustoši, duhovno bez korijena, emocionalno manipulirani i politički naoružani – nesposobni vidjeti Kristovo lice u ruševinama Gaze.
Trebali smo oblikovati savjest. Umjesto toga, prepustili smo ih algoritmima i kabelskim vijestima.
Ako konzervativci ne osuđuju genocid, njihov konzervativizam ne znači ništa
Ako konzervativizam išta znači, ako nije samo plemenska etiketa ili sredstvo za ciničnu retoriku, mora značiti ovo: stojimo uz ranjive protiv stroja smrti, bez obzira tko njime upravlja.
Ne možete braniti nerođene i šutjeti dok se djeca bombardiraju u crkvama. Ne možete govoriti o ljudskom dostojanstvu i ignorirati sravnivanje cijelih gradova. Ne možete se pozivati na Kneza mira i podržavati totalni rat protiv civila.
Ako vjerujemo u ono što kažemo da vjerujemo, onda moramo osuditi genocid u Gazi. Ne iz političke korektnosti. Ne da bismo pobijedili u raspravi. Već zato što naše duše, naš pokret i naša civilizacija ovise o tome.
Jer, opet, konzervativac je onaj koji zna da je poziv ljudske osobe voljeti Boga i voljeti bližnjega, a naš bližnji danas uključuje izbjeglice, siročad i izgladnjele obitelji u Rafahu.
Nismo pozvani popraviti svijet preko noći, već smo pozvani vidjeti, govoriti i djelovati. Iskoristiti utjecaj koji imamo – u medijima, u politici, u molitvi, u prosvjedima – kako bismo donijeli mir. Ne lažni mir izgrađen na šutnji i strahu, već pravi mir ukorijenjen u istini ljudske osobe i u pravdi prema svakom nositelju slike Božje.
Biti konzervativan 2025. godine znači stajati na prekretnici. Možemo izdati istine koje tvrdimo da branimo ili im možemo dopustiti da nas vode, čak i kada to košta, u solidarnost s najranjivijima.
Put je uski. Ali vodi u život.
Završna riječ
Ako sada izgubimo hrabrost, gubimo moralni temelj koji konzervativizmu daje smisao.
Ako ne možemo vidjeti lice Kristovo u djetetu koje pati u Gazi, naša politika od sada nadalje postaje šuplji idol – i na kraju lako urušiv. Pozvani smo na više. Nemojmo propasti.
Jason Jones / preuzeto s: LifeSiteNews
Foto: Anas-Mohammed/Shutterstock.com
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i prijatelje:
Udruga Hrvatski Ratnik