Piše: Dražen Jugec
Početkom 2000-ih tadašnji glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski otvoreno je upozoravao na povezanost organiziranog kriminala s utjecajnim pojedincima iz političkog i društvenog života. Njegov odlazak s dužnosti 2002. godine, za vrijeme Račanove vlade, ostavio je niz otvorenih pitanja o političkoj potpori i neovisnosti državnog odvjetništva. Ondje gdje postoji korupcijska sprega, politika i kriminal ne moraju biti protivnici…
POLITIKA I MAFIJA – TKO JE KOME SLUŽIO I TKO JE KOGA ŠTITIO?
Od Radovana Ortynskog do novih uhićenja u Čepinu – četvrt stoljeća pitanja na koja hrvatske institucije još uvijek duguju odgovore.
Hrvatska ponovno svjedoči velikim policijskim akcijama, uhićenjima i istragama koje otvaraju staro pitanje: koliko su organizirani kriminal i politika tijekom proteklih tridesetak godina bili međusobno povezani i koliko su jedni drugima bili potrebni?
Jesu li kriminalne skupine koristile političare kako bi ostvarivale svoje interese ili su pojedinci iz politike koristili kriminalne strukture kako bi osiguravali novac, utjecaj i vlastitu političku moć?
Možda je odgovor mnogo neugodniji od samog pitanja. Ondje gdje postoji korupcijska sprega, politika i kriminal ne moraju biti protivnici. Mogu postati partneri kojima odgovara isti sustav.
Organizirani kriminal ne nastaje preko noći. On raste, razvija se, ulazi u legalne gospodarske tijekove, stječe kapital i društveni utjecaj. A kada dovoljno ojača, više mu nije potrebna samo zaštita od zakona. Potreban mu je pristup institucijama koje taj zakon provode.
I upravo tu počinje najopasniji oblik korupcije – kada kriminal više ne pokušava samo izbjeći državu, nego nastoji utjecati na njezine odluke.
RADOVAN ORTYNSKI – UPOZORENJA KOJE NISMO DOVOLJNO OZBILJNO SHVATILI
Početkom 2000-ih tadašnji glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski otvoreno je upozoravao na povezanost organiziranog kriminala s utjecajnim pojedincima iz političkog i društvenog života.
Njegov odlazak s dužnosti 2002. godine, za vrijeme Račanove vlade, ostavio je niz otvorenih pitanja o političkoj potpori i neovisnosti državnog odvjetništva.
Ortynski je javno tvrdio da iza njegove smjene stoje osobe bliske organiziranom kriminalu. Te tvrdnje nisu sudski utvrđene kao činjenice, ali zaslužuju ozbiljno povijesno i institucionalno preispitivanje.
Posebno zabrinjava što je njegova vikendica na Braču 2017. godine zapaljena, a počinitelj je kasnije osuđen. Ime osuđenog ponovno se pojavilo u izvještajima o najnovijoj istrazi u Čepinu.
Gotovo četvrt stoljeća poslije ponovno se otvara pitanje jesmo li tada propustili priliku odlučnije se suprostaviti organiziranom kriminalu.
Ne radi se samo o jednom državnom odvjetniku. Radi se o sposobnosti države da zaštiti vlastite institucije od političkih i kriminalnih pritisaka.
TKO JE KOGA VIŠE TREBAO?
U korupcijskom odnosu političke i kriminalne strukture mogu imati različite, ali međusobno povezane interese.
Kriminalnim skupinama mogu trebati javni poslovi, zemljišta, dozvole, povlaštene informacije i zaštita od kaznenog progona. Korumpiranim političarima mogu trebati novac, usluge, utjecaj i mreže ljudi koje im pomažu održavati moć.
Jedni raspolažu kapitalom i neformalnim utjecajem, drugi javnim ovlastima i mogućnošću odlučivanja. Kada se ti interesi spoje najveći gubitnik postaje država i narod.
Takva povezanost, ako se uspostavi, ne mora prestati promjenom vlasti. Političari dolaze i odlaze, mijenjaju se stranke i koalicije, ali gospodarske i interesne mreže mogu opstajati desetljećima.
Zato je pogrešno problem organiziranog kriminala promatrati isključivo kroz jednu političku stranku ili jedan mandat. Odgovornost treba tražiti ondje gdje postoje dokazi, bez obzira na političku pripadnost.
NAJNOVIJA UHIĆENJA – TRESLA SE BRDA, RODIO SE MIŠ
Najnovija akcija USKOK-a u Čepinu ponovno je otvorila pitanje odnosa lokalne politike, gospodarskih interesa i raspolaganja javnom imovinom.
U središtu istrage nalazi se i zamjena zemljišta čija je vrijednost predmet ozbiljnih prijepora. No postavlja se vrlo jednostavno pitanje: tko će i na temelju kojih objektivnih kriterija utvrditi stvarnu tržišnu vrijednost zemljišta?
Vrijednost zemljišta ne određuje samo njegova površina, nego i namjena, položaj, komunalna opremljenost, razvojni potencijal te cijene usporedivih nekretnina.
Ako je zemljište pogrešno procijenjeno ili je procjenom netko pogodovao drugome, to treba dokazati. Ako nije, i to javnost mora saznati.
Velika policijska akcija sama po sebi nije dokaz velikog kriminala, kao što ni velika medijska pozornost nije jamstvo pravomoćne presude.
Zato ostaje otvoreno pitanje hoće li se iz ove istrage razviti ozbiljan kazneni postupak s dokazanim odgovornostima ili će se na kraju sve svesti na spor oko procjene vrijednosti zemljišta. Ne treba unaprijed donositi zaključke, ali jednako tako ne treba ni unaprijed slaviti uspjeh institucija.
ZAŠTO KRIMINAL NIJE SPRIJEČEN DOK JE BIO U ZAČETKU?
To je pitanje koje smatram puno važnijim od samih uhićenja. Kako pojedinci i interesne skupine uspijevaju desetljećima stjecati gospodarsku moć i utjecaj, a da se eventualne nezakonitosti otkrivaju tek godinama poslije?
Gdje su tada bili nadzorni mehanizmi, porezne kontrole, policija, državna odvjetništva i politička odgovornost?
Ako je država sposobna otkrivati kriminal tek kada on postane velik, skup i društveno utjecajan onda se moramo zapitati koliko je učinkovita u njegovu spriječavanju.
Jednako tako, legitimno je postaviti pitanje vremena i načina javnog predstavljanja velikih policijskih akcija.
Uhićenja često privuku golemu medijsku pozornost i potisnu druge društvene teme. No bez dokaza ne možemo tvrditi da se istrage pokreću upravo s tom namjerom.
Ono što možemo i moramo zahtijevati jest da institucije djeluju neovisno o političkim interesima, a ne prema potrebama dnevne politike.
DRŽAVA KOJA REAGIRA TEK NAKON ŠTETE
Hrvatskoj nisu potrebne samo spektakularne policijske akcije i konferencije za novinare. Potrebne su joj institucije koje će kriminal prepoznati, istražiti i spriječiti prije nego što se pretvori u sustav utjecaja.
Jer prava borba protiv organiziranog kriminala ne vodi se samo lisicama i uhićenjima. Vodi se neovisnim pravosuđem, transparentnim javnim nabavama, kontrolom javne imovine, praćenjem tijekova novca i odgovornošću svih koji upravljaju državom.
Najopasniji trenutak za demokraciju nastaje kada građani počnu vjerovati da se zakon ne primjenjuje jednako na sve.
Upravo zato slučaj Radovana Ortynskog i danas zaslužuje pozornost. Ne samo zbog njegove osobne sudbine, nego zbog pitanja koja je otvarao o odnosu politike, kriminala i institucija.
Na kraju, ne bi nas trebalo zanimati samo koliko je ljudi uhićeno, koliko je zemljišta procijenjeno ili koliko će godina trajati sudski postupci. Trebalo bi nas zanimati nešto puno važnije.
TKO JE DOPUSTIO DA KRIMINALNE STRUKTURE UOPĆE STEKNU TAKVU MOĆ I ZAŠTO IH DRŽAVA NIJE ZAUSTAVILA NA VRIJEME?
Jer ako se pokaže da su politička zaštita, gospodarski interesi i organizirani kriminal godinama djelovali zajedno, onda problem nisu samo pojedinci koji su kršili zakon. Problem je i sustav koji im je to omogućavao.
A država koja želi vratiti povjerenje svojih građana mora imati snage istražiti ne samo one koji su zakon kršili, nego i odgovornost svih koji su bili dužni osigurati njegovu provedbu.
JER KRIMINAL POSTAJE NAJOPASNIJI ONDA KADA PRESTANE STRAHOVATI OD DRŽAVE I POČNE RAČUNATI NA NJENU ZAŠTITU.
B.M.
“Mnogi će me u onaj dan pitati: Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili? Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!” (Matej 7:22-23)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik