Objavljuje Hrvatski Ratnik
Vjera je inače slobodan izbor za sve normalne ljude osim za liberalne SEKTAŠE i lijeve KMEČAVCE. Ono u što oni vjeruju nije stvar slobodnog izbora nego sile. Svi moraju živjeti u skladu s njihovim uvjerenjima. Ako su već protivnici kršćanskih vrijednosti zašto imaju potrebu slaviti Božić, rođenje Isusa Krista u kojeg ne vjeruju i za kojeg žale što nije pobačen? Što onda zapravo slave? Zašto imaju potrebu ismijavanja polnoćku…
Europski centar za pravo i pravdu upravo je objavio svoje Izvješće o kristijanofobiji i protukršćanskoj mržnji u Europi za 2025. godinu. Naravno da ovo izvješće pokazuje ono što i sami vidimo čak i u Hrvatskoj. A možda da se pravimo da je sve u redu, ili da ništa ne trebamo ili možemo učiniti dok nas marginaliziraju, ismijavaju i krše naša ustavna prava? Ajde, bar nas još fizički ne napadaju ili ubijaju kao u drugim zemljama svijeta. Ili…?
“Ako me ostavite… tuđi će narodi doći u vašu zemlju.” (usp. Pnz 28; Suci 2; Jer 5)
Izvješće zaslužuje da se pročita u cijelosti, no pročitajte bar kratki sažetak koji je naveden na početku tog izvješća i, naravno, urednički komentra koji se odnosi na Hrvatsku…
Kristijanofobija i antikršćanska mržnja u Europi – Izvješće za 2025. godinu
Pet ključnih točaka o protukršćanskoj mržnji u Europi:
1. Neviđena razina protukršćanskog nasilja u Europi
U 2024. godini u Europi je zabilježeno ukupno 2.211 incidenata mržnje usmjerenih na kršćane zbog njihove vjere, uključujući 274 fizička napada, prema OIDAC Europe (Opservatorij za netoleranciju i diskriminaciju kršćana u Europi).
Iako vandalizam ostaje najčešći prekršaj, kontinuum nasilja uključuje i podmetanje požara, skrnavljenje, prijetnje, uznemiravanje, fizičke napade, pa čak i pokušaje ubojstava i ubojstva – poput ubojstva Ashura Sarnaye u Lyonu u rujnu 2025. Ovi činovi nisu ni izolirani ni nepovezani, zajedno doprinose rastućoj klimi neprijateljstva prema kršćanima diljem Europe.
2. Tri glavna profila počinitelja: radikalizirani muslimanski pojedinci, militantne sekularističke skupine i aktivisti krajnje ljevice
Radikalizirani muslimanski pojedinci – često u neregularnoj situaciji i pod utjecajem džihadističke propagande – predstavljaju primarni izvor teškog fizičkog nasilja. Militantne sekularističke skupine ne zagovaraju neutralnost, one traže potpuno uklanjanje kršćanskih simbola iz javne sfere.
Neprijateljstvo aktivista krajnje ljevice proizlazi iz ideje da kršćanstvo predstavlja ‘konzervativni’ blok koji se protivi određenim progresivnim ciljevima. Iako se njihovi motivi razlikuju, svi doprinose antikršćanskoj klimi u kojoj se fizičko nasilje, simbolički napadi i oblici društvenog ili institucionalnog pritiska međusobno pojačavaju.
3. Ozbiljno nedovoljno prijavljivanje: stvarni razmjeri problema su mnogo veći
Sami kršćani upuštaju se u autocenzuru nedovoljno prijavljujući antikršćanske činove, bojeći se optužbi da ‘glume žrtvu’, da im nedostaje kršćanske ljubavi ili da potiču društvene napetosti. U Poljskoj je gotovo 50% svećenika prijavilo da su napadnuti 2024-te godine, no 80% nije podnijelo službenu prijavu, prema ISKK-u.
Javne vlasti također podcjenjuju protukršćanske incidente. U Njemačkoj policija bilježi samo incidente koji se smatraju ‘politički motiviranima’, isključujući mnoge protukršćanske činove iz službene statistike.
4. Kršćani su sve više marginalizirani ili sankcionirani zbog svojih kršćanskih uvjerenja
Osim vidljivih napada, kršćani se suočavaju s difuznom marginalizacijom – oblikom ‘pristojnog progona’: ismijavanjem, društvenim pritiskom, implicitnim zabranama izražavanja vlastite vjere i rastućom autocenzurom.
Tome se dodaju profesionalne sankcije, zastrašivanja, cenzura i pravni postupci povezani s kršćanskim uvjerenjima (pobačaj, obrazovanje, seksualnost, obitelj). U nekoliko zemalja, tiha molitva u blizini bolnice ili klinike može biti dovoljna za kažnjavanje novčanom kaznom ili uhićenjem.
5. Europa štiti kršćane manje od drugih vjerskih skupina
Za razliku od antisemitizma i mržnje prema muslimanima, ne postoji europski koordinator posvećen borbi protiv mržnje prema kršćanima. U najboljem slučaju, kršćani se samo marginalno spominju u europskim strategijama o ‘borbi protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije’, unatoč dobro dokumentiranom opsegu nasilja s kojim se suočavaju. Mržnja prema kršćanima je raširena i ozbiljna pojava – no ipak ostaje politički nevidljiva.
Poveznica na cijelo izvješće.
IZVOR: fsspx.news
Urednički komentar by Ivana Perić
Naravno da ovo izvješće pokazuje ono što i sami vidimo ako pogledamo portale i društvene mreže, ili pak upalimo televiziju. Inače, dovoljno je samo otvoriti oči da se nepotrebno ne trujete kojekakvim smećem koje nam serviraju mainstream mediji.
Napadi na ljude koji mole po gradskim trgovima Hrvatske postali su toliko očekivani, viralni i sve više odvratni da se takve zlodusima opsjednute spodobe, izobličene od mržnje i bijesa, ipak može nazivati ‘progresivnima’ ali samo u svojoj progresivnoj pogubljenosti, predanju sotoni, zlobi i kršenju ustavnih prava ljudi koji u miru mole.
Okomili su se na molitelje koji tek jednom mjesečno (!) u miru mole za kršćanske vrijednosti, za koje se nominalno zalaže velika većina Hrvata, i umjesto da Katolička crkva u Hrvata punim gardom stane u obranu tih ljudi čitamo čak i kritike pojedinih pogubljenih duhovnih otaca naše Crkve.
Često znam reći kako bi za molitelje, i eventualno njihove nakane, stanovnici znali jedino ukoliko bi u ta subotnja jutra prolazili glavnim gradskim trgovima. No, medijska mašinerija, uz političke primitivce i krkane, učinila je jedan plemeniti čin viralnim kako bi svojim pratiteljima ispranog mozga, ljudima koji vjeruju da su nastali od majmuna i slične idiotluke koje im njihovi obljublljeni mediji i političari plasiraju kao istinu, još dublje usadili svoja iskrivljena poimanja djela ruku Njegovih.
Stoga, ti SEKTAŠI i KMEČAVCI, da bi ponizili te ljude i njihov način života i rada u stilu ‘Ora et labora’ (moli i radi) nadjenuli su im naziv ‘klečavci’ te ih ponižavaju na najgrublje moguće načine uz podršku svih sotoniziranih lijevo-liberalnih medija i sekti – političkih ili sotonističkih – i tako nema razlike.
Nitko ne očekuje od onih bez vjere da odjednom postanu vjernici. To je stvar osobnog izbora i duhovnog stanja. Oni koji ne vjeruju u molitvu ne moraju moliti. Oni kojima kršćanske vrijednosti ništa ne znače ne moraju ih živjeti.
Vjera je inače slobodan izbor za sve osim za liberalne SEKTAŠE i lijeve KMEČAVCE, po njima ono u što oni vjeruju i za što se oni zalažu nije stvar slobodnog izbora nego prisile. Svi moraju živjeti po njihovim zamislima. Jasno, i Bibliju treba zabraniti jer nije u skladu s njihovim svjetonazorom.
Ako su se već protivnici kršćanskih vrijednosti tako opredijelili, zašto onda imaju potrebu slaviti Božić, rođenje Isusa Krista u kojeg ne vjeruju i za kojeg žale što nije pobačen? Što onda zapravo slave?
Zašto imaju potrebu ismijavanja polnoćke? Zašto udruga transvestita radi događaj ‘Spolnoćka – Djevojčica sa žigicama 2’ na koji pozivaju zainteresirane da dođu vidjeti “čija je šibica veća”? I sve to plaćeno našim novcem Obuljenkina ‘Ministarstva kulture’? Gdje su u toj netalentiranosti i opozitu umjetnosti i kulture umjetnost i kultura? Ima li ih iti u tragovima?
O tom događaju mediji nas ne izvještavaju. Takvi događaji ne ljute one kojima molitelji predstavljaju remetilački faktor. I onda će okititi bor, čestitati tamo neki Božić i pojesti kobasicu na Adventu. I kako se onda zovu takvi likovi? Točno, LICEMJERI.
Problem je što mi kršćani toleriramo takvo izrugivanje u cilju nekakve demokracije i pluralizma, a što nijedna druga vjera ne radi. Problem je što ljudi koji su nominalno kršćani ne znaju u što vjeruju, i vjeruju li uopće. Problem je što se gore navedeni događaj financira novcem građana Zagreba i čitave Hrvatske.
Problem je što ‘demokršćanska’ ministrica kulture, uz očitu dozvolu premijera, financira taj događaj. Nakon toga će oboje biti u prvim redovima crkve i još se pričestiti???? Što se tamo slavi? Nakon toga će se i gradonačelnik Zagreba obratiti nazočnima na ‘Božiću u Ciboni’. Što se tamo slavi?
Koje ludilo. Ili izgubljenost?!
Ako smo toliko zastranili, onda je logično da trebamo razmisliti koja su naša životna uvjerenja i djelovati u skladu s njima. Želite li i dalje birati najpopularnije stranke u Hrvatskoj, koje su deklarativno antipodi a doslovno provode skoro pa iste politike? Ili ćete možda ostati doma na dan ‘pokradenih’ izbora, i gledati vijesti i čitati članke novinara koji se deklariraju kao vjernici, ali samo ako nije ugroženo njihovo radno mjesto i primanja?
A možda da se pravimo da je sve u redu, ili da ništa ne trebamo ili možemo učiniti, dok nas marginaliziraju, ismijavaju i krše naša ustavna prava? Ajde, bar nas još uvijek fizički ne napadaju i ubijaju kao u drugim zemljama svijeta. Osim kad je u pitanju kakva nemoćna starica poput dr. Ružice Ćavar.
Srećom, osobito za ove naše feministice, dolaze nam radikalizirani islamski pojedinci čija vjera njima nije problematična kao ona koja je vjekovima utkana u naš narod. Stoga, primite ih u svoj dom i podmirujte njihove potrebe. I svi sretni.
“Ako me ostavite… tuđi će narodi doći u vašu zemlju.” (usp. Pnz 28; Suci 2; Jer 5)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Iziđite iz nje, moj narode…
Otkrivenje 18,4