Piše: Miro Perković
U Kusonjama, selu pokraj Pakraca, u spomen na 32 godine od mučkog ubojstva 20 ratnika, i trojice njihovih suboraca koji su im došli odati počast dvije godine kasnije, održana je tradicionalna komemoracija u kojoj su sudjelovali i predstavnici naše tri bratske udruge: Hrvatski Ratnik, Hrvatsko BILO i Hrvatska Mati. Čekali smo svoj red, položili vijenac, zapalili svijeće kod spomen obilježja ispred kapele Male Gospe i pomolili se za njihove duše…
U daljnjem protokolu nismo sudjelovali.
Ratni ožiljci na susjednim kućama stoje i danas, 32 godine poslije, i kao podsjetnik nas vraćaju u ne tako davna vremena kad su živjeli i umirali heroji, ratnici. A di smo danas?
Nažalost, nije baš bilo mladih, ako izuzmemo djevojčice koje su otpjevale Lijepu našu, da vide ratne ožiljke i bar donekle sebi dočaraju te godine izuzetnog herojstva i ogromnog srca hrvatskih ratnika koji su skoro goloruki stali nasuprot daleko brojnijem, svirepom i teško naoružanom neprijatelju.
Naime, 8. rujna 1991. na blagdan Male Gospe, u Kusonjama pokraj Pakraca dogodila se jedna od najvećih tragedija u Domovinskom ratu; 20 hrvatskih momaka, ratnika, su izdani i poslani u zasjedu forme potkove i sigurnu smrt. Nikad nije utvrđeno tko je bio taj naš izdajnik koji im je dao lažne podatke i poslao ih u ruke svirepih ubojica koji su ih izmasakrirali. 18-orica njih su bili pripadnici elitne ‘A’ satnije 105. bjelovarske brigade a dvojica policajci.
Na osnov toga događaja snimljen je ‘Broj 55’, jedini film o Domovinskom ratu koji poprilično vjerno dočarava stanje kakvo je bilo na terenu, ali je ipak obučen u formu političke koretnosti. Mi koji smo svjedoci toga vremena znamo da su skoro svi branitelji nosili krunice oko vrata, valjda osim glumaca u filmu Kristijana Milića.
Da se ne zaborave, poginuli 8. i 9. rujna 1991. godine su: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gađa, Petar Grubeša, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara.
8. rujna 1993., prilikom odavanja počasti palim suborcima, u eksploziji s namjerom postavljene odskočne mine, poginuli su: Stanko Palić, Mirko Pereš i Željko Šegović.
Poginulim ratnicima laka bila hrvatska gruda koju su krvlju svojom natopili.
Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna neka im svijetli.
Počivali u miru Božjem.
Udruge Hrvatski Ratnik, Hrvatsko BILO, Hrvatska Mati
Pocivali u miru Bozijem. Zalosno je da ni snimljeni film ne prikazuje stvarno stanje nego se krivotvore cinjenice.