Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

Milorad Pupovac pojačava subverzivnu ofenzivu, a Andrej Plenković šuti!

Piše: Vjekoslav Krsnik

Samo krajnje naivni Hrvateki mogu prihvatiti tvrdnju da su posljednji velikosrpski, ili čak četnički incidenti koji su se dogodili u raznim dijelovima Hrvatske bili slučajni. Već sama činjenica da Milorad Pupovac smatra da je za njega i njegove Srbe glavni grad Beograd a ne Zagreb je grubo kršenje Ustava Republike Hrvatske. O kakvom govoru mržnje nekih saborskih zastupnika govori Milorad Pupovac kad je govor mržnje sadržan u svakom njegovom istupu…

Samo krajnje naivni Hrvateki, kojih nažalost nema malo, mogu prihvatiti tvrdnju da su posljednji velikosrpski, ili čak četnički incidenti koji su se dogodili u raznim dijelovima Hrvatske bili slučajni. U te incidente prije svega spada skidanje hrvatske zastave kod Knina, i taj čin je populariziran na društvenim mrežama, zatim četnički istup jednog profesora koji predaje u Drvodjelskoj školi u Zagrebu, pa pokušaj da se u Karlovcu organizira tribina o Srbima u Drugom svjetskom ratu uz sudjelovanje jedne prosvjetne djelatnice ali po ideologiji četnikuše iz Vukovara i konačno, ali ne ni najmanje važno, skup održan u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu pod naslovom “Srbi u Hrvatskoj – aktualni položaj i glavne programske aktivnosti”, koji je, ne slučajno, u vodećim medijima u Hrvatskoj gotovo prešućen.

Na tom skupu, naravno, glavnu riječ imao je predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac koji je sudjelovanjem na njemu samo potvrdio svojedobno iznesenu tvrdnju da je za njegove Srbe u Hrvatskoj, a to je manji broj Srpske nacionalne manjine, glavni grad Beograd, što je samo po sebi za Milorada Pupovca flagrantno kršenje saborske prisege koja u cijelosti glasi:

“Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak, te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske”.

Već sama činjenica da Milorad Pupovac smatra da je za njega i njegove Srbe glavni grad Beograd a ne Zagreb je grubo kršenje Ustava Republike Hrvatske. Isto tako njegova uloga kao političara i predstavnika manjeg dijela srpske nacionalne manjine u ovih tridesetak godina nije bila u skladu s poštivanjem pravnog poretka i zauzimanja za “svekoliki napredak Republike Hrvatske”, nego upravo suprotno jer uporno i dosljedno predstavlja vođu subverzivne “pete kolone” koja potkopava stabilnost države u kojoj je on član parlamenta, pa čak i na taj način što za Republiku Hrvatsku kaže “ova zemlja”.

Konačno i sama činjenica da je sudjelovao u organizaciji spomenutog okruglog stola u beogradskoj akademiji nije u skladu s njegovom zastupničkom prisegom.

Vodeća srpska i srbijanska znanstvena institucija, kad je u pitanju Hrvatska, ima jedan značajan nedostak s obzirom da je jedna, uz Srpsku pravoslavnu crkvu i Udruženje književnika Srbije, od glavnih zagovornika velikosrpske politike prema Hrvatskoj i hrvatskome narodu. Njezinu temeljnu nacionalnu zadaću najbolje je svojedobno opisao nekadašnji akademik SANU, Dobrica Ćosić, rječima:

“Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes… Laž je u samom biću Srbina… U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina… Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž”.

Ako tako kaže njezin nekadašnji akademik Dobrica Ćosić, onda na temelju te karakteristike toj najvišoj srpskoj znanstvenoj ustanovi u kratici nedostaje jedno slovo, pa bi se trebala zvati Srpska akademija nauka, umetnosti i laži (SANUL). Uostalom i njezin najnoviji projekt o “srpskom svetu” u temelju je zasnovan na laži.

U takvom SANUL-u saboraki zastupnik u Republici Hrvatskoj i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac branio je velikosrpsku tezu o Srbima u Hrvatskoj, iako takvi politički ne postoje jer se radi, politički korektnim jezikom rečeno, o Srpskoj nacionalnoj manjini, ili u najboljem slučaju o hrvatskim Srbima, kao što se u Republici Srbiji ne može govoriti o Hrvatima nego o Hrvatskoj nacionalnoj manjini.

U duhu svoje petokolonaške politike koju već tridesetak godina sustavno provodi u Hrvatskoj Milorad Pupovac je u izlaganju naveo kako se radi o “otežanoj ili etnički motiviranoj nesuradnji sa srpskim institucijama”, o “retorici određenih zastupnika u Saboru koja je često na granici govora mržnje ili je prelazi kada govore o SPC-u, SDSS-u, srpskim zastupnicima ili zajednici u cjelini”, o “politički motivirana netolerancija vezana uz sudjelovanje SDSS-a u vlasti”, o “važnost političke participacije kao sredstva za rješavanje problema poput depolitizacije ćirilice i položaja SPC-a”.

O kakvoj je to etnički motiviranoj ne suradnji sa srpskim institucijama riječ kad njegova SDSS ima tri zastupnika u Hrvatskome saboru, a njegovo SNV prima godišnje izdašna sredstva za “Novosti” koje iz broja u broj šire govor mrženje prem Hrvatima i hrvatskoj državi.

O kakvom to govoru mržnje nekih saborskih zastupnika govori Milorad Pupovac kad je govor mržnje, često umotan u celofan, sadržan u svakom njegovom istupu. On brani  SPC iako ta navodno vjerska organizacija nelegalno djeluje u Hrvatskoj koju čak službeno niti ne priznaje, ili o SDSS-u kao stranci koju je osnovo osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić.

On govori o depolitizaciji ćirilice i položaju SPC-a, drugim riječima o priznavanju ćirilice kao službenog pisma, a SPC-a kao vjerske organizacije koja već ima privilegirani status u Hrvatskoj iako ne priznaje hrvatsku državu iz koje godišnje izvlači milijune eura kojima se financira SPC u samoj Srbiji.

Dakle od vođe “pete Kolone” u Hrvatskoj nije se ništa moglo ni očekivati na tom skupu SANUL-a koji je u vodećim hrvatskim medijima prošao gotovo nezapažen, a što je još značajnije Milorad Pupovac na tom skupu nije bio sam. Suidjelovali su vodeći velikosrbi u Hrvatskoj poput Siniše Tatalovića, Borisa Miloševića, Dejana Jovića, Dejana Drakulića, Mile Tatović Ramljak, Saše Miloševića, Davorke Perić…

Sve se to dogodilo, opet ne slučajno, uoči najavljenog boravka premijera Andreja Plenkovića u Subotici u prigodi otvaranje Hrvatske kuće. Znakovito je da se premijer Plenković nije izjasnio o svim tim velikosrpskim odnosno četničkim incidentima dokazujući još jednom da je pod kontrolom vođe velikosrpske “pete kolone” Miloradom Pupovcem.

To je u stvari njegov prvi, iako ne službeni posjet Srbiji, nakon što je zbog pandemije otpao najavljeni službeni posjet Beogradu u kojemu je u najavljenoj agendi bilo ispušteno pitanje nestalih branitelja i civila kao ključnog neriješenog problema izmeđi dvije zemlje.

Ovaj put u ovom radnom posjetu predviđen je susret sa srbijanskom premijerkom Anom Brnabić koja je svojedobno izjavila da je Hrvatska neprijateljska zemlja. Pitanje je hoće li se Andrej Plenković sresti i s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem koji je ozbiljno uzdrman snažnim pokretom javnosti da siđe s vlasti.

Udruga Hrvatski Ratnik

Bez komentara
Ostavite vaš komentar