Piše: Aleksandar Saša Savić
Zahvaljujući ministrici Vučković, nedostatku infrastrukture i nemogućnosti otvaranja modernih postrojenja, uslijed lokalnih ucjena, Hrvatska je prisiljena i dalje izvoziti golemu količinu otpada. Strane tvrtke skupo naplaćuju zbrinjavanje sirovina koje hrvatski poduzetnici, zbog umjetno stvorenih zakonskih prepreka, ne smiju obrađivati na domaćem tlu. Krajnji ceh platit će isključivo građani i obrtnici kroz komunalne račune…
SUMRAK PRAVNE SIGURNOSTI: KAKO TAJNE IZMJENE ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM UVODE LOKALNI VETO I OTVARAJU VRATA INSTITUCIONALNOJ KORUPCIJI
Konačni Prijedlog zakona, koji je Vlada RH usvojila na temelju javnog savjetovanja iz srpnja 2026. godine, pretrpio je radikalne izmjene uoči samog izglasavanja.
Naknadno ugrađena obveza pribavljanja mišljenja općinskih načelnika i gradonačelnika, prije izdavanja dozvola za gospodarenje otpadom, stvara opasan presedan, izravno krši Zakon o gradnji i ozbiljno ugrožava višemilijunske investicije u ekološku infrastrukturu.
Dok se fokus javnosti vješto usmjerava na tehničke aspekte digitalizacije sustava, poput obveznog uvođenja neprekinutog videonadzora na lokacijama gospodarenja otpadom i dvogodišnjeg GPS praćenja transportnih vozila, iza kulisa zakonodavnog procesa odigrao se manevar koji iz temelja potkopava pravnu sigurnost investitora u Republici Hrvatskoj.
Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije, Marija Vučković, predstavila je na sjednici Vlade konačni Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gospodarenju otpadom koji sadrži ključne, restriktivne odredbe koje uopće nisu prošle redovnu proceduru javnog savjetovanja.
Izmjene zakonskog okvira, koji je u srpnju 2026. godine formalno izložen kroz sustav e-Savjetovanja, u zadnjim danima međuresornih usuglašavanja nadopunjene su rješenjima koja investitore stavljaju u milost i nemilost lokalne politike.
Kako bi se izbjegla pravovremena reakcija struke, procjena učinka propisa sramotno je gurnuta u proceduru kroz trodnevno savjetovanje tijekom vikenda, čime je obesmislena sama bit transparentnosti zakonodavnog procesa.
NA STRANICAMA VLADE NIJE PRILOŽEN KONAČNI (I STVARNI) TEKST ZAKONA !!!
Vanjska poveznica: https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/10027
Vanjska poveznica: https://vlada.gov.hr/203-sjednica-vlade-republike-hrvatske-47283/47283
PRAVNI APSURD: LOKALNI VETO IZNAD PRAVOMOĆNIH DRŽAVNIH AKATA
Najveću zabrinutost unutar poduzetničkog sektora i među pravnim stručnjacima izazvala je nova administrativna barijera u postupku izdavanja dozvola za gospodarenje otpadom iz nadležnosti županijskih tijela i Grada Zagreba.
Prema novom, u tajnosti dorađenom modelu, investitor koji planira izgraditi postrojenje za obradu otpada mora proći iznimno složen, dugotrajan i skup proces: od ishođenja posebnih uvjeta svih nadležnih državnih tijela, preko izrade elaborata i ulaganja u modernu opremu, do ishođenja građevinske dozvole, same izgradnje objekta i dobivanja pravomoćne uporabne dozvole.
Međutim, u trenutku kada je postrojenje tehnički potpuno spremno za rad, nastupa pravni apsurd. Zakon sada propisuje da se prije izdavanja same dozvole za obavljanje djelatnosti mora pribaviti obrazloženo mišljenje općinskog načelnika ili gradonačelnika, utemeljeno na prostornom planu i namjeni građevine.
Ovakvo rješenje izravno kolidira sa Zakonom o gradnji, koji investitora i vlasnika nekretnine pravno obvezuje da izgrađenu građevinu koristi isključivo u skladu s njezinom namjenom.
Budući da se pitanje namjene građevine, usklađenosti s prostorno-planskom dokumentacijom i utjecaja na okoliš pravno rješava i definitivno potvrđuje u postupku izdavanja lokacijske i građevinske dozvole, naknadno uvođenje lokalnog filtera stvara opasan presedan.
Država time daje pravo lokalnim čelnicima da svojim dekretom de facto ponište pravne učinke pravomoćnih građevinskih i uporabnih dozvola koje su izdana na temelju stručnih podloga.
INSTITUCIONALNI RIZIK OD KORUPCIJE I DESTIMULACIJA INVESTICIJA
U praksi, ova odredba širom otvara vrata institucionalnoj korupciji i lokalnoj samovolji. Dolazi se u situaciju u kojoj sudbinu višemilijunske investicije, koja je prošla sve zakonske filtere i dobila zeleno svjetlo stručnih državnih službi, u konačnici kroji lokalni načelnik bez ikakvih stručnih kompetencija u području zaštite okoliša i gospodarenja otpadom, vođen isključivo partikularnim političkim ili privatnim interesima.
“Da je ova odredba bila u javnom savjetovanju tijekom srpnja, investitori i ustavnopravni stručnjaci bi odmah upozorili na ovaj ustavnopravni kaos i povredu načela legitimnih očekivanja i stečenih prava investitora.
Ovako imamo propis skrojen u tajnosti, tri dana prije slanja na Vladu, pod palicom ministrice koja iza sebe već ima teret neuspješnog vođenja resora poljoprivrede, a koja sada slične, destruktivne administrativne obrasce prelijeva na sektor zaštite okoliša“, navodi povjerljivi izvor iz Ministarstva, dobro upoznat s procedurom donošenja zakona.
ODLJEV KAPITALA I PROFIT STRANIH TRŽIŠTA
Dok se domaće gospodarstvo i privatne investicije u infrastrukturu gospodarenja otpadom sustavno blokiraju ovakvim zakonodavnim rješenjima, razvijene europske zemlje poput Njemačke i Austrije profitiraju.
Zbog nedostatka domaće infrastrukture i nemogućnosti otvaranja modernih postrojenja, uslijed lokalnih ucjena, Hrvatska je prisiljena i dalje izvoziti golemu količinu otpada.
Strane tvrtke trljaju ruke, gradeći svoja postrojenja i skupo naplaćujući zbrinjavanje sirovina koje hrvatski poduzetnici, zbog umjetno stvorenih zakonskih prepreka, ne smiju obrađivati na domaćem tlu.
Krajnji ceh ovog drastičnog narušavanja investicijske klime i pravne nesigurnosti platit će isključivo građani i obrtnici kroz komunalne račune, čije bi cijene u idućem razdoblju mogle drastično porasti.
Sustav gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj već je godinama opterećen problemima, a uvođenje ovakvih netransparentnih i pravno neodrživih rješenja donosi dugoročnu štetu nacionalnoj ekonomiji i zelenoj tranziciji.
USTAVNI SUD: PRAKSA RUŠENJA OVAKVIH POSTUPAKA
Ustavni sud Republike Hrvatske ima izgrađenu, čvrstu i rigoroznu sudsku praksu prema kojoj se zakoni, uredbe i programi ukidaju ako se utvrdi da je javno savjetovanje provedeno formalno, dok su određene bitne izmjene ubačene naknadno i u tajnosti.
Najočitiji primjer takve ustavnosudske prakse je Odluka Ustavnog suda u slučaju Kurikuluma zdravstvenog odgoja (U-II-1118/2013). Tadašnji resor obrazovanja formalno je proveo raspravu, no ključni, finalni dijelovi programa doneseni su bez stvarne i transparentne participacije zainteresirane javnosti. Ustavni sud je odluku u potpunosti ukinuo.
Gotovo identičan proceduralni slom dogodio se i s Obiteljskim zakonom iz 2014. godine (U-I-4892/2014). Resorno ministarstvo je nakon zaključenog e-Savjetovanja u tekst ugradilo više radikalnih izmjena i novih pravnih instituta koje stručna javnost nikada prije nije vidjela. Ustavni sud je promptno suspendirao, a potom i srušio cijeli zakon.
Ustavni sud je slične legislative suspendirao i u slučajevima Zakona o HRT-u, kao i u novijoj praksi vezanoj upravo za sam Zakon o gospodarenju otpadom (U-I-5813/2021), kada je u prosincu 2023. godine ukinuo pojedine zakonske odredbe.
Iz ovih argumenata i presedana nedvojbeno proizlazi jasan stav! Ako Sabor izglasa ‘Marijinu umotvorinu’ u ovom obliku, investitorima i strukovnim udrugama otvoren je čist put za podnošenje zahtjeva za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom, a Ustavni sud će, drži li se vlastite sudske prakse, naknadno nadopunjene odredbe morati proglasiti neustavnim.
“Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.” (Otkrivenje 3,15-16)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Negativna selekcija kadrova upokojila je yugu,učimo iz toga!