Miran Rubin – Slovenska Ljudska Vlada

Piše: Ružica Tomić

“Naša prošlost kada ju poznajemo je naša budućnost”, riječi su to Mirana Rubina slovenskog živog čovjeka. Napravila sam transkript njegovog video javljanja od 04.10.2022. Neki dijelovi su doslovno prevedeni, a neke sam prenijela prema svom shvaćanju. Nisam učila slovenski jezik, ali sam provela dosta vremena sa svojim prijateljima u Sloveniji.

Nadam se da sam shvatila bit, a to je da smo sve više svjesni kako je istina bila dugo skrivana i kako je povijest kojoj su nas učili i filmovi s kojima su nas programirali puki i zlonamjerni falsifikat. Ropstvo u kojem sada živimo nikad ranije nije bilo toliko okorjelo, toliko zlokobno. Miran iz povijesnih izvora tumači kako je živio slovenski narod i kakvu su pravdu i vladu imali i sprovodili Slovenci u svojim zemljama. Ni mi u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji nismo daleko od te priče. Mi također trebamo iskopati svoju povijest i sjetiti se da smo nekad bili slobodni ljudi. Tome u čast je i ovaj tekst:

---

Slava Svevišnjemu. Slava našemu rodu. Slava našoj velikoj Pan Slovenskoj domovini. Odlučio sam se da ovo javljanje izvedem tako što ću čitati ono što je objavljeno. Čitat ću o Slovenskoj Ljudskoj Vladi. Mnogi će biti u čudu kad ovo čuju, a mnogi i neće, pa najbolje da krenem.

Slovenska Ljudska Vlada je izvorno društveno uređenje. Vladavina ljudi koju su poznavali i u skladu s njom živjeli – naši preci Slovenci – Sloveni. Slovenska Ljudska Vlada je vladavina čovjeka, znači pravna, upravna i sudska vlast ljudi. O toj ljudskoj vlasti govorimo tako da slobodni ljudi imaju pravo odlučivati o zajedničkim društvenim odlukama, o davanjima i primanjima, o školstvu i odgoju, o obrani, o pravdi i o odnosima s drugim narodima i državama itd.

Ovaj tekst sadrži odlomke iz knjige Andreja Šiška. Također, pojam Ljudska Vlada se nalazi u Slovensko – Njemačkom riječniku i prevodi se na 5 različitih načina. Slovenska Ljudska Vlada je bilo društvo slobodnih, neovisnih i ravnopravnih ljudi koji su živjeli u međusobnom bratstvu, i u skladu s majkom prirodom. Zbog svog obiteljskog ili mjesnog porijekla nitko nije bio manje ili više vrijedan, ili dapače nadređen ili podređen bilo kome. U skladu s tim je činjenica da je svaki izvorni i suvereni pojedinac rođen slobodan. Suverena je također i zajednica slobodnih ljudi (narod) koji imaju pravo da među sobom izaberu svog vođu (vladara), te dogovorno na njega prenesu izvršavanje izvorne pravde. Time se niti jedan pojedinac ili zajednica ljudi ne odriče svoje izvorne suverenosti, nego svoje odabranike ovlašćuje da mogu provoditi odluke zajednice. Slobodni ljudi Kmetovi su između sebe birali svoje vođe za provedbu osnovnih organizacijskih oblika kako što su susjedske, seoske, župske, varoške i srijemske oblasti, pa do većih kao što su bila vojvodstva, kneževine i kraljevstva.

Izabrane vođe su nosili nazive:
-Župan
-Veliki župan
-Vojvoda
-Nadvojvoda
-Knez i 
-Kralj

Uobičajeno je vođama pomagao savjet mudraca ili starješina koji su se zvali Dvanestija. Vladari su na svim društvenim nivoima bili odgovorni Vijeću koje je izabralo ljudstvo oblasti susjedstva, sela, župa, srijema, vojvodstva itd., odnosno Zemlji koja je sačinjena od tih oblasti. Iz svojih sredina su izabrali najboljega člana, čovjeka koji je bio i najmudriji. Pri tom nije bilo važno njegovo porijeklo i materijalno bogatstvo, cijenilo se poštenje. Izabranici su polagali Zavjet savjesti kojim su se zavjetovali na časno služenje Zemlji i Zemljanima koji su ih izabrali.

Stari pojmovi Slovenske pravde: Pravda je pojam koja se odnosila na parničnu savjest ljudi za čije se izvršenje imenovala Ljudska običajna pravda. Običajna pravda je, iz izvora pisanih latinskim jezikom, nazivana Istitutia Slovenika ili Slovenska pravda. Ti pravno povijesni izvori su zapravo dijelovi Slovenske pravde i političkog uređenja u drevnoj Sloveniji ili u njenoj središnjoj Zemlji Karantaniji (7. stoljeće). Neki od starih pravnih izraza iz tih vremena su: Pravda, kmet, družina, susjedstvo, dvanestija, župan, knez, vojvoda, kralj, Zemlja, zemljan itd.

Neki od tih pojmova su kasnije u doba feudalizma i kapitalizma dobili drukčije značenje. Ustoličenje starih karantanskih vitezova (kneževi ili vojvode) predstavlja temelj stare Slovenske pravde i društvenog uređenja Slovenske Ljudske Vlade. U to vrijeme pravda je predstavljala i značila pravo i pravičnost. Izrijek o pravici je značio dati pravdu, reći pravdu. Sudski zbor ili Sudnica, Savjet starješina, pravni postupak ili proces.

U feudalno doba se za pravne procese izdvajao Gradski porez, oblik novčanog davanja tvz. Urbarijalni dajatev. Među stanovnicima se, za procese vođene iz tog fonda, koristio izraz Mala pravda. U njemačkim pjesmama se spominje pojam pravde 1515. godine, odnosno kramola što je riječ za bunt. Također izvorni pojam kmet se odnosio na izvornog prebivatelja, odnosno slobodno rođenog žitelja koji je imao pravo prisustvovati sudskim skupovima te sudjelovati na ljudskim vijećima. Imao je pravo nositi oružje i sudjelovati u društvu na svim nivoima života. Bio je to neovisan čovjek, samo-skrban i na taj način zapravo slobodan.

Vijeća predstavljaju najstariji slovenski oblik javne pravde za vršenje javne vlasti naroda. Vijeća su bila povezana u Skupštinu koja je predstavljala podlogu na kojoj se temeljila uprava i sudstvo kojih su izvršitelji bili Ljudska Vijeća. Stara slovenska riječ Vijeće je u to vrijeme označavala javni zbor sa zakonskim ovlastima. Vijeće je moglo imati nadležnost za manje skupine ljudi po susjedstvima, selima ili župama, ili biti dio većih oblasnih vijeća koje su uključivale veće oblasti, vojvodsva, knežije i kraljevstva. U Vijeće su se lako uključivali svi slobodni ljudi putem svojih izabranih vođa koji se nisu birali prema plemićkim titulama, ili putem vlasti koju su obnašali. Svaki glas je jednako vrijedio. Položaj rodbine izabranih vijećnika nije bio važan nego je cijenjen bio karakter i osobnost. Poštenje,  mudrost i Izjava svjesnog služenja ljudstvu zajednice su bili uvjet za prijem u članstvo Vijeća.

Članovi Vijeća su pred izbore položili zavjet kojim su se zavjetovali na poštenje i resjedoljubnost (jasno viđenje stvarnosti – istina, istinoljubivost).

Rota je nastariji poznati slovenski izraz za prisegu ili zavjet. Napravdna Rota se označavala kao najveći grijeh što je predstavljao neistinit govor ili izjavu. Onaj tko se ogriješio o Rotu nije bio častan čovjek koji drži do svojega poštenja i do svoje riječi. Riječ Rota je staro-vedski, predkršćanski izraz koji upućuje na naše Pan Slavensko porijeklo.

Kramola (pobuna) je starodavno i neotuđivo pravo otpora vladaru i vlasti koja zlorabi svoj položaj izabranika ljudstva Dežele (Zemlje), te izabranu zadaću izvšava tiranski i totalitarno protiv naroda. Slovensko ljudstvo je imalo pravo opozvati ovlaštenog, odnosno izabranog vladara na svim nivoima uprave, susjedstvo, selo, župa srijem itd., ako je vladar svojim vladanjem išao protiv vlastitog naroda. Postojalo je pravo otpora za takvog vladara ili vlast na koju je ljudstvo imalo pravo djelovati nenasilno ili oružano, u skladu s okolnostima. Slovenski narod (ljudstvo) pravicu (pravo) da sprovede Kramolu ima i dan danas. To je neotuđivo pravo. Izvori koji navode riječ Kramola se nalaze u starim Slovensko – Njemačkim riječnicima i označavaju je kao Staroslovensku besjedu za pobunu, bunt.

Susjedsvo, selo, varoš i ostali termini su označavali zajednice ljudi tj. gospodara nekog naselja koji su imali zajedničke gospodarske interese na vlastitoj zemlji. Te zajednice su imale međusobne susrete na Seoskim zborovima.

Župa i župan su pojmovi koji su označavali skupine Seoskih zborova i predstavljali su organizacijski oblik vladanja među najstarijima u Europi.

Dvanaestija ili Dvanaestorica mudraca su imali važnu ulogu u sudstvu i upravi sve do sredine 19 stoljeća. Tih 12 ljudi su bili izabranici Slovenske Pravde i Slovenske Ljudske Vlade. Običajno su imali svoje susrete i skupove pod lipom, svetim slovenskim drvetom, te su donosili važne odluke za život zajednice na svim nivoima, od seoskih zajednica do rodovskih odnosno narodnih zajednica. Svoje odluke su javno objavljivali uz običajni zavjet Rota.

Pojezda je označavala dobrovoljni materijalni izdatak članova određene mjesne pripadnosti za zajedničko dobro. U obitelji slobodnih ljudi Slovenske Ljudske Vlade žitelji su se obvezivali na davanje doprinosa koji nisu bili propisani nego je svatko dobrovoljno doprinosio prema svojim mogućnostima. Izabranici koji su sabirali dobrovoljne doprinose su na konjima jezdili duž Zemlje (Dežele), te se takav oblik poreza nazivao Pojezda.

Sabirali su se doprinosi u hrani i materijalnim korisnim stvarima, a u kasnijim vremenima se davao novac, također dobrovoljno i prema vlastitim mogućnostima svakog čovjeka. Pojezda, sabiranje doprinosa je običajno završavala slavljem (veselicom).

Vojvoda, nadvojvoda, knez i kralj su predstavljali ovlaštene voditelje ljudstva Slovenske pravde i Slovenske Ljudske Vlade na različitim nivoima i s različitim nadležnostima. Uloga ovih narodnih vođa treba uzeti u obzir vrijeme i mjesto njihovog djelovanja u okviru Slovenske Ljudske Vlade, kao i u povijesnom slijedu Slovenskih Dežela (zemalja).

Pojam Vojvoda izvire iz opisa čovjeka koji vodi vojsku, vojskovođa. Slično kao i pojam Nadvojvoda, to je čovjek s najodgovornijom ulogom u organizaciji i provedbi vojne zaštite i vojnog postupanja slovenskih ljudi ili slovenskog naroda.

Knez je pojam vladara kojim su se označavali vladari Karantanije, te ostali Slavenski vladari na drugim prostorima Pan Slavenske Domovine. U doba feudalizma naziv kneza su nosili vladari država ili kneževina.

Pojam Kraj je prvotno predstavljao narodnog vođu, a kasnije vođu, vladara, odnosno poglavara države. U taj naziv su spadale i izvedenice kao što su cesar, vojvoda ili knez. Pojam kralj je izvorno slavenska riječ, te je pogrešno mišljenje da Slovenci nisu u povijesti imali svojega kralja. U povijesti su zapisana Slovenska kraljevstva kojih je u različitim vremenima i na različitim zemljopisnim područjima bilo šest.

Slovensko Karantansko kraljevstvo Kralja Samo – 623-658 godine.
Kralj Svetoplek i Donalsko Kraljevstvo – 870-894god.
Arnulf Karantanski u 9. stoljeću.
Karantansko kraljevstvo u 10. stoljeću kralja Otona.

Poznata je legenda o slovenskoj kraljici Vidi  (5. stoljeće) koja je Beneške slovence, svoj narod, zaštitila i obranila od Hunskoga vođe Atile koji je pokušao osvojiti zapadnu Evropu.

Dežela, značenje riječi predstavlja prostorno ograničeno područje s političkim uređenjem i vodstvom. Istoznačna riječ je država. Pojam Dežela izvire iz starodrevnog pojma Deržela koji znači držati, a što je istoznačno pojmu država koji doslovno znači držati se skupa, opstati, opstajati kao narod, kao ljudi na nekom određenom prostoru. Dežela je zemaljska upravno politička jednota koja određuje neovisnost većih regija, provincija i kantona. U kasnijem vremenu, s razvojem država i širenjem gospodarstava na druga područja na kojima su ljudi posjedovali zemlju, obrazovale su se dežele kao upravno i posjedovno pripadne regije naroda koje su neovisno funkcionirale u okviru većih carstava poput carstva Habsburške monarhije.

Deželani odnosno kmeti su bili ljudi koji posjeduju zemlju, odnosno slobodni ljudi koji su mogli opozvati kralja, vojvodu, župana, te ostale izabrane vođe koji nisu djelovali u interesu i na dobrobit svakog svojeg člana.

Tu se vidi u kakvom lošem i neljudskom sustavu živimo sada.

Ako je knez, vojvoda ili župan bio po volji narodu bio je čašćen i slavljen, te je ustoličen na posebnom svetom obredu koji je učvršćivao zavjet vladara da služi narodu, a ne da vlada kao tiranin.

Jezik koji se koristio tijekom krunidbe, ustoličenja vladara u vrijeme Karantanskog kraljevstva je bio slovenski, za razliku od drugih Evropskih država toga vremena koje su svoje krunidbe vladara održavale na latinskom jeziku. Materinji slovenski jezik pri krunidbi vladara ima poseban značaj jer se na taj način ustoličuje i prihvaća pogodba, dogovor između vladara i ljudstva. To sve daje svjetlo na povijesnu činjenicu o Slovenskoj Ljudskoj Vladi kao samonikloj pravnoj izvornosti običnih ljudi. Naša prošlost kada ju poznajemo je naša budućnost. Na svakom je članu Slovenske zemlje odluka želi li živjeti u Slovenskoj Ljudskoj Vladi, i sad je čas da se za to izborimo.

Imamo svo potrebno znanje. Nedostaju još ljudi koji sebe doživljavaju kao slobodne i neovisne.

Miran Rubina.

Udruga Hrvatski Ratnik