Objavljuje Hrvatski Ratnik
Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti! “jer takvo zlo, kakvo smo mi učinili nad Hrvatima, nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Ti ljudi su mahom bili nevini, nepismeni seljaci, i nikome ništa nisu napravili.“ – Donosimo pismo Mile Prpe upućeno republici Austiji koje se masovno dijeli putem društvenih mreža. Ne vjerujemo da je Austrijance briga za sadržaj pisma, ili da će ga pročitati, ali nas je briga…
Jer kad smo mi preklani išli do Bleiburga, pomoliti se i upaliti svijeće za nevine žrtve partizanskog terora, odmah nakon mise, na samom izlasku iz crkve, kad smo krenuli put Bleiburškog polja, zaustavila nas je policija i držala više od pola sata pitajući nas jesmo li mi Ustaše i tražili da im prevedemo tekst sa zastave Udruge…
Mile Prpa: Javni prosvjed republici Austriji
Pišem vam ovo pismo, ponukan vašim stavom o Bleiburgu i događanjima oko komemoracije stotina tisuća golorukog naroda i razoružane vojske, hrvatskih žrtava na Bleiburgu i posebno na bezbrojnim marševima smrti, čija je sudbina bila stravično mučenje i smrt, od strane jugokomunista i velikosrbstva, u vremenu mira koje je nastupilo završetkom Drugog svjetskog rata. (U masakru su, nažalost, sudjelovali i hrvatski komunisti).
U dugoj višestoljetnoj povijesti zajedničke nam države Austro-Uugarske, austrijski i ugarski carevi su bili istovremeno i hrvatski kraljevi. Hrvatska je bila predziđe kršćanstva (Antemurale christianitatis) gdje smo vas mi Hrvati u četiri navrata obranili, vas kao državu Austriju, ali i kao carsko-kraljevsku vlast u Beču.
Dva puta vas je spasio Nikola Šubić Zrinjski u naletu ogromne vojske Osmanlija prema Beču, treći put Nikola Jurišić koji je pod Kisegom zaustavio osmanlijsku vojsku od cca. 150.000 tisuća ratnika koji su krenuli na Beč, a četvrti put je carsko-kraljevsku vlast spasio hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski kad je u Beču buknula protu carska revolucija usmjerena na rušenja cara i njegove države – Austro-Ugarske.
Sve smo to radili u vrijeme kad vas zbog vašeg ponašanja prema nama Hrvatima nismo mogli voljeti, ali smo vam poput najvjernijeg psa i dalje uvijek bili vjerni.
Ubili ste mučeničkom smrću hrvatske političke velikane u Bečkom Novom mjestu, Zrinskog i Frankopana, samo zato što su pokušali tražiti malo više hrvatske autonomije i slobode. Opljačkali ste i oduzeli njihove dvorce i cjelokupnu imovinu, uništili ste njihove obitelji. A opet smo vam ostali vjerni.
Nakon ubojstva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove trudne supruge Sofije u Sarajevu, išli ste u besmisleni rat, te izazvali svjetski ratni sukob, umjesto da ste objedinili hrvatske zemlje i dali im status ravnopravan s Austrijom i Mađarskom. To bi bila najveća kazna Srbiji! Da ste to učinili ne bi bilo ni Prvog svjetskog rata ni propasti Austro-Ugarske i njihovog carstva. A možda ne bi bilo ni Drugog svjetskog rata.
Kad je Hitler s njemačkom vojskom ulazio u Beč, milijunska masa Austrijanaca dočekala ga uz povike i urlanje Heil Hitler, dižući desne ruke u zrak u znak nacističkog pozdrava, još su mu tepali ‘Dolfi, Dolfi’!
Brojni austrijski mladići obukli su njemačke vojne i SS odore i kao takvi, kao pravi nacisti, iz Slovenije su istjerivali Slovence. I vi kao takvi nikada, pa ni dan danas, niste se smatrali nacistima, a to pripisujete jednoj maloj mučeničkoj Hrvatskoj, narodu koji nikada u četrnaest stoljeća svog postojanja nije pod svojim barjakom osvajao tuđe teritorije. I za vrijeme drugog svjetskog rata branili su svoju zemlju od brutalnih neprijatelja – velikosrpstva i komunizma, ali i od talijanskog fašizma i njemačkog nacizma. (To kao hrvatski partizani – nekomunisti!)
A nas Hrvate, najveće mučenike i stradalnike, prepustili ste, zajedno s Englezima, komunističkim i velikosrpskim noževima kad je u miru nakon prestanka rata, počevši od Bleiburga pa sve do brojnih marševa smrti, mučeničkom smrću ubijen svaki šesti Hrvat. Ubijeno je beskrajno mnoštvo i civila, obitelji s djecom, žena, staraca, bolesnika i ranjenika, a vi nas nazivate – nacističkom ruljom.
Nije nimalo čudno, tako su vikali i za Isusa – Razapni ga – jer da je nevin ne bi bio uhapšen. To je moto vašeg postupanja.
Ples mrtvaca, poput u Bleiburgu, zaplesat će i u jednoj Rusiji, Ukrajini, Kini, sjevernoj Koreji… u svim onim drugim državama gdje su crveni bezbožnici (više divlje zvijeri nego ljudi) posijali bezbrojne masovne grobnice, po ogromnom prostranstvu bivšeg SSSR-a, Kine, Mongolije, Albanije, Mađarske, Jugoslavije, Kube, Kambodže… i brojnih drugih država na svijetu.
Svi oni imaju svoje male, velike i vrlo velike višemilijunske Bleiburge. Hoćete li i njihovom pobožnom narodu zabranjivati da se okupljaju na molitvu, da se sjećaju svojih mučenika i njihove tragedije? Hoćete li i njih nazivati nacističkom ruljom?
Uzalud vam svrstavanje na stranu zla, na stranu ubojica, jer ovo su kosti koje spominje Sv. Ivan apostol u svome biblijskom djelu Otkrivenje ili Apokalipsa.
Ako ste demokrati, stanite na stranu žrtava, bez obzira tko je njihov masovni ubojica. Ovdje istovremeno upućujem i veliku zamjerku Katoličkoj crkvi u Austriji, posebno njenim biskupima.
Hoćete li i za te narode, kad budu pohodili svoje Bleiburge, reći da su nacistički šljam. Ako je itko u ovoj situaciji nacistički šljam to je austrijska politika. Vidjelo se kako su postupali s vjerničkim miroljubivim narodom na terenu. Policajci koje ste poslali da prave mir bili su pravi politički divljaci.
Zašto ne kažete to Poljacima kad pohode Katynsku šumu, tamo se mole, pale svijeće i polažu vijence na kosti svojih mučenika najdražih i najbližih? Hoćete li i njima reći da su nacistička rulja?!
Samo vama, radi pojašnjenja, navest ću nekoliko povijesnih istina koje nisu ni najmanje sporne ni hrvatskoj ni jugoslavenskoj historiografiji:
1. U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovijed: “Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti”.
Iz ovog citata možemo vidjeti da se nije spremala nikakva osveta, već da je Tito spremao strateško preuzimanje vlasti zločinom.
2. Nadalje, svim protivnicima svog režima najavio je “da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame”.
3. General Kosta Nađ u beogradskom tjedniku ‘Reporter’ od 13. siječnja 1985. kaže: “Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i ‘prirodno’ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu ‘uspehu’.”
4. Milovan Đilas je pak izjavio: Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti! “jer takvo zlo, kakvo smo mi učinili nad Hrvatima, nije poznato u cijeloj povijesti europske civilizacije. Ti ljudi su mahom bili nevini, nepismeni seljaci, i nikome ništa nisu napravili.“
5. Iz izvještaja Aleksandra Rankovića u Beogradskoj skupštini, kao glavešina vojnog i tajnog redarstva, veljače 1951. možemo pročitati: “Kroz naše zatvore je između 1945. i 1951. prošlo 3.777.776 zatvorenika (ovaj broj je očito namješten jer pet sedmica zaredom nikad se ne može dobiti, ali nije daleko od stvarnog stanja) dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja, od toga 500 tisuća Hrvata.”
Poznato je da su komunisti u svijetu krivi za 150 milijuna žrtava! Da, poznato je da su komunisti u svijetu krivi za 150 milijuna žrtava.
Pa što god vi mislili, niti jedan jedini njihov zločinac za to nije kažnjen. A malo, malo, pa prave javne parade pod zvijezdama petokrakama, a za to se jedna Austrija ne uzrujava.
Nikada niste imali u vidu da na blajburškim komemoracijama nastupaju, od strane ljevičara plaćeni, provokatori da nose fašističke oznake i ustaške kape.
To se isto događa i na velikim nogometnim utakmicama. Tako su neprijatelji Hrvatske, na nogometnom igralištu Poljud, nacrtali ogromnu svastiku, ili kukasti križ, a takvih sličnih podmetanja ima bezbroj, samo ne bi li Hrvatsku prikazali kao fašističku državu i vlast.
To podmetanje je vašim biskupima vrlo dobro poznato, pa nam nije jasan njihov postupak o komemoraciji.
Zato, gospodo Austrijanci, i vi koji sebe nazivate Europejcima, morate znati da mi komemoriramo komunističke i velikosrpske žrtve, a ne možete nas tjerati da, zbog lažnog atifašizma u Hrvatskoj, trebamo komemorirati naše strašne ubojice. Hrvatskom narodu je nanesena smrtonosna rana od koje se ni nakon 73 godine nije oporavio. Među žrtvama je bilo manje od 1% zločinaca.
“Kad nema slobode, vlada tuga, umiru vjetrovi radosti i lahor tâme obavija duše. Apsolutni suverenitet naroda je najveći stijeg njegove slobode”.
(Codex moralis croaticum)
Autor: Mile Prpa
Izvor: Hrvatsko Nebo
Urednički komentar by Miro Perković
Kad smo mi preklani išli do Bleiburga pomoliti se i upaliti svijeće za nevine žrtve partizanskog terora, genocida nad hrvatskim narodom, odmah nakon mise, na samom izlasku iz crkve, kad smo krenuli put Bleiburškog polja, zaustavila nas je policija i držala više od pola sata pitajući nas jesmo li mi Ustaše i tražili da im prevedemo tekst sa zastave Udruge!
Nisu nama Austrijanci krivi, oni su očito idioti koji ‘samo rade svoj posao’ a u glavama praznina. O ovome što je Prpa napisao oni nemaju pojma. Njima su naše službe dojavile da u posjet Bleiburgu dolaze neke opake Ustaše.
Policajci su imali duge cijevi spremni da djeluju po opasnim Ustašama, ali kako u kolima nismo imali ništa osim zastave Udruge, spustili su ton i počeli razgovor s nama na slabom engleskom.
Nakon što sam im preveo molitvu ‘Oče naš’ sa zastave na engleski, počeli su se češkati po glavi i iščuđavati idiotima koji su se najeli ludih gljiva i tu im dojavu proslijedili. Jedna policajka je bila jako fina i vrlo pričljiva te je rekla: “Uh što nam rade ti vaši idioti, pa skoro svaki put.”
Bili su ljubazni, otpratili nas do spomenika, dali nam upaljače da zapalimo svijeće, čak nam čuvali zastavu da ju tko ne mazne, čitavo vrijeme pazili da nas tko ne omete i na koncu nas otpratili do granice sa Slovenijom, valjda da slučajno ne bi zanoćili u šumi s njihove strane granice i pobrali im lude gljive.
Udruga Hrvatski Ratnik
30. ožujka 1945. počela je bitka na Lijevča Polju u blizini Banja Luke. Trajala je 10 dana, a u jednoj od najvećih bitaka II. svjetskog rata na našim prostorima sudjelovalo je oko 28.000 vojnika NDH protiv 17.000 vojnika četničke Jugoslavenske kraljevske vojske u otadžbini. Bitka je završila potpunim porazom četnika i pokazuje kako oni nisu bili uništeni od strane Titovih partizana, kako to vole hvaliti komunistički propagandisti nakon bitke na Neretvi, već na Lijevča Polju.
Četnički izvori tvrde da je sam Draža naredio Đurišiću da krene prema Sloveniji i spoji se s tamošnjim četničkim snagama koje bi se predale Amerikancima to jest saveznicima koji su ih trebali poslat u treče zemlje…., međutim kada su ti četnici stigli u Sloveniju na granicu sa Austrijom iz Londona stigla je naredba da ne diraju te četnike več da ih dodatno naoružaju i posakrivaju po okolnim brdima oko Blajburškog polja….., nedugo zatim stigli su Hrvati, hrvatska vojska sa obiteljima žene dijeca koje su Englezi trebali poslat u treče zemlje, međutim Englezi su naredili razoružanje hrvatske vojske te su nakon razoružanja hrvatske vojske sve te Hrvate oko 600 tisuča predali “partizanima” i dalje ne trebam ništa pisati….., p.s. tek toliko da znate zašto su ti “PARTIZANI” bili toliko “krvoločni” i zašto su radili ono što su uradili.
Englezi koji su izručili razoružanu vojsku ndh i civile krvoločnim partizanima zločinci su gotovo jednako kao i partizanski koljači !
Hvala Bogu da postojite… zadnjih 12 godina dolazimo na Bleiburško polje i svašta smo doživjeli od komunista sa jugoslavenskom i crvenom komunističkom zastavom… oni su i dalje zvijeri ,a policajci su nemoćni i stalno nam govore da nisu oni takvi ,nego da imaju naredbu od vrha. Čak nam se ispričavaju što nam oduzimaju majice s grbom ili nekim natpisom ,recimo Kralj Tomislav koji nema veze ni s Ustašama ni s Bleiburgom. Uvijek im objasnimo da je to bila regularna vojska Hrvatske, ali doživljvamo samo njihove isprike i čuđenja. Nadam se da ovaj tjedan nećemo imati problema.
Pričajte i širite našu istinu. Naša djeca moraju znati kroz što smo prolazili. Ne smiju stati, moraju nastaviti našu borbu za naše mrtve i nevine žrtve.
Samo nastavite širiti istinu o našim stradalima koje su pobili Jugokomunisti
Mi ćemo vam u tome pomoći
6.svibnja 2022.godine pisala sam njegovoj ekselenciji veleposlaniku Republike Austrije Josefu Marcusu Wuketichu u Hrvatskoj i to je pismo aktualno i danas.
https://hrvatskepraviceblog.com/2022/05/06/pismo-njegovoj-ekselenciji-veleposlaniku-republike-austrije-josefu-marcusu-wuketichu/
Austrijske vlasti zbog dnevno političkih interesa, nepromišljenim i neprimjerenim brisanjem hrvatskog povijesnog grba, brišu i vlastitu prošlost.
Hrvatski povijesni grb na mnogim je javnim mjestima u Austriji, na zgradama, muzejima i crkvama. Sastavni je dio grba Austrougarske monarhije i cara Franje Josipa koji je vladao Austrougarskom 66 godina. To je neoborivi dokaz da je Hrvatska bila dio Austrougarske monarhije i da je to što su napravili direktno oskvrnuće lika i djela samog cara Franje Josipa 1. Tim činom obesčastili su i ukaljali ne samo cara Franju Josipa, nego i vlastitu državu!
Brisanjem hrvatskog povijesnog grba misle da mogu brisati odgovornost i oprati savjest za žrtve.