Objavljuje Hrvatski Ratnik
Stranka Javno dobro već godinama upozorava na ozbiljan problem mogućeg utjecaj centara za gospodarenje otpadom na podzemne vode i izvorišta pitke vode. Posebno zabrinjava činjenica da se pojedini centri planiraju ili nalaze na hidrogeološki osjetljivim područjima, gdje bi eventualno onečišćenje moglo imati dugoročne, teško popravljive, a u nekim slučajevima i nepovratne posljedice za nas i generacije koje dolaze…
Pitanje nije samo gdje ćemo obrađivati i odlagati otpad, već možemo li pritom zaštititi ono bez čega nema života, a to su naše podzemne vode i izvorišta pitke vode.
Stoga se s pravom nameće pitanje postoji li iza ovakvog odnosa prema vodi i prostoru neki drugi, još uvijek prikriveni interes? Može li ugrožavanje izvorišta i postupno stvaranje nestašice vode otvoriti prostor za njezinu buduću KOMERCIJALIZACIJU i masovno bociranje, na korist interesnih lobija i velikih korporacija?
Jer kada su ugroženi najvrjedniji prirodni resursi jedne države to više nije samo pitanje ekologije već pitanje nacionalne sigurnosti. Pitka voda nije i ne smije postati privatni interes pojedinaca, korporacija ili političkih struktura.
Zato se moramo pitati postoji li iza pojedinih odluka spoj korporativnih interesa i političkog utjecaja, na štetu prirodnih bogatstava koja bi trebala ostati zaštićena i dostupna svim građanima.
PODSJEĆAMO DA PETICIJU ‘PITKA VODA U USTAV!’ PODIJELITE S DRUGIMA I POTPIŠETE NA POVEZNICI:
https://www.openpetition.eu/hr/petition/online/pitka-voda-u-ustav
GODINE GURANJA POD ‘TEPIH’ DOLAZE NA NAPLATU
Ustavno načelo prema kojemu je svako odlaganje smeća, koje nije svedeno na nužni minimum (odnosno koje nije uporabljeno prije odvajanja), povreda ustavnog prava na zdrav život i okoliš.
NA ŽALOST, ZA MNOGE OKOLIŠNA POLITIKA DO SADA NIJE POSTOJALA.
Dapače, političari su nam se izrugivali tvrdeći da pričamo bedastoće, a službeni mediji su nas uglavnom ignorirali. Činjenica da smo sve ono što se danas događa u Gospiću i Lici najavili još 2020. godine na tiskovnoj konferenciji u Karlovcu.
Nažalost, zbog guranja te problematike pod tepih do danas je diljem Lijepe naše nastalo još oko stotinjak novih aktivnih (legalnih i nelegalnih) deponija otpada.
Dakle, u Hrvatsku, koja nema riješeno ni pitanje svog vlastitog otpada, dodatno je uvezeno oko 800 000 tona stranog otpada. Sada kada se sva ta problematika odjednom mnogima ukazala, i to u svom punom svjetlu, možda je dobro vrijeme za podsjetiti i na neke druge probleme o kojima smo također govorili, i to još prije desetak godina od kada upozoravamo na složenu mrežu podzemnih voda i potencijalni utjecaj na slivove lokalnih rijeka.
Posebno što se sada u javnosti sve više nameće i jedno drugo sasvim logično pitanje, postoji li iza svega neki drugi, još uvijek, prikriveni cilj? Naprimjer, zagađenje, nestašica i bociranje vode kao krajnja namjera brojnih interesnih lobija i korporacija.
‘CENTRI ZA MANIPULACIJU SMEĆEM’
Koncept i planiranje tzv. centara za gospodarenje otpadom (CGO), ili kako ih radije nazivamo ‘Centara na manipulaciju smećom’, u Hrvatskoj službeno postoji od 2005. godine, a u različitim je fazama operativnosti i pripreme 11 regionalnih centara.
Mi u inicijativi Javno je dobro, a potom i stranci Javno dobro, već godinama upozoravamo javnost na opasnost od onečišćenja podzemnih voda jer vjerujemo da su svi ovi centri tempirana bomba. Posebno za krški sustav Dalmacije.
Ono što iz svega doslovno iskače jest činjenica da su pojedini centri, slučajno ili ne, smješteni u zonama koje gravitiraju važnijim vodoopskrbnim područjima i planirani su iznad vodocrpilišta koji napajaju velike gradove.
Kada se govori o sukobu odabira lokacija centara za otpad i zaštite vodoopskrbnih područja najsporniji su slučajevi CGO Marišćina (Primorsko-goranska), Lećevica ( (Splitsko-dalmatinska) i Zagreb, ali pođimo redom:
– CGO MARIŠĆINA smješten je u općini Viškovo, a zračne linije udaljen je tek 3,3 km od izvora Rječine, koji je recimo ključan za vodoopskrbu cijelog riječkog prstena. Marišćina također leži u neposrednoj blizini granice druge zone sanitarne zaštite izvorišta Zvir – izvor u samom gradu Rijeci koji napaja veliki dio stanovništva.
Prof. dr. Stanko Uršić, fizikalni kemičar s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu i član više državnih komisija za procjenu utjecaja na okoliš, spada među vodeće domaće stručnjake za pitanja zbrinjavanja otpada: “One koji realiziraju Lećevicu proklinjat će potomci u petom koljenu“.
– CGO LEĆEVICA predstavlja ozbiljnu opasnost za onečišćenje podzemnih voda i uništenja djevičanski netaknute i ekološki očuvane Dalmatinske zagore. U slučaju najgoreg scenarija moguć je dotok otpadnih, toksičnih tvari s CGO Lećevica na izvor rijeke Jadro, čime se dovodi u opasnost zdravlje i život preko 300. 000 ljudi u tom bazenu.
Vodoopskrbni plan Splitsko-dalmatinske županije iz prosinca 2008. godine navodi da je rijeka Jadro već tada bila opterećena zagađenjem i ne treba joj dodavati potencijalni novi masivni izvor onečišćenja.
Nositelji projekta i županijske vlasti ustraju pak u tvrdnji da je lokacija u Kladnjicama (Lećevica) odabrana u skladu s hidrogeološkim istraživanjima i da se nalazi u IV. zoni sanitarne zaštite te da će se primijeniti najmodernije tehnologije koje u potpunosti isključuju utjecaj na podzemne vode.
Ne samo što se zna da je ista bila u II. zoni sanitarne odgovornosti i da su je friziranim podatcima prebacili u IV., nego se nalazi na 470 metara nadmorske visine i povezana je s brojnim vodospremnicima i izvorima vode.
Naime, oko same mikro lokacije se nalaze 24 speološka objekta (špilje i jame), a podzemlje je vodnim tokovima povezano sa izvorima pitke vode Šibensko kninske i Splitsko dalmatinske županije.
Dokazano je da podzemne vode iz užeg područja planiranog centra dolaze na izvor rijeke Jadro nakon 66 dana i to u sušnom razdoblju. Tako da postoji realna mogućnost izlijevanja velikog dijela otpadnih voda u upojne bunare i direktno u krš koje će dolaziti na izvor rijeke Jadro iz koje se crpi pitka voda za 300.000 stanovnika.
Da ne spominjemo Muć i Dugopolje iz kojih jame i oborinske vode, te iz bazena (laguna Kožnjak) onečišćena i toksična voda dolazi na izvorišta rijeka Jadro i Žrnovnica.
– LUČINO RAZDOLJE (DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA) – Smješten u općini Dubrovačko primorje koji se nalazi u izrazito osjetljivom krškom području.
Postoji opravdani strah da bi eventualno procjeđivanje zagadilo podzemne tokove koji izravno napajaju izvorište rijeke Omble (glavni izvor pitke vode za Dubrovnik) te osjetljivi ekosustav i uzgajališta školjaka u Malostonskom zaljevu.
– CGO KAŠTIJUN (ISTARSKA ŽUPANIJA) – Centar već u funkciji i izaziva brojne prosvjede lokalnog stanovništva Pule i okolice. Iako su primarni problemi neugodni mirisi, lokacija na jugu Istre izazvala je debate zbog blizine obalnog pojasa i potencijalnog utjecaja na podzemne vode u priobalju.
– CGO BILJANE DONJE (ZADARSKA ŽUPANIJA) – Centar je nedavno pušten u rad. Nalazi se u Ravnim kotarima, koji su ključna poljoprivredna regija Zadarske županije. Lokalni ekolozi ističu opravdan rizik za plodno tlo i podzemne vode koje napajaju obližnje bunare i poljoprivredne sustave.
– CGO BIKARAC (ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA) – Operativni centar kod Šibenika, kao i cijela dalmatinska obala, nalazi se na kršu, zbog čega su provođene stroge hidrogeološke studije kako bi se osiguralo da procjedne vode ne završe u jadranskom sljevu.
Iako kontinentalni dio Hrvatske nema krški reljef, lokacije centara također su pod povećalom zbog blizine rijeka i velikih aluvijalnih vodonosnika:
– CGO PIŠKORNICA (KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA) – Pokriva četiri sjeverne županije. Nalazi se u blizini rijeke Drave, na području s bogatim zalihama podzemnih voda sjeverne Hrvatske, zbog čega lokalne udruge stalno apeliraju na maksimalnu zaštitu i nadzor vodonosnika.
– CGO BABINA GORA (KARLOVAČKA ŽUPANIJA): Lokacija je blizu Karlovca, grada na četiri rijeke. Brojni aktivisti i struka uporno upozoravaju na složenu mrežu podzemnih voda i potencijalni utjecaj na slivove lokalnih rijeka.
– CGO RESNIK-ZAGREB – nalazi se na izvoru zagrebačkog vodonosnika u neposrednoj blizini aktivnih vodocrpilišta za opskrbu pitkom vodom Grada Zagreba i to u gusto naseljenom mjestu i području intenzivne proizvodnje povrća, OPG-ova za opskrbu Zagreba.
Njegova bi izgradnja, po svim pokazateljima, također ugrozila zdravlje i život ljudi i okoliša. Dapače, samo bi taj centar obrađivao 350.000 tona godišnje, iako po mnogim tvrdnjama glavni dokument potpuno zanemaruje ključne rizike od ugrožavanja poljoprivrednih površina do pitanja sigurnosti hrane, vode, zraka, a posebno zagrebački vodonosnik pitke vode što je na kraju priznao i sam investitor.
NE RADI SE O IZUZETCIMA, VEĆ O PRAVILU
Iz svega navedenog vidimo da se ne radi o izuzetcima, nego pravilu, a tko je to tako zamislio i zašto vrijedi razmisliti, naravno istražiti i na vrijeme reagirati da ne bude i sutra opet ono ‘nismo znali’, kao što se opravdavaju sada na slučaju Gospića.
Sve su znali i u svemu su, nažalost, aktivno i pasivno sudjelovali svi, i to od samog početka. Također znaju i danas da nikakva potpuna sanacija više nije moguća i da su ličke vode, kao nekada najčišće vode u Hrvatskoj, danas trajno ugrožene.
Naime, na mjernom mjestu (piezometru) izmjerena je vrijednost zbroja PFAS spojeva od 200,5 ng/L, što je dvostruko više od europske parametarske granice od 100 ng/L, za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji. Dakle, u podzemnim vodama kod Gospića pronađene su vječne kemikalije i to dvostruko premašena granica za PFAS spojeve.
VODA KAO BOGATSTVO
Neosporno je da se već sada bogatstvo svake zemlje mjeri po bogatstvu vode i nekontaminirane zemlje (more je gratis), gdje će litra vode biti nekoliko puta skuplja od litre benzina, a znamo da se na području Hrvatske i BiH, na dubini od 50 do 200 m, nalazi taj krvotok i najveći bazen pitke vode u Europi.
Zna se da je ovaj prirodni resurs životno bitan, a koliko će tek biti presudan u vrlo skoroj budućnosti možemo vidjeti i po tome što se Europa militarizira, a na globalnom se planu pakiraju međunarodni ratovi.
Kada ostanemo bez potoka i privatnih bunara, a potom i izvora pitke vode upitajte se sami što će vam tada biti prioritet?
Mnogi se već i sada pitaju radi li se o ugrozi nacionalne sigurnosti i što u ovom slučaju rade obavještajne službe? Nije li sve ovo što upravo gledamo čak i jedan vid specijalnog rata te postoji li na kraju mogućnost da su u igri neke korporacije i odnarođena političko interesna klika koja nam sada, nakon povijesne pljačke naroda, otima prirodne resurse. Dakle, jedino što nam je još ostalo.
Radi se zapravo o modelu o kojem sam počeo govoriti još prije desetak godina, kada je alarm zazvonio nakon što je u javnosti izašao plan navedenih CGO-a u Hrvatskoj, a zašto?
Činjenica da brojne korporacije žele bociranje i prodaju vode, a dovoljno je navesti samo jedan konkretan primjer: Rijeka Jadro koju nazivaju ‘hrvatskim Jordanom’.
Dnevni protok te male rijeke je 10 kubika u sekundi, a iskorištava se oko 2,5 -3 kubika ili ako preračunamo da npr. u bazenu SDŽ, s pola milijuna ljudi, svaka osoba popije dvije litre onda je komercijalna vrijednost milijun eura dnevno što znači 100 milijardi eura godišnje.
ČLANAK 70. USTAVA RH
Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
ČLANAK 52. USTAVA RH
More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.
Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.
USTAVNO NAČELO prema kojemu je svako odlaganje smeća koje nije svedeno na nužni minimum (odnosno koje nije uporabljeno prije odvajanja) povreda je ustavnog prava na zdrav život i okoliš. Bitno je da ustavno načelo vrijedi za svako odlaganje otpada bez prethodne uporabe, i to bilo gdje.
Ova i ovakva odluka Ustavnog suda znači da je kompletan sustav odlaganja otpada u RH neustavan jer čini povredu prava ljudi na zdrav život i okoliš.
IZVOR: portal.javnodobro.hr
Ivan 7,37-38: “Ako tko žeđa neka dođe k meni! Neka pije tko vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: Iz utrobe će njegove poteći rijeke žive vode.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Niti četiri milijuna nas je i mi ovu ljepotu od države počinjemo praviti RUŽNOM NAŠOM!!!
ALOOOOOOO LJUDI MOJIIII,ALOOOOOOOO!!!!!