Objavljuje Hrvatski Ratnik
Hrvati u Vojvodini su nekako izvan fokusa hrvatske javnosti, a i politike. Ali naši Hrvati u Vojvodini redovito prate Udrugu Hrvatski Ratnik. Da za vrijeme rata nije bilo lako biti Hrvat u Srbiji, to je svima jasno ali, iako je danas situacija puno bolja, i dalje nije lako biti Hrvat u Srbiji. Zadnji slučaj podmetanja požara na vratima Župne crkve imena Marijina u Novom Sadu je najnoviji primjer nesnošljivosti pojedinaca spram Hrvata…
Uglavnom, policija je uhitila ženu u pedesetim godinama koja je podmetnula požar, našli su joj i kanister u kući. Razlog tog njenog postupka nije ni bitan budući da napad na sakralne objekte nije obični vandalizam, to je prije svega poruka mržnje i netrepeljivosti, svjesne ili nesvjesne.
Župnik crkve imena Marijina je Attila Zsellér, Mađar, tako da je to poruka i Mađarima i svim katolicima da u Novom Sadu nisu dobrodošli. A ako je to jedna žena bila u stanju učiniti…
Ispod je objava koju su nam poslali iz DSHV-a (Demokratski savez Hrvata u Vojvodini) pa ju prenosimo u cijelosti uz kraći urednički komentar…
U četvrtak, 8. siječnja 2025., podmetnut je požar na vratima sa sjeverne strane Župne crkve imena Marijina u Novom Sadu, koja se nalazi u samom centru, a ujedno je i simbol našeg grada.
Nažalost, ovo nije jedini takav nemili događaj koji predstavlja izravan napad na vjerske zajednice, a među njima i onu koja pripada zapadnokršćanskoj provenijenciji i/ili pripadnike nacionalnih manjina, odnosno njihovu kulturnu baštinu u multikonfesionalnoj sredini kao što je to Novi Sad.
Naime, moram skrenuti pozornost i na katastrofalno stanje katoličkog groblja u novosadskom naselju Grbavica, gdje se nalazi kompleks groblja koji predstavlja nepokretno kulturno dobro kao prostorna kulturno-povijesna cjelina od velikog značaja, a ono također datira XIX stoljeća.
Ondje se nalaze razbacane i devastirane nadgrobne ploče i spomenici koje su, prema službenim saznanjima, uništili pripadnici i/ili simpatizeri pojedinih ekstremno nacionalističkih organizacija. Zavod za zaštitu spomenika kulture naveo je kako je u planu napraviti lapidarij, no do danas ništa konkretno nije učinjeno.
Stoga, kanim javno apelirati kako bi se konačno pokrenule potrebite akcije te kako bi se to ruglo grada dotjeralo u red.
Nadam se kako će postojani problem oko kompleksa ovog groblja biti uspješno riješen, a isto tako valja napomenuti kako su institucije i nadležna tijela pravodobno reagirala oko incidenta od 8. siječnja što predstavlja svojevrsni iskorak naprijed i šalje jasnu, nedvosmislenu poruku osude i budi nadu ka destimulaciji eventualnih incidenata koji guše međunacionalni sklad i suživot.
Pri tome značajnu ulogu nosi i jedina relevantna politička stranka hrvatske zajednice u Republici Srbiji – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, koji je vlastitim angažmanom, radom i inkrementalnošću doprinio široj društveno-političkoj artikulaciji, institucionalnoj zastupljenosti te medijskoj vidljivosti Hrvata u Srbiji.
Nikola Puzović
Mjesna organizacija Novi Sad
DSHV
Urednički komentar by Miro Perković
Mi u članstvu Udruge imamo i Hrvate iz Vojvodine, ali i Srbe. I posebno je zanimljivo i znakovito kad nam Srbi ispune pristupnicu za udrugu iako nam se udruga zove Hrvatski Ratnik.
I to je naša širina jer nas i Srbi, kao i drugi iz bivše države, ne doživljavaju kao neke neprijatelje i zločince krive za protjerivanje 200.000 Srba u Oluji, ili ne znam koji zločin, nego nas gledaju kao ljude koji se bore za svoju Domovinu protiv leftardske pošasti i globalista, i poštuju svakog dobrog čovjeka.
Dapače, podržavaju nas i u našem nastojanju da otkrijemo pravu istinu o NDH i Jasenovcu, jer vide da nas samo istina zanima, dok ove druge zanima samo komunistička propaganda zbog čega se protive bilo kakvoj reviziji povijesti ili, ne daj Bože, prekopavanju Jasenovca. A u ove druge, što je posebno žalosno, spada i hrvatska Vlada.
Znači, čak i inteligentniji Srbi nas podržavaju dok smo za našu ‘demokršćansku’ vlast ekstremisti, jer ekstremno volimo Hrvatsku (za razliku od njih), a za naše retardirane ljevičare Ustaše, iako sam pokušavao pronaći bar jednog Ustašu u Hrvatskoj ali nisam uspio.
I jasno i glasno kažem, da je 1941. godina i da sam punoljetan sigurno bih bio Ustaša, a da sam kojim slučajem rođen u dijelu Dalmacije pod talijanskom okupacijom vjerojatno bih bio partizan, ali komunist sigurno ne bih i ne bih pucao na Hrvata.
Naravno da cijenimo i podržavamo borbu Hrvata u Vojvodini i cijeloj Srbiji za očuvanje hrvatskog identiteta i tradicije. Žalosti nas što se naša Vlada nije baš pretrgla da ih podrži. I drago nam je da nas prate i oni, a prate nas svi i odasvud.
“Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” (Mt 14, 27)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik