Piše: Ivana Perić
Svatko u drugome nalazi krivca za sadašnju situaciju, ali činjenica je da ne možemo tražiti krivce u drugima dok nismo prvo sami sebe preispitali. Bolji pojedinci će voditi ka boljem društvu. – U organizaciji nekoliko školskih sindikata organiziran je prosvjed za sigurnost djece u školama a predvodnici su isti oni koje viđamo na prosvjedima protiv ‘Hoda za život’ i koji opstruiraju zaštitu života djeteta od začeća. Licemjerno do boli!!!
Kao krivce koji su doprinijeli nasilju u Prečkom svatko je odlučio prozvati nekoga – političare, ravnatelje škola, doktore, psihijatre, roditelje, novinare i slično.
I svi oni jesu, kao skup ljudi s određenim odlukama koje donose ili provode, krivci, ali sukrivac je zapravo i prosječan građanin jer je on karika koja sačinjava lanac društva. Jer da je društvo zdravo bilo bi i ono što proizlazi iz njega.
Moral i savjest cijelog društva srozali su se na niske grane, a iskrivljene vrijednosti neminovno utječu onda i na djecu i budućnost. Dopustili smo razna nasilja nad djecom koja većina odraslih ljudi uopće tako ne percipira.
Pretvorili smo djecu u ovisnike o društvenim mrežama, materijalnim dobrima, mijenjamo im spolove, imuniziramo metalima, učimo iskrivljenim činjenicama, seksualiziramo…
Krivi smjer se pokazao i u Covid plandemiji kada su djecu podobni stručnjaci etiketirali raznim neumjesnim komentarima, terorizirali maskama, dezinficijensima, testiranjima, cijepljenjima, online nastavom, lockdownovima, prekidom svih izvanškolskih i sportskih aktivnosti itd.
Većina roditelja i školskih djelatnika tada je podržavala takvo stanje, većinom iz odabranog neznanja, ali i linije manjeg otpora koje su omogućili ti isti stručnjaci, političari i novinari zbog istih razloga ali i vanjskih (novčanih) utjecaja.
Ni sindikati koji su organizirali jučerašnji mimohod ‘Za sigurnu školu’ nisu tada stali u obranu djece, a ni odraslih.
Na navedenom zagrebačkom skupu su se osim njih pojavili i stali na čelo kolone s transparentima i aktivisti koji su istaknuli kako “žele biti svijetlo društva a ne nositi svijeće”.
Iste ljude viđamo na prosvjedima protiv Hoda za život gdje opstruiraju zaštitu života djeteta od začeća.
Takvi smatraju kako se treba brinuti samo za djecu koja nisu ubijena od strane onih koji bi ih trebali najviše i štititi – svojih roditelja. Pa onda majke koje su se na takvo nešto odlučile odlikuju nagradama koje većina ljudi podržava.
Tužno je da lokacija djeteta utječe na percepciju zaštite života. Sada se ti isti zgražaju nad nasiljem u OŠ Prečko i govore o stradalom ‘anđelu’, LICEMJERI!!!
Očito djeca smiju prolaziti sve stadije ovog i onozemaljskog života, ali fetus nije dio toga.
Ljudi su u današnje vrijeme potpuno duševno izgubljeni bez osobnih životnih postulata po kojima žive, već žive kolektivnu ‘istinu’ koju ako slijepo ne pratiš si čudak i nazadan.
Svakako, i ja sam imala životnih zabluda za koje priznajem i shvaćam da su proizlazile iz toga što sam se bila udaljila od Boga. Jer, glupa nisam kao što nije ni velika većina stanovnika.
Inteligencija čovjeka je svakako bitna komponenta života, ali bez moralnog zaleđa nije dovoljna za kvalitetu života. Inače ne bi bilo toliko paradoksa u koja srljaju današnja društva.
Svatko u drugome nalazi krivca, ali činjenica je da ne možemo tražiti krivce u drugima dok nismo prvo sami sebe preispitali i doveli u red. Ili bar to pokušavamo.
Uostalom, samo za sebe i odgovaramo i ako sebe ne možemo promijeniti nabolje licemjerno je tražiti to od drugih, skupine ili društva općenito.
Bolji pojedinci će neminovno voditi ka boljem društvu u kojem ćemo se lakše zaštititi od onih koji su, nažalost, zastranili. Pitajmo se što mi možemo učiniti za bolji svijet!
Nemojmo biti Herodi današnjeg doba koji će žrtvovati djecu radi svojih krivih uvjerenja ili linije manjeg otpora. Dopustimo djeci da izrastu u moralne ljude i dosegnu svoj puni potencijal. Dopustimo to i sebi. Krenimo od danas, pravo je vrijeme dok iščekujemo rođenje spasitelja svijeta.
Na dobro vam došlo Badnje jutro!
Na dobro vam došla Badnja večer!
Udruga Hrvatski Ratnik