Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik info@hrvatskiratnik.hr

Nepotrebne karizmatske prakse, samoproglašeni vođe i kult ličnosti!

Piše: Lili Benčik

Rasprava na FB vodila se o sektama i sektašenju u svezi komentara ‘velikog propovjednika’ Vladimira Grebenara. Zgrožena sam Grebenarovim tekstom! Nisam se mislila uključiti u polemiku ali, kako se zalažem i ustrajno tražim kulturnu i argumentiranu komunikaciju na društvenim mrežama, nisam mogla prešutjeti. Naročito zato što #OraetlaboraMeđugorje ima 34,4 tisuće pratitelja, pa da znaju kakva je komunikacija nedopuštena…

Karizma ili kontrola

Puno je povijesnih rupa, neistina i paušalnih ocjena u samom tekstu, osobito što u svezi s NDH autor ne spominje Talijane koji su bili važan politički i vojni faktor.

Vladimir Grebenar se upušta u komentiranje povijest koju samo površno poznaje. Ovakav opis NDH i pučkoškolac bi bolje napisao. Citiram:

“Prema tome, dragi Krešimire, alfa i omega ustaškog pokreta u NDH je antikrist Adolf Hitler, a ne Gospodin Isus Krist! Hitler se uistinu smatrao nasljednikom Isusa Krista što u potpunosti odgovara biblijskom opisu antikrista! S dolaskom Hitlerove vojske u Hrvatsku – ustaški je pokret došao na vlast, a s odlaskom Hitlerove vojske – ustaški je pokret nestao s vlasti jednako kao i njegov osnivač. Nažalost, plodovi tog pokreta su stradanja nedužnog naroda i nedužnih hrvatskih vojnika kojeg je politika tog pokreta na kraju izručila drugom još gorem komunističkom zlu na milost i nemilost – crvenim ubojicama!”

Drugo što me zgrozilo je način na koji se obratio Krešimiru Rotimu!? Opet citiram:

“Dragi Krešimire, ti si od mene mlađi dvadeset godina, nemaš obitelj, nemaš djecu i ne znam imaš li djevojku i sviđaju li se tebi djevojke. Mladići tvojih godina pokazuju emocije na djevojke, što je prirodno, a ne pokazuju emocije na ustašovanje, što je neprirodno. Kada se jedan mladić tvojih godina uzbuđuje na ustaški pokret, a ne pokazuje emocije na pokrete ženskog roda to nije dobro. Kada bih ti odgovorio u stilu kako si ti mene napao tada bih te nazvao ‘malim balavim ustašom’, ali neću te tako zvati jer si još mlad, neiskusan, neostvaren i zeleno balav. Također, ne znam radiš li što korisno u životu ili te roditelji i dalje uzdržavaju pa imaš vremena mnogo čitati i maštati o ustaškom pokretu i njegovim plodovima za hrvatski narod.”

Dakle, u nedostatku argumenata on je krenuo na Krešimira AD HOMINEM, na njega kao osobu i njegovu osobnost, a ne na njegove argumente. To je primitivno i jadno u javnoj komunikaciji. Tako nešto čovjek za koga se predstavlja nikada ne bi smio napisati!

Ovakvim neumjesnim i neprimjerenim tekstom u stvari opisuje sam sebe. Vladimiru Grebenaru i njegovim pratiteljima jasno poručujem: Imam svoju KATOLIČKU CRKVU u kojoj se molim nedjeljom, blagdanima i kad god zaželim. Imam župnika, biskupe i svećenike koje poštujem! Hodočastim u Međugorje i druga svetišta u Hrvatskoj i svijetu, uvijek pod okriljem Katoličke crkve.

Tajnica sam Udruge KRIŽ, ali ni osnivačima ni predsjedništvu ne pada na pamet da kao Udruga virtualno propovijedamo! Imam svoje izgrađeno mišljenje i životno opredjeljenje. NE trebam VIRTUALNU CRKVU ni samozvane, neprikosnovene i nedodirljive VIRTUALNE PROPOVJEDNIKE koji se na tome bogate! 


U posljednjim desetljećima u Hrvatskoj, ali i šire, sve je vidljiviji porast karizmatskih pokreta i raznih duhovnih zajednica koje se formalno pozivaju na katoličku vjeru. Iako mnogi vjernici u takvim pokretima iskreno traže smisao, nadu i duhovnu obnovu, dio tih zajednica izaziva ozbiljne kritike teologa, sociologa i psihologa. Posebno se problematiziraju tzv. katoličke sekte, uloga samoproglašenih karizmatičnih vođa, te kontroverze povezane s Međugorjem.

“Nepoznato i nerazumljivo često prepuštamo moći, ali istinska snaga čovjeka leži u razumu i slobodi.”Blaise Pascal

Nepotrebne karizmatske prakse

U nekim zajednicama naglašava se ponovno krštenje u Duhu Svetome i obavezno govorenje u daru jezika kao znak prave vjere. Katolička tradicija uči da je krštenje jedno i da se sakrament Duhu Svetome već prima u potvrdi. Takve prakse često služe za stvaranje osjećaja duhovne neadekvatnosti i kontrole nad članovima.

Samoproglašeni vođe i kult ličnosti

Jedan od glavnih problema ovakvih zajednica jest pojava samoproglašenih duhovnih vođa, koji sami sebi pripisuju darove poput proroštva, iscjeljenja ili izravne komunikacije s Bogom. Njihov autoritet proizlazi iz osobne karizme, a ne crkvenog mandata. Takvi vođe često ne dopuštaju kritiku i koriste emocionalnu manipulaciju.

“Sapere aude! – Imaj hrabrosti koristiti vlastiti razum!”Immanuel Kant

Manipulacija Biblijom i svetim imenima

Karizmatske vođe ponekad selektivno tumače Bibliju i koriste sveta imena Isusa i Marije u svrhu profita, kroz knjige, priručnike i hodočasničke događaje. To stvara dojam da materijalni doprinos ili kupovina proizvoda ‘osigurava’ duhovnu korist, dok se u stvarnosti religija koristi za generiranje moći i novca.

Mediji, nakladništvo i politika

Nekoliko karizmatskih pokreta ostvaruje snažan utjecaj na medijske kuće, novinare i nakladničke kuće, što često rezultira nekritičkim izvještavanjem i promocijom njihovih poruka. Također postoji sprega s određenim političkim grupacijama kroz javne nastupe, političku promociju i predstavljanje vođa kao moralnih autoriteta.

“Vjera bez razuma je slijepa; razum bez vjere je prazan.”G. K. Chesterton

Percepcija povezanosti s masonstvom

U javnim raspravama pojavljuju se tvrdnje o povezanosti karizmatskih pokreta s masonstvom, obično temeljene na simbolici ili sličnostima u ritualima. Takve percepcije dodatno pojačavaju kontroverze stvarajući dojam tajnih ili paralelnih utjecaja koji nadilaze religijsku sferu i uključuju društvene, medijske i političke moći.

Međugorje i komercijalizacija vjere

Kontroverze povezane s Međugorjem dodatno pojačavaju kritike. Iako je postalo jedno od najvećih hodočasničkih središta u Europi, navodna ukazanja još uvijek nisu službeno priznata. Snažna komercijalizacija vjere, potpomognuta medijima, nakladništvom i politikom, stvara dojam da religioznost postaje tržišni i društveni kapital.

Prepoznavanje sektaških elemenata

Sektaški elementi prepoznaju se kroz:

  • apsolutni autoritet vođe,
  • manipulaciju strahom i krivnjom,
  • emocionalnu kontrolu,
  • izolaciju od obitelji i vanjskog svijeta,
  • financijske i simboličke pritiske,
  • paralelna učenja koja nadilaze Bibliju i crkveno učiteljstvo,

Zaključak

Zdrava religijska zajednica potiče slobodu savjesti, dopušta pitanja, kritičko razmišljanje i odvojenost vjere od političkih i komercijalnih interesa. Sekta, s druge strane, kontrolira, izolira i manipulira, često zloupotrebljavajući Bibliju, svete simbole i karizmatske prakse. Prepoznavanje tih razlika ključno je kako bi vjera ostala put slobode i odgovornosti, a ne sredstvo moći, utjecaja i profita.

“Čovjeku se mora omogućiti istinska sloboda savjesti i sloboda duhovnog traženja; samo slobodna vjera može donijeti pravu snagu i mir duše.”Ivan Pavao II

Autor: Ivan Remeta


Dodatak:

“Slušajte nauk Crkve, ma kako hijerarhija po ljudsku nekad bila nesavršena, ona je Božja ustanova koju ni vrata paklena neće nadvladati.”Fra Mario Knezović

Kao autor bloga Hrvatske pravice dodajem poveznicu na život i stradanje žrtve jugo-komunizma, hrvatskog književnika Dr. Zvonimir Remeta

O velikom hrvatskom književniku dr. Zvonimiru Remeti, rođenom Ljubušaku iz Klobuka, mlađi naraštaji malo znaju isključivo što njegov rad i književno djelo komunistički režim nije želio pokazati hrvatskoj javnosti. Dr.Zvonimir Remeta rođen je 12. prosinca 1909. godine u Klobuku kraj Ljubuškog. Gimnaziju je završio u Travniku, a studij prava u Zagrebu gdje je i doktorirao 1933.

Službovao je kao pravnik-sudac u Mostaru, Visokom i Smederevskoj Palanci. Dočekavši rat u Hrvatskoj vojsci uhvaćen je i zatvoren.

U Trogiru je osuđen na smrt ali je pomilovan nakon protesta mnogobrojne sirotinje kojoj je pomogao. Iz zatvora je pušten tek 1960. godine, nakon 15 godina, ali narušeno zdravlje i slomljena psiha nisu mu više dali drugu priliku niti pravo na novi život. Umro je četiri godine poslije, pao u zaborav, ostavivši za sobom više neobjavljenih nego objavljenih djela.

Zadnje godine života proveo je u Metkoviću kao i u Sarajevu gdje je i pokopan. U književnosti se javio još kao gimnazijalac pjesmama u Travničkome đačkom listu ‘Nadi’. Nakon toga objavljuje kratke proze u: ‘Hrvatskoj prosvjeti’, ‘Luci’, ‘Hrvatskoj straži’, ‘Hrvatskoj reviji’ i drugdje. Vrhunac svoga književnog stvaranja doživljava u vrijeme drugog svjetskog rata kada objavljuje tri romana ‘Grieh’, ‘Tako svršava’ i ‘Sentimentalna reportaža’.

U tome vremenu, koje nimalo nije pogodovalo umjetničkom stvaralaštvu, njegova djela ipak bivaju nagrađena najvišim državnim nagradama za roman 1943. i 1944. godine. Prvijenac ‘Grieh’ (1942.) naznačio je osnovnu problematiku koja je poslije samo neznatno varirala: ponori duše, etičke dileme, pitanje odgovornosti za počinjene postupke, mogućnost katarze, čežnja za čistoćom i harmonijom.

Poput Dostojevskog, na koga se povremeno snažno naslanja, Remeta je analitik disharmonije u čovjeku i međuljudskim odnosima. Njegova je pozicija u biti moralistička, a izlaz i rješenja traži u vjeri i kršćanskoj etici. Težište romana prebačeno je u potpunosti na psihološki, misaoni svijet karaktera, a jednostavna fabula služi tek kao sredstvo da se lik suoči s određenim etičkim problemom. U romanima ‘Tako svršava’ (1943.) i ‘Sentimentalna reportaža’ (1944.) tematizira se obiteljski kompleks, posebice nezdrav odnos između roditelja i djece. Radnja se disperzira a čitatelj s naporom ulazi u unutarnju dramu likova i složen psihološki mozaik.

Obiteljske nesreće, različito motivirane, povod su za ispitivanje tajanstvenih strana ljudske prirode. Remeta pripada katoličkom krugu pisaca, što se vidi i iz njegovih djela gdje je njegova pozicija u biti moralistička, a izlaz uvijek traži u vjeri i krsćanskoj etici. Remetin stvaralački opus je opsežan ali nažalost mnoga od njegovih djela nikada nisu ugledala svijetlo dana.

Pod komunističkim režimom njegovo ime se nije smjelo ni spominjati a njegova djela su doživjela sudbinu svoga autora, bila su prognana iz hrvatske književnosti. Remeta je ponio svoj križ ali je i svoju obitelj opteretio teškim bremenom odgovornosti prema bogatoj, neobjavljenoj književnoj baštini koju im je ostavio.

Tek uspostavom neovisne Hrvatske, 1995. odlukom Vlade Republike Hrvatske, Zvonimir Remeta proglašen je žrtvom jugoslavenskog komunističkoga političkog režima. Remeta dobiva status žrtve bivšeg režimskog sistema i njegova djela polako izlaze iz zaborava. Počinju se objavljivati, ponajprije zaslugom njegovog sina Marija. On je uspio sačuvati i uz pomoć ‘Matice Hrvatske’, i još par nakladničkih kuća, objaviti neke njegove dotada neobjavljene rukopise kao i ponovo tiskati neka njegova već objavljena djela, tako da danas iza Remete stoji impozantna brojka objavljenih naslova.

U planu je i izdavanje integralne zbirke Remetinih novela, pjesama i pripovijetki koje su ostale rasute po književnim i crkvenim časopisima ili do sada nisu objavljivane.

Još je dug put do potpune Remetine rehabilitacije i objavljivanja njegovog kompletnog opusa ali i ovo što je do sad učinjeno je veliki korak u spašavanju od zaborava, po mnogima, jednog od najmarkantnijih hrvatskih pripovijedaoca i romanopisaca kojega su ne bez povoda nazivali hrvatskim Dostojevskim.

U anketi ‘Matice hrvatske’ (studeni, 2004.), Remeta je uvršten među dvadesetak najvećih Hrvatskih književnika 20. stoljeća.

Uredništvo/komunistickizlocini.net

DR. ZVONIMIR REMETA KNJIŽEVNIK “HRVATSKI DOSTOJEVSKI” UMRO NAKON 15 GODINA TEŠKE ROBIJE

Iz obitelji Remeta Ivan Remeta traži odgovore od australijskih vlasti u svezi okolnosti smrti njegova brata Zvonimira Remete – HRVATSKE PRAVICE

Lili Benčik/hrvatskepravice


“Mnogi će me u onaj dan pitati: Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili? Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!” (Matej 7:22-23)

Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik

Odgovori na Miro Perković Otkaži odgovor
Ostavite vaš komentar

3 komentara
  1. G. Lili, Crkva nije religijske zajednica. Ona je vjera u Isusa iz Nazareta Sina Bozjega i covjeka. Ovoliko ne istina i optuzbi punih jida ste napisali na zajednicu vjernika koja moli i posti i razmatra Rijec bozju. Gospa nas je pozvala u devetnici pred ukazane 2024.
    Potreban vam je susret sa Bogom zivim da se na novo rodite. Nije meni do gresnikove smrti nego da se obrati i zivi govori Gospodin.

  2. A tko je ova Lili, odakle ona ispliva, zašto joj ne odgovaraju karizmatici unutar RKC, koga je ona obratila itd. Rijetko kada čitam sl kritike i komentare. Žele zbuniti ljude. Za mnoge karizmatike loše pričaju. Ja sam od svećenika čuo loše komentare za fra Ivu Pavića, rekao da je bio na službi u tz a tadašnji gvardijan fra Petar Matanović ga je otjerao iz tz samostana i komentirao da neda da mu cirkus pravi od Crkve. Zaključak: nije važno što priča ili piše nego tko priča ili piše. Nazivaju nas sektašima, sa kojim pravom? To su velike riječi i velika uvreda!

    1. Ne bih rekao da je ona protiv karizmatika unutar Katoličke crkve, nego protiv onih koji se takvima predstavljaju a u stvari to nisu nego su lažni proroci, baš poput one ?po djelima ćete ih poznati’