Objavljuje Hrvatski Ratnik
Tijekom prijenosa Thompsonocog koncerta na HRT-u očajanje su pali crveni yugo-kmeri! Nariču, skviče, urliču… leftardi naši. Slično je s Antunovskim hodom i molitvom po trgovima hrvatskih gradova. Kako je jučer bio ‘Antunovski hod mladih’ i ‘povorka ponosa’, mogli smo vidjeti dvostruka mjerila većine ‘hrvatskih’ medija. Iako je Antunovski hod imao 20 puta više sudionika dobio je 20 puta manje medijskog prostora od Povorke ponosa…
Piše Miro Perković
Nas ‘Povorke ponosa’ ne zanimaju jer, iskreno, ne znam čime se ‘ponosni šetači’ ponose osim ako im je cilj ići na živce i izazvati odbojnost kod većine naroda? Jer, istini za volju, pristup im je totalno pogrešan i izaziva kontraefekt. Što rade u svoja četiri zida nikoga nije briga, to je njihova osobna stvar, ali zašto to mora biti i naša stvar?
Čemu paradiranje s nečim neprirodnim i neproduktivnim? Ako ste željeli steći empatiju kod normalnih ljudi onda je najgluplja stvar izazivati obične normalne ljude kojekakvim besmislenim paradama i povorkama. Ali dobro, naši LGBTQ+- još su i čedni u odnosu na njihove drugove, i njihove parade, po zapadnim metropolama.
Ali ono što nas veseli je ‘Antunovski hod’ s tisućama mladih cura i momaka, klinaca koji se ne stide svoje vjere, koji zajedno mole i dijele ljubav prema Kristu i nadu u uskrsnuće.
Veseli nas što je svake godine sve više mladih uključeno u Antunovski hod kao i u ‘Hod za život’, veseli nas pola milijuna Hrvata na Thompsonovom koncertu, veseli nas upornost molitelja po trgovima hrvatskih gradova…
Veseli nas što je Rada Borić zabrinuta kad vidi koliko mladih ide nedjeljom na misu, veseli nas što yugo-kmeri nariču i cvile zbog Thompsonova koncerta na HRT-u, veseli nas da 45 godina totalitarizma i još 36 godina lažne demokracije i lažnog domoljublja nisu uspjeli odhrvatiti Hrvate…
Iako je ‘Antunovski hod mladih’ imao 20 puta više sudionika, u tzv. hrvatskim glavnostrujaškim medijima, u kojima niti nema Hrvata, dobio je 20 puta manje prostora od ‘Povorke ponosa’.
Ali Hrvatski narod se budi i polako ali sigurno uzima sudbinu u svoje ruke dok crvena Yugo-kmerska strana polako ali sigurno gubi moć i društveni utjecaj, bez obzira koliko Soroševog i javnog novca imaju i koje i koliko medija kontroliraju.
A fašisti, koji sebe zovu antifašistima, svjesni svoje veličine i utjecaja, iako ih i Imbex, 24časa, Yutarnji i svi ostali yugo-mediji promoviraju, odlučili su da će im i Mala dvorana u Lisinskom biti dovoljna, a ja mislim i prevelika, za arlaukanje partizanskih pjesama i koračnica u sljedeću subotu, 13. lipnja.
A bilo bi zanimljivo vidjeti te frikove koji arlauču i pjevaju ‘Druže Tito mi ti se kunemo’ ili ‘Po šumama i gorama’… A nama spočitavaju kako živimo u prošlosti kad se spomenemo Domovinskog rata???
A ovima koji zazivaju komunističku revoluciju poručujemo da ih jedva čekamo! Samo naprijed, nikako otpozada! Nama više žice.
Ispod je prigodna objava Hrvatskog kanala, uz video, vezano za Antunovski hod mladih i zanimljiva objava Roberta Čuline…
ZAJEDNO ZA HRVATSKU: VEČER VJERE I PONOSA USRED OKUPIRANOG ZAGREBA
Piše Hrvatski kanal
Srce Zagreba, trenutno pod vlašću masonskih sotonskih globalističkih prostitutki iz sekte Možemo i njihovih lijevih poslušnika, večeras je ipak kucalo u ritmu vjere i našeg zajedništva.
Osmi Antunovski hod mladih prkosno je ispunio naš glavni trg neopisivom energijom, pjesmom i molitvom koja ujedinjuje Domovinu unatoč svim njihovim pokušajima da ugase duh našega naroda.
Gledajući rijeku mladih ljudi koji s ponosom nose hrvatske zastave i svjedoče svoju ljubav prema Bogu, osjeća se snaga koja ruši njihove okove i daje nadu u istinsko oslobođenje naše zemlje.
Ovo nije bio samo susret, već veličanstveno slavljenje života, zahvalnosti i neraskidive veze s našim korijenima koje ovi globalistički okupatori žele iskorijeniti.
U svakoj riječi i svakom koraku odzvanjala je od onih koji ju žele prodati za šaku judejskih srebrnjaka. poruka otpora, mira, ljubavi prema bližnjemu i vjerne obrane Domovine
Hvala svima koji su svojim dolaskom i otvorenim srcem prkosili tami i učinili ovu večer nezaboravnom. Ovo je tek početak buđenja. Neka nas ova snaga zajedništva prati u svakom našem daljnjem koraku do konačne pobjede nad onima koji mrze sve hrvatsko i katoličko.
HrvatskiKanal
DVIJE HRVATSKE: HIPODROM I MALA DVORANA VATROSLAVA LISINSKOG
Piše Robert Čulina
U Hrvatskoj 2026. godine i dalje žive dvije paralelne stvarnosti, jedna koja slavi slobodu, vjeru i Domovinski rat, i druga koja se još uvijek rado prisjeća ‘slavnih dana partizanske borbe’.
S jedne strane imamo Thompsonov koncert na Hipodromu – masovan, emotivan događaj sa stotinama tisuća ljudi, molitvom, na početku, i domoljubnim pjesmama.
HRT je integralna snimka koncerta emitirala na Tijelovo, katolički i državni blagdan. Reakcija ljevice bila je munjevita, dežurni kmeket optužio je Crkvu da se opravdava, i cijeli događaj proglasio gotovo ustaškim spektaklom. Po toj logici, kada Hrvati na blagdan pjevaju o svojoj domovini i vjeri, to predstavlja opasnost za društvo.
S druge strane imamo koncert partizanskih pjesama u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog 13. lipnja 2026., organiziran pod pokroviteljstvom Grada Zagreba i Saveza antifašističkih boraca, u povodu Dana antifašističke borbe i 85. obljetnice početka Narodnooslobodilačke borbe.
Naravno, neće biti pjesme o Staljinu. Kako bi i bilo? Mi smo danas moderna, europska, demokratska Hrvatska. Sigurno nitko neće zapjevati onu staru ‘Za Tita i Staljina, dva junačka sina…’ To bi bilo potpuno nezamislivo.
Tomislav Jonjić je to spomenuo samo kao retoričku mogućnost. Sasvim sigurno će se izvoditi samo fine, umjerene, demokratske partizanske pjesme one koje slave isključivo antifašizam, a nikako čovjeka odgovornog za desetke milijuna mrtvih, logore i teror diljem Europe.
Ma dajte najte.
Kada na Hipodromu tisuće ljudi mole i pjevaju o hrvatskoj slobodi to je crnokošuljaško domoljublje, revizionizam i prijetnja europskim vrijednostima.
Kada Grad Zagreb u Lisinskom organizira službeni koncert partizanskih pjesama, uz crvenu zvijezdu i antifašističku retoriku, to je kultura sjećanja i građanska dužnost.
Jedan događaj bio je spontan, masovan i narodni. Drugi je financiran javnim novcem, pod pokroviteljstvom gradske vlasti koja inače ima vrlo osjetljiva ticala za nepoželjne simbole, osim kada su ti simboli crvene boje.
Dok god se u Maloj dvorani Lisinskog može nesmetano njegovati partizanska tradicija (uz uvjeravanja da Staljina sigurno neće pjevati), a na Hipodromu se svaka molitva i domoljubna pjesma mora opravdavati, živjet ćemo u dvije Hrvatske.
Jedna želi živjeti u 2026. i slobodno slaviti svoju pobjedu iz 1995., a druga još sanja o 1945. i junačkim sinovima socijalističke revolucije. A mi se i dalje pravimo da je samo jedna od njih legitimna.
Robert Čulina
“Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.” (Iv. 8 : 46,47)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik