Piše: Lili Benčik
Nitko se ni dan danas ne uzbuđuje zbog odbijanja Vlade i Sabora da ratificiraju Rezolucije EU Parlamenta od 19. 9. 2019. godine čime je Hrvatska svrstana uz Rusiju i Sjevernu Koreju, a ne uz EU. Ali zato se prije par dana digla velika vika, pljušte osude na one koji nisu digli ruku u Saboru za obuku ukrajinskih vojnika.
Citiram osude: „Ovo je pitanje odnosa Hrvatske prema ratu u Ukrajini i svrstavanja uz Europu ili Rusiju, Iran, Sjevernu Koreju, Srbiju…“ piše Ivan Hrstić.
Točno, upravo to je suštinsko pitanje. I mnogo, mnogo gore. Upravo Vlada RH, na čelu sa premijerom Plenkovićem, Hrvatsku je svrstala pod rep Europe uz ostatke komunizma, a ne uz EU što bi smo kao članica trebali biti i kamo povijesno pripadamo. Neće pokoljenja prozivati saborske zastupnike, kako piše Ivan Hrstić, nego upravo Premijera Plenkovića i njegovu Vladu koja nije osudila komunizam i spriječila njegovo ponovno jačanje u Hrvatskoj. Vlada i Sabor su ti koji već tri godine ne žele prihvatiti Rezoluciju EU Parlamenta od 19. 9. 2019. godine i osuditi komunizam i komunističke zločince. Po tome nismo dio EU niti tamo pripadamo.
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
Vlada RH na čelu s premijerom Plenkovićem svrstala nas je uz Rusiju, a EU Parlament pružio mu je šansu da elegantno Hrvatsku izvede iz tog komunističkog taloga i zla, ali on tu šansu nije iskoristio! Još mu nije kasno! Pisala sam i Vladi i Saboru, županima i dužnosnicima o nužnosti prihvaćanja te Rezolucije, ali prevladali su interesi komunističke elitne mladeži, odnosno djece komunizma, da se njihovi preci ne osude kao zločinci.
Temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama NN 25/13, 85/15 molim
- Vladu Republike Hrvatske, odnosno predsjednika Vlade g. Andreja Plenkovića,
- Sabor Republike Hrvatske, odnosno predsjednika Sabora g. Gorana Jandrokovića,
- Župana Istarske županije g. Fabrizia Radina i gradonačelnika grada Pule g. Borisa Miletića
da mi odgovore na pitanje kada će provesti Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))? Za divno čudo korektno mi je odgovorio samo tadašnji gradonačelnik Boris Miletić. Ostali nisu iako su po Zakonu bili obvezni. Tek toliko o poštivanju hrvatskih Zakona od Premijera, predsjednika Sabora i tadašnjeg župana IŽ Fabrizia Radina.
Pisala sam i Vijeću EU koje mi je korektno odgovorilo da to nije u njihovoj nadležnosti nego da o tome odlučuju Vlade i Parlamenti na koje se Rezolucija odnosi. Pisala sam i saborskim zastupnicima da upute u saborsku proceduru usvajanje te Rezolucije.
U rezoluciji jasno piše:
Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid i deportacije, te doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti. Nadalje, najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi.
Članak 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički i nacistički režim.
Članak 15. tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok Vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima, te stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću.
Članak 16. izražava duboku zabrinutost zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima, te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe s ciljem da se ona podijeli, te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima;
I eto posljedice, iz informacijskog rata Rusija je prešla na uništavajući rat oružjem.
I na kraju u članku 20. EU Parlament apelira na države članice da se pridržavaju odredbi Okvirne odluke Vijeća tako da se suprotstave organizacijama koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu, te da efektivno zabrane neofašističke i neonacističke skupine, i svaku drugu zakladu ili udrugu koja veliča i glorificira nacizam i fašizam ili bilo koji drugi oblik totalitarizma, poštujući pritom domaći pravni poredak i nadležnost.
U članku 22. nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.
Iz neprihvaćanja Rezolucije proizlazi i koalicija sa SDSS-om, jer bi oni kao jugo-komunistička stranka s veličanjem NOB-e i jugokomunizma bili odstranjeni iz javnog života, što jasno piše u članku 18. gdje se napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.
I sada su si Plenković i Jandroković zabili autogol, i na njih pada sramota. Dvostruka sramota, prvo što nisu osudili komunizam i pokušali kazniti komunističke zločince, i time praktički stali uz Putina, a s druge strane licemjerno traže obuku ukrajinskih vojnika i formalno osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu dok je u Hrvatskoj u punom opsegu unutarnja agresija jugo-komunista na sve hrvatske vrijednosti i identitet hrvatskog naroda.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik
Čestitam vam na tekstu i upornosti u iznošenju istine
koja se izvrče i lažno predstavlja od naše tzv.elite