Piše: Lili Benčik
Milorade Pupovac, prešli ste odavno sve granice hrvatskog strpljenja što vam je jasno poručeno iz veoma tolerantne multikulturalne sredine kao što je Pula. Već 33 godine mi Hrvati izloženi smo vašim nasrtajima na našu opstojnost, našu državnost, našu kulturu, naš hrvatski jezik i naš cjelokupni identitet.
Konstanta vaše srpske agresije na hrvatski narod i njegov identitet, potpomognuta iz same Hrvatske, nastavila se i ovim plakatima. I baš ste Pulu našli za svoje provokacije? Puli, koja je prošla agresivnu fašističku talijanizaciju, kojoj je nametnuta nepravedna talijanska dvojezičnost, još namećete i ćirilicu?
Već 33 godine namećete Hrvatima jugo-komunistički vrijednosni sustav kojeg smo se odrekli još 8. listopada 1991. godine kada smo raskinuli sve državno-pravne sveze sa SFRJ.
Već 33 godine provodite medijsku agresiju, proglašavate Oluju etničkim čišćenjem, podmećete nam krivicu za zločine iz 2. svjetskog rata, a sve komemoracije plaćate našim novcem iz proračuna koji dobivate od države Hrvatske po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za održavanje kulturnog identiteta Srba u Hrvatskoj, a ne za napade na Hrvate.
A vi ste se Milorade Pupovac izjasnili da je vama glavni grad Beograd i kao intelektualac (profesor i doktor znanosti) dali upregnuti te nosite jaram velikosrpske politike „Srpskog sveta„ države Srbije za koju odrađujete prljav posao i izdajete državu Hrvatsku u kojoj živite i koja vas godinama hrani!
Prema tome, ove riječi na plakatu ste zaslužili i sasvim su benigne prema svemu zlu koje pune 33 godine radite Hrvatima!
Poveznica na izvorni članak ovdje.
Još jedna spodoba kojoj ne mogu prešutjeti: Dr.sc. Ivo Goldstein
Njegov veleposlanički mandat u Parizu bio je popraćen općim zgražanjem. Prigovoreno mu je diletantsko baratanje francuskim jezikom i odsutnost diplomatskih kompetencija i vještina čime je diplomatski osramotio Hrvatsku, te držanje uokvirene fotografije Josipa Broza Tita u sobi za prijem hrvatskog veleposlanstva.
Prof. dr.sc. Ivo Goldstein svojim je primitivnim i prostačkim ponašanjem pokazao (psovao, urlao, tjerao, naguravao i vikao VAN starijem gospodinu, članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva) svu bijedu i teror komunističke ideologije: skučenost uma, totalitarno i jednoumno razmišljanje, diktaturu, netoleranciju, primitivizam i nekulturu. A taj i takav čovjek je profesor na Filozofskom fakultetu, podučava mlade ljude, ispituje ih i ocjenjuje!
Kako on može studentima biti etički i moralni autoritet? Može samo u Hrvatskoj u kojoj nitko od javnih osoba ne snosi nikakvu odgovornost za svoje ponašanje!
Goldstein nije i neće nikada postati akademik HAZU, ne zbog svog antisemitizma nego zbog svoje ideološke indoktrinacije koja mu ograničava znanstvenu objektivnost i stručnost. Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”
Poveznica na izvorni članak ovdje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik
Dokle.god političari gladni vlasti tu vlast zadržavaju kupujući manjinske zastupnike na štetu hrvatske većine, srbovat će nam usred Hrvatske Pupavci i Šimprage
Nikako ne možemo naći nekog vladajućeg na visokoj poziciji u državi koji bi lupio šakom o stol i rekao dosta. Takvog kojeg bi svi koji podržali bez obzira na posljedice. Koji bi takve zastupnike i moraliste, akademike i javne osobe poslao u njihovu zemlju koja nije Hrvatska. Možda bi to svijet osudio, ali ja živim u Hrvatskoj, ne u svijetu.
Moje mi iskustvo govori da, želiš li imati plodno tlo za korisne kulture, moraš korov iščupati iz korijena i svako malo čupati preostale izdanke. Mi tek stojimo pred zapuštenom šikarom koju smo zamislili kao vrt iz snova o kojem su nam preci pričali i razmišljamo dubokoumno koju bismo tehniku upotrijebili. A šikara neće sama od sebe nestati! Šteta što je članak gđe Benčik ovako kratak. Mogla je na tu temu napisati još barem toliko. Bog i Hrvati!
Dragi Mario, ovaj članak je skraćena verzija dvaju dugačkih i opširnih članaka gospođe Benčik, u tekstu imaš linkove na izvorne članke objavljene na njenom blogu.