Održan je već tradicionalni Okrugli stol: Ovčara – zločin bez kazne

Piše: Ivana Perić

U subotu, dana 11. studenog 2023., Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara organizirala je, u prostoru zagrebačke HVIDRE, Slovenska 21, Okrugli stol s temom ‘Ovčara – zločin bez kazne’. Cilj sedmog po redu Okruglog stola je potaknuti razgovor vezan uz (ne)procesuiranje najvećeg ratnog zločina na tlu Europe nakon 2. Svj. rata, počinjenog na Ovčari, od kojeg su prošle čak 32 godine. Kao zaključak upućene su dvije inicijative nadležnim hrvatskim institucijama…

Na Okruglom stolu govorili su Nikola Kajkić, bivši istražitelj u predmetu Ovčara, prof.dr.sci Nada Šikić, predsjednica stranke Hrvatsko Bilo, dr.sci Ana Filko, izaslanica ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika vlade Tome Medveda, Tanja Domazet Belobrajdić, spisateljica, te prof.dr.sci Josip Jurčević, povjesničar. Moderatorica je bila Zorica Gregurić, predsjednica navedene udruge i vanjska članica saborskog Odbora za ratne veterane. Govornici su pokrili razne aspekte stradanja na Ovčari: istraživački, moralno-etički, znanstveni, emocionalni i povijesni.

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, kao civilna udruga, prva je 2016. godine podigla kaznenu prijavu protiv 59 krvnika s Ovčare. Dotad je suđenje bilo prepušteno Srbiji pa je osuđeno tek nekoliko zločinaca i to na mizerne kazne. Nakon podnošenja kaznenih prijava za zločin na Ovčari i nakon provedenog terenskog rada istraga, iz raznih razloga, biva zaustavljana čime se uspavljuje svijest hrvatskoga čovjeka koji je preživio strahote rata i zna istinu o Vukovaru.

Također, da bi se ratni zločinci procesuirali potrebna je dobra međudržavna suradnja, a i ona se sve više usporava. Počinitelji tih zločina uglavnom su u Srbiji, a Srbija do sada nije pokazala ni volju ni želju da sudi nalogodavcima, visoko rangiranim pripadnicima vojske ili politike, pa se uglavnom sudi niže rangiranim pripadnicima paravojnih postrojbi ili JNA.

“Znamo kako je ključ u Srbiji ali i kod domaćeg stanovništva srpske nacionalnosti u Vukovaru i okolici koji znaju gdje su grobnice i tko su počinitelji. Jedno je sigurno: problematika ratnih zločina izuzetno je kompleksna tema i ne smije se koristiti u dnevnopolitičke svrhe.

U toj priči najbitnije su žrtve i njihove obitelji te suočavanje s prošlošću, što u Srbiji teško ide, na što godinama upozoravaju braniteljske i stradalničke udruge. Da bi se ratni zločinci procesuirali, potrebna je dobra međudržavna suradnja, a ona se sve više usporava.

Počinitelji tih zločina uglavnom su u Srbiji, a Srbija do sada nije pokazala ni volju ni želju da sudi nalogodavcima, visoko rangiranim pripadnicima vojske ili politike pa se uglavnom sudi niže rangiranim pripadnicima paravojnih postrojbi ili JNA.

Također ne treba zaboraviti kako je predsjednik stranke koju je osnovao osuđeni srpski ratni zločinac, a koja okuplja abolirane četnike i ratne zločince zaštitio od progona bivšeg dožupana VSŽ za kojeg je nesporno utvrđeno da je bio na Ovčari u noći 20./21.11.1991. kada su krvnici s Ovčare počinili nezapamćen ratni zločin na prostoru ne samo Hrvatske nego i cijele Europe nakon II svj. rata.

Svaki zločin ako nije osuđen, kao da se nije ni dogodio! – kazuje Zorica Gregurić.

Govornici smatraju kako svaki zločin koji nije osuđen upućuje na to da se nije ni dogodio dok krvnici s Ovčare i dalje šetaju Vukovarom. 

“S ovog Okruglog stola upućujemo kao zaključke dvije inicijative, ponajprije Vladi RH koja sada ima priliku temeljem pravomoćnih presuda iz Srbije pokrenuti zahtjev za ratnu odštetu od Srbije, a Ministarstvu znanosti i obrazovanja zahtjev da se u svim školama u Hrvatskoj, osobito u onim gdje su većina djeca pripadnika srpske manjinske etničke zajednice, uvede jedinstven obrazovni sustav u kojem će djeca o Domovinskom ratu učiti kao o obrani hrvatskog naroda od srpsko-crnogorske i JNA agresije, a ne kao do sada o građanskom ratu.

Druga inicijativa jest prijedlog Izmjene i dopune Kaznenog zakona s novim kaznenim djelom Kršenje Deklaracije o Domovinskom ratu koji glasi:

(1) Tko krši Deklaraciju o Domovinskom ratu kaznit će se kaznom zatvora od najmanje pet godina

(2) Ako je osoba koja krši Deklaraciju o Domovinskom ratu državni ili lokalni dužnosnik, državni ili lokalni službenik i namještenik kaznit će se kaznom zatvora od najmanje osam godina.” – dodaje Zorica.

S ovim zaključcima završen je znanstveni skup Okrugli stol ‘Ovčara zločin bez kazne’.

Cijeli govor predsjednice HRB-a Nade Šikić donosimo ispod…

Pozdravljam obitelji svih poginulih na Ovčari, obitelji svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, sve hrvatske branitelje, kao i njihove obitelji.

Ovi naši skupovi su već postali tradicionalni. Manje-više svi smo svima poznati. Na svakom od naših ‘Okruglih stolova’ argumentiramo sve nacionalne traume izazvane neprocesuiranjem ratnih zločina, poglavito počinjenih na Ovčari. Tek povremeno se dogodi poneko uhićenje i osuda na minimalne kazne za osuđene predstavnike agresorske para-vojske, gotovo nikada i predstavnika JNA.

Da se vratim Ovčari. Nakon našeg posljednjeg susreta uslijedio je protestni skup u Vukovaru u organizaciji vukovarskog gradonačelnika, gospodina Ivana Penave, a zbog neprocesuiranja ratnih zločina. Na najavljen prosvjed sam naravno otišla. Imala sam tu čast voziti se u autobusu sa zagrebačkim dragovoljcima u obrani Vukovara. U autobusu je bilo dvanaest branitelja Vukovara koji su završili u srpskim koncentracijskim logorima.

Unatoč zabrani HDZ-a svim svojim članovima za odlazak na skup, ipak sam otišla i objavila na svojoj privatnoj fb stranici sliku iz autobusa. Po povratku je uslijedio obavijesni razgovor kod bivšeg Ministra Marka Pavića, kojem je nazočio i budući, sada bivši Ministar Josip Aladrović. Jasno mi je rečeno kako ću snositi posljedice svog čina jer ja očito ‘ne razumijem pomirbu koju je promovirao pokojni Predsjednik dr. Franjo Tuđman’. Ranije umirovljenje sam prihvatila bez opiranja, ako je to jedini krimen koji mi se mogao pripisati učinila bi isto ponovo.

‘Pomirba’ koja se promovira već dugo, a zasniva se na šutnji prigodnom polaganja vijenaca braniteljima palim za Domovinu, a koalira u vlasti s agresorom, moram priznati kako ja tu Pomirbu i dan danas ne razumijem.

Mi nismo ništa naučili iz povijesti. Nismo ni mogli. Završila sam poznatu klasičnu gimnaziju u Sl. Brodu kao odličan đak. Nikada nisam čula za Bleiburg i Križni put do devedesetih. NDH je bila fašistička kvislinška tvorevina koja je u Jasenovcu pobila od sedamsto do milijun i sedamsto tisuća ljudi, uglavnom Srba, Židova i Roma. To je gradivo učeno u školama.

Mi niti danas ne smijemo razgovarati o Jasenovcu, ne smijemo ustanoviti što se točno događalo u vrijeme NDH. Ne smijemo dostojno sahraniti posmrtne ostatke Hrvata razasute diljem Hrvatske i Slovenije. Svatko ima pravo na pravično suđenje, svatko ima pravo na grob, a narod ima pravo na istinu o svojoj povijesti.

U svjetlu aktualnih sukoba u pojasu Gaze cijeli se svijet opredjeljuje za jedne ili druge sudionike sukoba. Demonstracije su u svim većim gradovima svijeta. Vukovar je grad koji je 89 dana držan u potpunoj izolaciji, bez hrane, lijekova, struje, vode, streljiva. Nije dozvoljen prolaz čak niti humanitarnim konvojima koji su trebali odvesti ranjenike na liječenje.

Preko 30 tisuća vojnika agresorske JNA, u koordinaciji s paravojnim četničkim formacijama, raketirali su i granatirali grad svim raspoloživim oružjem, koje smo mi platili i zaslugom Ivice Račana isporučili im oružje teritorijalne obrane. Jedan je cijeli grad sravnjen sa zemljom, šačica preživjelih branitelja je položila oružje kako bi spasila civile.

Ništa nije pomoglo. Ranjenici su odvezeni na Ovčaru i ubijeni bez suda, razoružani branitelji i civili su bestijalno tučeni do smrti, a potom, oni koji su preživjeli torture, prebačeni u srpske koncentracijske logore. Svima nam je u sjećanju kolona staraca i djece koja s vrećicama u rukama napušta Vukovar, a pokraj njih četničke razularene horde pjevaju ‘bit će mesa klat ćemo Hrvate…’

Svaki od navedenih nedjela jeste ratni zločin.

Tko je protestirao za ratni zločin u srcu Europe? Tko nam je pomogao? Koliko se sjećam, baš nitko.

Zbog svoje iznimne geopolitičke i geostrateške važnosti, prometnog položaja te gospodarskih i ljudskih potencijala, hrvatsko je Podunavlje bilo osobitim ciljem srpske agresije. Cijelo je Podunavlje bilo poprište ratne agresije koja je za posljedicu imala iznimno velika ljudska stradanja te prisilno raseljavanje stanovništva. Djelovanje međunarodne zajednice u Republici Hrvatskoj, osobito UN-a kroz misije UNPROFOR-a i UNCRO-a između 1992. i 1995., nije ostvarilo zadovoljavajuće rezultate.

Nisu ispunjeni najvažniji ciljevi tih misija: nije uspostavljen potpun mir i trajni prekid oružanih borbi, nijedan prognanik nije se vratio svojemu domu na tada okupiranom području Republike Hrvatske. Održavali samo status quo, što je zapravo bilo svojevrsno međunarodno priznanje rezultata agresije i etničkog čišćenja. Zbog sveg navedenog hrvatsko Podunavlje je imalo izrazite štete i stradanja: više od šest tisuća ljudi je poginulo i nestalo, stotinjak tisuća je prognano a samo u Vukovaru je materijalna ratna šteta procijenjena na više od 9,5 milijardi kuna.

Međunarodna zajednica nije ‘primijetila’ premještanje grobnica stradalih Hrvata.

Svaki zločin ima ime i prezime, ali je uočljivo kako hrvatski sudovi drakonski kažnjavaju hrvatske branitelje, očiti je nesrazmjer propisanih kazni. Najnevjerojatnija je činjenica kako su pojedini hrvatski branitelji osuđeni i za plaćanje odštete obiteljima agresorskih vojnika. Jesu li oni vodili svoj osobni rat ili su bili sastavni dio OSRH. Jurisdikciju za suđenje ratnih zločina agresora prepušten je Beogradu. Rezultat je naravno tragičan.

Prolaze godine a, kako je naš predsjednik Vlade rekao da postoje dvije Hrvatske, ova prva ili druga Hrvatska, u koju spadam ja i istomišljenici, i nadalje ne razumijemo na čemu se gradi pomirba. Kako se pomiriti s nekim tko i danas misli kako smo mi napravili oružanu pobunu i paravojnim formacijama se suprotstavili legalnoj vojsci, što je bila JNA.

Pravo na odcjepljenje jamčio je Ustav SFRJ iz 1974. temeljem kojeg su raspisani prvi višestranački izbori a potom i referendum na kojem se gotovo cijeli hrvatski narod odlučio na razdruživanje s bivšom Jugoslavijom, što naravno Srbiji nije odgovaralo i dalo joj opravdanje za razaranje cijele RH. Samo u mom Slavonskom Brodu, kao i u nizu drugih gradova u Republici Hrvatskoj, više godina je trajala ‘opća opasnost’, kada su razarani gradovi i sela, i ubijano civilno stanovništvo. Legalni ciljevi su bili bolnice kao i dječji vrtići. Samo u Slavonskom Brodu ubijeno je više od četrdesetoro djece.

Srpska agresija, kojoj je visoko motiviran hrvatski čovjek i vojnik adekvatno odgovorio, bilo je jedino vrijeme u kojem smo bili jedinstveni, ali nakon toga, sotonskoj pretvorbi i privatizaciji, uništenju industrije i poljoprivrede i namjerno devastiranog pravosuđa, hrvatski se čovjek, bar do današnjeg dana, nije uspio kvalitetno oduprijeti.

Je li većina onog što je u ratu stečeno i obranjeno u miru izgubljeno?

Umjesto da sebi i svijetu dajemo puno više stručnjaka i znanstvenika nego što ih sad imamo, jer to po nadarenosti možemo, mi fabriciramo obilje prevaranata, propalica i varalica koji kradu i pljačkaju na razini državne ekonomije.

Pogledajte ankete. Koji smo u Europskim zemljama po korupciji a koji po kupovnoj moći naših građana? Trgovine su nam prepune uvozne robe, naročito nekvalitetnih poljoprivrednih proizvoda pred istekom roka potrošnje. Radnici su višestruko slabije plaćeni nego u EU, pa i u susjednoj Sloveniji. Bolno je što više od 50% potrebne hrane uvozimo, a po poljoprivrednom potencijalu trebali bi barem četiri puta toliko izvoziti. Uzrok ovome, uz kronično neznanje i diletantizam, je kriminalna podjela novca za poticaje u poljoprivredi i politička moć kriminalnog uvoznog lobija.

Na žalost, moglo bi se kazati kako je na pragu i nova ratna opasnost. Migranti slobodno šetaju preko granica, upitno koliko je među njima i terorista. Teško je pretpostaviti da bi razne islamističke terorističke organizacije propustile ovakvu priliku da svoje ljude ubace diljem Europe. Naša vojska je malobrojna, ukinut je vojni rok. Rezervisti nisu oformljeni, nikada nisu pozvani na vojnu vježbu od kraja Domovinskog rata.

Slavonija je pusta. Poljoprivrednih proizvoda nema. U Slavoniji više niti svinja nema. Od 1990. do danas gotovo milijun stanovnika je manje.

Jesu li za ovo stanje ginuli najbolji među nama?

Zato je nužno poznavati nacionalnu povijest. U povijesti ne treba živjeti ali ju treba istražiti te revidirati. Revizija je svuda i uvijek nužna i korisna. Beskrajna potraga povjesničara za razumijevanjem prošlosti, odnosno revizionizam, jest ono što povijest čini vitalnom i svrhovitom.

Potrebna je revizija na svakom mjestu gdje je ona iz (zlo)namjernih političkih potreba ili pobuda onih jučer a i ovih danas lažno prikazana. Sa istom pozornošću potrebno je istražiti jame sa posmrtnim ostatcima hrvatskih sužnjeva iz II. svjetskog rata, kao i stratišta koja su iza sebe ostavili vojnici NDH. To je i danas živa rana i izvor međuhrvatskih podjela i sukoba. Kada se otkrije cjelovita istina na istini se možemo

Hrvatski ratnici i političke vođe nabolje znaju koliku nam je štetu 91-95 u vrijeme stvaranja ali i branjenja i oslobađanja hrvatske nanijelo neprijateljsko i lažno prikazivanje hrvatske povijesti.

Jasenovac i Ovčara su lice i naličje iste kovanice.

Sreća, više ne živimo u totalitarnim režimima, demokratske metode prisile vlasti na provođenje politika proisteklih iz naroda putem referendumskih inicijativa više nikada neće zaustaviti niti jedan ministar, kao što nećemo dozvoliti neprovođenje sudskih presuda samovoljom pojedinih ministara koji se stavljaju iznad zakona.

Budućnost i nije tako crna ukoliko se ujedinimo u svetom cilju uređenja države koju smo tako teško stekli na krvi i suzama.

Nakon dugo vremena ujedinit ćemo hrvatski narod u Republici Hrvatskoj sa iseljenom Hrvatskom, vratit Hrvate na svoja ognjišta i ne dozvoliti nasilnu zamjenu stanovništva migrantima, bez obzira čiji to cilj bio.

U ovom pravednom cilju i Bog je uz nas.

Udruga Hrvatski Ratnik