Piše: Lili Benčik
Ono što tim antifama padne na pamet, nikome normalnom neće. Kako je to kukavno, sramotno, jadno, bjedno i ljudski nedostojno! Ne mogu više negirati komunističke zločine jer su ih unatoč 70 godina pomnog skrivanja ipak otkrili i još ih se otkriva u punoj veličini zla, pa se još više ukopavaju i srozavaju kao ljudi izmišljajući nebulozna opravdanja.
Tako Franjo Habulin kaže: „Na kraju rata dogodila se mrlja i bačena je sjena na konačnu pobjedu nad nacifašizmom na ovim prostorima. Pobjednik se u tom momentu nije znao nositi s veličinom pobjede, a osvete su se dogodile usprkos Titovoj zapovijedi da sa zarobljenicima postupe prema Ženevskim konvencijama. U tome se nije uspjelo ni kod nas ni u drugom evropskim državama, ali moram reći da ta sjena ne može zasjeniti pobjedu nad fašizmom.“
Drug Habulin pravi se da ne zna da je komunizam nastavio zločinački slijed fašizma i da to nije bila pobjeda nad fašizmom nego zamjena jednog zla drugim. Za njega su zločini partizana pod vodstvom komunista mrlja ili sjena, a ne dio komunističke ideologije i način zauzimanja i opstanka na vlasti.
Zamislite „dogodila se mrlja i bačena je sjena“ na 600 dokazanih i evidentiranih grobišta s 260.000 ubijenih i unakaženih ljudi. To je drugu Habulinu „mrlja i sjena“?
Nije točno da je Tito naredio da se postupa po Ženevskim konvencijama. Tito, osim što je naredio i osobno je nadgledao pokolje u svibnju i lipnju 1945.godine. Vjesnik jedinstvene i narodno oslobodilačke fronte Hrvatske koji je pratio Tita od 19. svibnja do 6. lipnja 1945. godine potvrđuje dnevnim izvješćima da je bio na tim područjima u vrijeme masovnih likvidacija.
„Nikad više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da za uvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu, federativnu, Jugoslaviju.“- J. B. Tito, Vjesnik 25. svibnja 1945., br. 30, str. 4.
A gospođa-drugarica Živana Šašlić besramno izjavljuje: „Ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Jugoslaviji rat je bio toliki krivac da su ljudima, kad su stigli pred Bleiburg, sve kočnice popustile. Ono što se tamo događalo treba gledati u kontekstu cijelog rata, a ne samo izdvojiti Bleiburg i dati zločinačku etiketu partizanskim jedinicama. Moj otac je bio u Prvoj proleterskoj brigadi i ratovao s Kočom Popovićem koji je tada bio najveći intelektualac na ovim prostorima i koji, pored optužbi, sigurno nije naredio da se nekog ubije u Bleiburgu.“
Više možete pročitati na poveznici ovdje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik