Objavljuje Hrvatski Ratnik
Dobili smo anonimnu dojavu o nepravilnostima i mogućem kriminalu u postupku javne nabave Zagrebačkog holdinga. Radi se o osnovanoj sumnji u pogodovanje koju bi trebalo detaljno istražiti. Naime, kako piše anonimni zviždač, Zagrebački holding je putem javne nabave uputio poziv za rabljene strojeve, vozila i opremu u kojoj je jedna od grupa i čistilice za ulice. Procijenjena vrijednost nabave iznosila je 720.000,00 eura…
Od svih pozvanih ponuditelja, a bilo ih je osam, javila se jedino trvtka KOMOP s ponudom od 717.900 eura.
Postavlja se pitanje je li Zagrebački holding, jednako kao i Čistoća Varaždin, prilagodio uvjete da se samo tvrtka KOMOP može javiti na natječaj, i pitanje koje se postavlja je koliko je sve to preplaćeno novcem građana Grada Zagreba.
Također se postavlja pitanje kako je moguće da se na nadmetanju koje je raspisao Grad Zagreb za podzemne spremnike za skupljanje otpada, čija je procjenjena vrijednost bila 3.002.830,00 eura, javio samo JEDAN ponuditelj, opet ista tvrtka KOMOP, s ponudom od 3.190.000,00 eura koja je odabrana odlukom Tomislava Tomaševića?
Uvijek kada se javi samo jedna tvrtka na bilo koje nadmetanje postoji opravdana sumnja u pogodovanje pa ovim putem pozivamo i novinare i nadležne institucije da se uključe u rasvjetljavanje ovih pitanja obzirom da i građani Zagreba zaslužuju jednaku zaštitu kao i građani Varaždina. – stoji u anonimnoj dojavi.
Urednički komentar by Miro Perković
Aleksandar Saša Savić, glavni urednik portala zagreb24.info, detaljno je pisao o ovim marifetlucima i upro prstom u frendove iz Osijeka, Davora Vića i Igora Brečaka, koji su Komopu namjestili natječaj za podzemne spremnike.
Iako je Saša prijavio je taj slučaj Uskoku, uz višestruka ispitivanja i dopune, iz nekog razloga ništa se nije poduzelo da takvi očiti slučajevi kriminala i korupcije dobiju pravosudni epilog.
Inače, vlasnik Komopa je donator HDZ-a, stoga nije teško povezati zašto ono što je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno volu. Reklo bi se tipična ‘balkanska’ priča. I onda neki kažu kako mi nismo dio ‘balkana’. Možda geografski nismo ali mentalno definitivno jesmo.
Kako svi vrlo dobro znamo kojim se sredstvima koriste pojedinci u dogovoru s predstavnicima državnih ili gradskih tvrtki u procesu javne nabave, što nije nikakva tajna, i naš zviždač s pravom upire prstom u vjerojatnu korupciju gradskih vlasti, na čelu s gradonačelnikom Zagreba, koju bi institucije ove države trebale istražiti.
Naime, ako se hoće nekome pogodovati onda se napravi nekoliko lažnih ponuda daleko većih od stvarne vrijednosti radova i time se zadovolje uvjeti natječaja, potom se izabere najjeftinija ponuda a koja je u stvari uvećana nekad i za više od duplo, jer se moraju namiriti svi važniji akteri u lancu javne nabave.
Primjer je popločenje Trga Sv. Marka koji je u ratno doba plaćen 600 maraka po kvadratu, dok je izvođač radova za svoj rad dobio 12 puta manje, svega 50 maraka po kvadratu. Ostalo je podijeljeno u lancu uključenih u posao javne nabave. I to je bilo ratno profiterstvo koje nikada nije istraženo.
Da kod Tomaševića nije sve transparentno u procesu javne nabave svjedoče i brojni kružni tokovi po Zagrebu od kojih su neki zbilja nepotrebni i besmisleni, čak bih rekao i opasni, što može potvrditi i svaki student Fakulteta prometnih znanosti. A to dovodi do pitanja zašto se troši naš novac na takve stvari?
A mislim i da su Amerikanci poprilično fulali kad su zaključili da je iz Hrvatske od 2004. do 2020. izvučeno samo 54 milijarde dolara. Cifra je vjerojatno i višestruko veća.
Udruga Hrvatski Ratnik