Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

Opsada Gvozdanskog 1577. – 1578.

Posted by Hrvatski Ratnik

Gvozdansko je naselje u Hrvatskoj, nalazi se na pola puta između Gline i Dvora, podno Zrinske gore. U naselju Gvozdanskom postoji starohrvatska utvrda koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski. U njemu je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu novca. Ova utvrda se u 16. stoljeću postavila kao brana pred turske osvajače i njihove vlaške sluge s istoka.

Osmanlijska vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela četiri neuspješna pohoda na tu čvrstu utvrdu, da bi tek 1578. godine, nakon petog pohoda, i to nakon tromjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše, ušli u utvrdu, ali bitku koju su vodili nisu dobili.

Prema dostupnim podacima (kronikama) iz tog vremena utvrdu Gvozdansko branilo je 300 branitelja sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika (svega pedesetak) i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Na drugoj strani našla se vojska od 10.000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama.

U zapisima stoji: “Kad je pristigla glavnina osmanske vojske, Ferhat-paša je poslao izaslanika do gradskih zidina s ponudom braniteljima Gvozdanskog da u 3 sata napuste utvrdu i slobodno otiđu sa svom pokretnom imovinom na slobodni prostor Hrvatske. Kako već mjesecima nije bilo komunikacije grada sa slobodnim ostatkom Hrvatske, a ni pomoć ni hrana nisu stizali do grada, zalihe u gradu su nestale, pa se paša sa svojim zapovjednicima nadao da će se u takvim okolnostima grad predati. No i u noći na treći dan opsade iz grada nije bilo predaje, hrabri vitezovi nisu pokleknuli. Te noći 12. na 13. siječnja ljeta Gospodnjeg 1578. Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, temperatura zraka toliko je pala da su i konji, koji su bili na otvorenom, počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čulo se jezivo pucanje drveća uzrokovano hladnoćom, a u gradu, u kojemu je sve utihnulo, ugasle su i zadnje vatre što je strašno uznemirilo turske izvidnice koje su o tome smjesta izvjestile pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu. Cijele noći, čas se grijući, čas motreći naizmjence, turski i vlaški vojnici bili su u strahu.”

U osvit zore 13. siječnja 1578. Ferhat-paša zapovjedio je svoj svojoj vojsci da krene na juriš prema utvrdi zametenoj snijegom. Kad su Turci prišli gradu ni puška nije planula iako su na bedemima stajali nepomični stražari s oružjem u rukama. Kad su Turci provalili gradska vrata u gradu su našli samo nepomična tijela hrvatskih junaka, muškaraca, žena i djece, bez hrane, vode ili drva za ogrjev. Taj prizor ganuo je mnoge turske zapovjednike, a osobito Ferhat-pašu, te je paša odredio da se u čast svih branitelja Gvozdanskog, koje nije pobijedio, pronađe katolički svećenik te da se mrtvi branitelji pokopaju na kršćanski način uz vojne počasti. Osim toga, preostalu šačicu malobrojnih stanovnika cijelog tog kraja oslobodio je od teških poreza i nameta kakve su imali drugi zauzeti krajevi, jedino su trebali izdvajati 400 dukata danka godišnje za obranu.

Velika vojna vještina, otpor do posljednjeg čovjeka i svjesno žrtvovanje za domovinu učinilo je Gvozdansko simbolom hrvatske želje za slobodom i otpora protiv stranih osvajača. U hrvatskoj povijesti Gvozdansko igra ulogu sličnu onoj koju ima Masada u židovskoj i Alamo u američkoj povijesti. Ova bitka zauzima posebno mjesto u hrvatskoj vojnoj povijesti pokraj one bitke za Siget 1566. godine gdje su se istaknule hrvatske postrojbe pod vodstvom Nikole Šubića Zrinskog.

U Drugom svjetskom ratu, 1941. godine, Gvozdansko je bilo mjestom masovnog zločina počinjenog nad Hrvatima. Za Božić 1941. četnici su napali selo, Hrvate su poubijali i protjerali, kuće opustošili i na kraju zapalili zajedno s crkvom.

Izvor: Wikipedija

Video: www.skrivena-povijest.com

Udruga Hrvatski Ratnik

3 komentara
Ostavite vaš komentar

3 komentara
  1. Bogu hvala, bijah na Gvozdanskom prije par godina a na fejsu sam, dok sam bio na popisu te globalističke agenture, više puta pisao! O Gvozdanskom se prigodno piše, u glavnim medijima se niti ne spominje a da bi Vlada o njemu brinula, ravno je znanstvenoj fantastici. Elem, moram to naglasiti po tko zna koji put, SAMO IDIOT i potpuna neznalica a priličan ih je broj, na žalost, može Gvozdansko uspoređivati sa “američkim” Alamom a i Vukovar, kako su se domoljubno i ne odveć pametno znali isticati plitki veleumovi, poput nekada Jace Kosor kad je izjavila da Imperija uzvraća udarac! Podsjetimo se, Gvozdansko i Vukovar branili su hrvatski bojovnici, branili su svoj dom od stranog zavojevača! Nasuprot tomu, Alamo je bio meksikanski teritorij jer su Ameri haračili cijeli kontinent, pripremajući budući društveni laboratorij poznatiji pod imenom SAD pa su tako i Mekse, poput Indijanaca oslobađali od
    života i njihovog teritorija, uključivo s Alamom! Šačica “branitelja” Alama bili su okupatori, većinom razbojnici, pijanice i američki podrepaši a pravi osloboditelji bili su vojnici generala Santa Ane koji je skončao tako kako jest jer je stao na čelo svoje vojske braneći svoj dom! Stoga, ponovimo SAMO IDIOT to može uspoređivati i time vrijeđati kako Santa Anu tako i hrvatske bojovnike! Bog i Hrvati!

  2. Gvozdansko je primjer koliko držimo do Hrvatske povijesti. Svaku godinu za 13.01.trebalo bi pisati o Gvozdanskom i hrabrosti obrane od Turaka. Sam paša je dao priznanje tim ljudima i pokopao ih na dostojanstven način. Krenuvši unazad 100 godina svi koji su na bilo koji način bili u vlasti, a predstavljali i predstavljaju se kao veliki Hrvati i dobročinitelji lošije su se ponašali i ponašaju se prema Hrvatskoj i Hrvatima od Turaka. To su poturice, izdajice i mrzitelji svega što je Hrvatsko…