Posted by Hrvatski Ratnik
Na mail Udruge smo, od predsjedništva Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata (ZPHSBB), dobili pismo s Osudom izjave pojedinih dužnosnika iz Republike Srbije o događajima iz 1990-ih godina u Vojvodini. Naime, ministar Aleksandar Martinović je u Narodnoj skupštini izjavio da Vojislav Šešelj nije osuđen za ratni zločin već samo za podstrekavanje na deportaciju Hrvata iz Hrtkovaca što, kako kaže, nije ratni zločin…
To da nijedan Hrvat iz Hrtkovaca nije deportiran nije istina, stoga pismo prenosimo u cijelosti…
Osuda izjave pojedinih dužnosnika iz Republike Srbije o događajima iz 1990-ih godina u Vojvodini, Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, Zagreb, 7. 7. 2023.
Proteklih nekoliko dana ponovno svjedočimo izjavama pojedinih srbijanskih dužnosnika, među kojima je i ministar državne uprave i lokalne samouprave Republike Srbije Aleksandar Martinović, u kojima se otvoreno negiraju strahote koje su na tisuće Hrvata iz Srbije, prije svega iz Srijema i jugozapadne Bačke, zajedno s drugim nesrpskim stanovništvom (Mađarima, Rusinima, Slovacima i drugima) doživjeli tijekom 1990-ih godina.
Nepobitna je činjenica da je prije više od 30 godina, 1991. godine, istovremeno s početkom dizanja pobune srpskog stanovništva u Republici Hrvatskoj protiv državne vlasti i konačno s početkom Domovinskog rata, započelo i tragično razdoblje za Hrvate u Vojvodini koje je rezultiralo prisilnim iseljenjem više od 40.000 Hrvata sa svojih stoljetnih ognjišta, a koje je postizano planski, prijetnjama, zlostavljanjima i nasiljem, fizičkim i verbalnim uključujući i silovanja i ubojstva čitavih obitelji, o čemu članovi Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Banata i Bačke mogu itekako svjedočiti. Iseljenje je provedeno po planu i pod okriljem velikosrpske politike na čelu sa Slobodanom Miloševićem te uz pomoću velikog broja izvršitelja među kojima je prednjačio Vojislav Šešelj, a u kojem su sudjelovali i javni organi poput policije i JNA.
Stoga je nepojmljivo da danas jedan ministar države koja pregovara o ulasku u Europsku uniju zatvara oči na konkretne činjenice, svjedoke, dokumentaciju koji potvrđuju i dokazuju zlodjela činjena tijekom 1990-ih nad vojvođanskim Hrvatima i ostalim nesrbima u Republici Srbiji.
Ministar Aleksandar Martinović je u Narodnoj skupštini izjavio „Vojislav Šešelj nije osuđen za ratni zločin. Vojislav Šešelj je osuđen za podstrekivanje na deportaciju Hrvata iz Hrtkovaca. A to nije ratni zločin (…) zato što nijedan Hrvat iz Hrtkovaca nije deportovan.“
Želimo podsjetiti javnost da je Vojislav Šešelj osuđen po točkama 1., 10., 11. Optužnice za poticanje progona (prisilno premještanje), deportaciju i druga nečovječna djela, odnosno za djela protiv čovječnosti i progone, što (pored etničkog čišćenja i genocida) spada u red najtežih ratnih zločina, i negiranje te činjenice je nepriznavanje pravomoćne presude tijela Ujedinjenih naroda – MICT (Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove) u Den Haagu.
Takvo relativiziranje stradanja Hrvata u Vojvodini tijekom 1990-ih godina je nedopustivo, pogotovu kad dolazi od dužnosnika koji je ministar u aktualnoj Vladi Republike Srbije. Također moramo podsjetiti da postoje i teža djela što su ih Vojislav Šešelj i četnici pod njegovim zapovjedništvom počinili a za koja nisu osuđeni (ubojstva hrvatskih policajaca i civila, miniranja katoličke katedrale i mađarske škole u Subotici itd.), o čemu su također izneseni dokazi (uz svjedočenja nekih njegovih bliskih suradnika), u vrijeme suđenja pred MKSJ u Den Haagu.
Iako srpska javnost bilježi njegove gafove u obliku izjava u kojima otvoreno vrijeđa građane svoje države, izaziva nepodijeljenu osudu i zgražanje srpske javnosti, u demokratski uređenim državama za takve istupe mjesta nema. Zato ovim putem, kao udruga koja preko 30 godina svjedoči o tragičnoj sudbini vojvođanskih Hrvata, otvoreno izražavamo prosvjed i ukazujemo na izrečene neistine da Vojislav Šešelj nije osuđen za ratni zločin nad Hrvatima u Vojvodini i da su Hrvati s prostora Vojvodine tijekom 1990-ih godina dobrovoljno mijenjali svoje kuće i imanja sa Srbima iz Republike Hrvatske.
Na koncu, s pravom treba postaviti pitanje može li se zbog ovakvog relativiziranja zločina koji su se dogodili nad Hrvatima u Vojvodini očekivati daljnji napredak u hrvatsko-srpskim odnosima te nastavku eurointegracijskih procesa u samoj Srbiji. S obzirom da je takve neistine javno izgovorio ministar u beogradskoj Narodnoj skupštini, iskreno se nadamo da to nije službeni stav državne politike Republike Srbije i da će se netko iz vlasti Republike Srbije o tome očitovati, jer u protivnom to bi značilo da se nije promijenio odnos Republike Srbije prema Republici Hrvatskoj i Hrvatima koji žive u Srbiji u odnosu prema politici iz 1990-ih godina.
Predsjedništvo Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata
Udruga Hrvatski Ratnik