Piše: Branko Smrekar
Sredinom prošlog ljeta pripremih idejni predložak “Projekt za Hrvatsku“, i počeh ga upućivati na mišljenje prema više desetaka meni poznatih osoba, od sveučilišnih profesora, doktora, inženjera, pravnika, umjetnika, Hrvatskih branitelja, pa do, u javnosti neistaknutih, (napisao bih običnih, ali ne postoje obični i neobični ljudi, postoje samo ljudi i oni koji taj epitet nisu zaslužili) čestitih ljudi bez obzira na njihovu eventualnu stranačku pripadnost.
Svi navedeni, a tek dva nisu odgovorila, bez zamjerki su podržali ideju “Projekt za Hrvatsku”. Štoviše neki su uglednici njime bili oduševljeni. Jedina opaska jednog međunarodno iskusnog poduzetnika bila je da više od polovice birača nije izašlo na izbore. Naravno, nisu imali za koga glasati. Za one koji su ih, istim lažnim obećanjima, više puta prevarili nisu htjeli, a novonikli, iz tih istih mahom boljševističkih struktura, izim kritiziranja vladajućih nisu ponudili potrebna rješenja izbavljenja iz kala u koji su nas dovele dosadašnje vlasti.
Sama činjenica da više od polovice (Polovina je pjevač) birača na prošlim parlamentarnim izborima nije glasovalo eklatantni je dokaz da je zadnje vrijeme za domoljubnu upravljačku strukturu. Jedna je ugledna, cjeloživotna svijetla luč u borbi za samostalnu i neovisnu Hrvatsku, domoljubna heroina iz Australije, uz potporu, primijetila da je za uspostavu boljeg političkog konstrukta potrebno puno novca. Naravno, novca ali još više pameti.
Hoće li birači i dalje temeljnu spoznaju o Hrvatskoj tužnoj zbilji crpiti iz besramnih hvaljenja vladajućih, potkupljenih jadnih medija, plaćenih dobro promoviranih predizbornih skupova i brojnih retuširanih osmjeha profaniranih političara sa sveprisutnih plakata, ili će si konačno postaviti pitanja: kako danas žive i u kojem se smjeru kreće njihova država?
S radošću pratim izljeve domoljubnog osjećaja brojnih facebook prijatelja, od nacionalnih simbola, razdraganosti brojnim porukama, pjevanja domoljubnih pjesama “U boj, u boj”, “Još Hrvatska ni propala”, “Moja Domovina”, kritike brojnih negativnosti, neprekinuto besplodno pisanje molbi, žalbi, tužbi, predstavki… traženja smjena čelnika vlasti, zakletva Domovini, spremnosti za obranu Hrvatske od brojnih zala koja su se nadvila nad Hrvatskom…
Velika je to potencijalna domoljubna energija koja sama po sebi nema učinkovitosti. Oživotvorimo je. Sudjelujmo osobno u borbi za Hrvatsku kakvu su sanjale i za koju su se borile brojne generacije, a posebno naša u Domovinskom ratu.
Facebook u Hrvatskoj koristi 1.900.000, Instagram 1.200.000, a Twitter preko 19.000 korisnika. Obično na svojim stranicama njegujemo samo svoje objave. Tek rijetki na svoje stranice stavljaju i objave facebook prijatelja, koje bi mogle pridonijeti dubljem promišljanju o našoj zbilji i smjeru koji, nužno za opstanak Hrvatske, moramo podržati. Slijedimo ih, odmah. Moguće nismo ni svjesni da širenjem istine i spasonosnih ideja naših fb prijatelja, preko svojih stranica i alternativnih medija, telefonima i usmeno, stvaramo bedem obrane od manipulacija političara i njihovih mainstream medija, i izravno doprinosimo stvaranju kvantuma domoljubnog duha za izbor Prvih sluga naroda.
Tako nam Bog pomogao!
Udruga Hrvatski Ratnik
Sadržaj ovog vrijednog osvrta ukazuje na našu stoljetnu hrvatsku boljku.. Otkriva ukorijenjenu hrvatsku SUJETU, SEBELJUBLJE, OHOLOST, ZAVIST ili EGOCENTRIČNOST.. Da, zašto do sada zajedno nisu popričali i popili kavu npr. Marko Frsncišković, Bernarda Jug, Vesna Balenović.. I druge osobe koje same sebe doživljavaju a i mi ih primjećujemo DOMOLJUBIMA? Zašto međusobno ne potiču djelovanje za opće dobro..? Zašto svoj EGO ne nadvise i stave ga u službu opće dobrobiti i napretka?.. Dio odgovora krije se i u gore navedenim epitetima..
Da, taj ego, primjetih svih ovih godina moje borbe da spasimo Hrvatsku i moj narod od zala koji stoljećima uništavaju naš opstanak, je zapravo glavni uzročnik neuspjeha pokretanja mase. Tu je dakako i latentnost pojedinaca da se uključe u rast otpora protiv vanjskih sila koje nas pokoravaju sada na suptilnini način. Možda mnogi to i ne shvaćaju tako jer su navilki na konvencionalno ratovanje pri osvajanju tuđeg teriforija i resursa. Hrvatsku i narod smo izgubili, nakon rata, bez ispaljenog metka.