Piše: Lili Benčik
“Veterani domovinskog rata pridružili su se crnom ustaškom kolu”, piše Frančula. Kakvo je to kolo kada u Istri Ustaša nije bilo. Istra je, kao što je poznato, bila pod talijanskom vlašću od 1920.-1943. Ako jugo-komunisti opravdaju Bleiburg pobjedom nad NDH i odmazdom nakon pobjede jer se partizani, opijeni pobjedom, nisu znali nositi s veličinom pobjede, a što je s fojbama u Istri? Znači da su u Istri fojbama obilježili pobjedu…
RUDOLFE FRANČULA I GLASU ISTRE, TITOVI PARTIZANI ‘ANTIFAŠISTI’ POBILI SU U ISTRI ISTINSKE ANTIFAŠISTE, SVEĆENIKE I ISTARSKE NARODNJAKE
“Mi smo htjeli svoju državu koju smo i dobili zahvaljujući Titu i partizanima, a koju su naši branitelji sačuvali”, bez imalo srama piše Rudolf Frančula, a Glas Istre objavljuje.
Rudolfe Frančula, moderna hrvatska država nastala je odbacivanjem komunističkog sustava, pobjedom agresora Srbije i JNA i uspostavom samostalne, neovisne, suverene i demokratske države! Nastala je nasuprot tekovina NOB-e! Hrvatski branitelji borili su se protiv tekovina NOB-e!
Ni istarski Hrvati se ne mire s partizansko-antifašističkim nasiljem koje IDS, SABA RH, Rudof Frančula i Glas Istre provode u Istri.
Koju državu ste dobili Rudolfa Frančula i Glas Istre? Jugoslaviju? Ne, Hrvatsku! A Jugoslavija je 1991. napala Hrvatsku. Njena vojska, JNA, razarala je hrvatske gradove i sela, ubijala Hrvate. Dovoljno je reći samo Vukovar, pa Osijek, Zagreb, Zadar, Šibenik, Dubrovnik…
Od koga su to hrvatski branitelji sačuvali državu Hrvatsku? Od jugoslavenske vojske, JNA, koja je napala Hrvatsku! Borili su se upravo protiv komunista koji su se preobukli u antifašiste.
Ti preobučeni antifašisti su u Pazinu 1991. izžviždali Predsjednika dr. Franju Tuđmana kao i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarević 2017. godine, na spomen mons. Bože Milanovića. Oni su pobili istinske istarske rodoljube-narodnjake, kršćanske antifašiste koji su uspjeli preživjeti Mussolinijev fašizam, ali nisu preživjeli ‘oslobodilački’ Titov komunizam!
Kada se usporede ciljevi NOB-e i ciljevi Domovinskog rata vidi se da je Domovinski rat ustvari bio borba protiv tekovina NOB-e, jer je JNA nastojala sačuvati granice Jugoslavije (to joj je bila zadaća), a Srbija je u agresiji na Hrvatsku vidjela priliku da uz pomoć JNA ostvari svoj san o ‘velikoj Srbiji’.
Hrvatski partizani se nisu borili za samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, već za federalnu Jugoslaviju. Dovoljno je pogledati programske i zakonske dokumente iz onog vremena (AVNOJ, ZAVNOH i dr.). Iz njih je vidljivo da su se partizani borili za obnovu Jugoslavije, ali ne rojalističke (četničke), nego federativne. Poslijeratno uređenje ipak je bilo manje zlo no što bi bilo po četničkom programu.
Prema tome, antifašisti nisu zaslužni za hrvatsku samostalnost, nego upravo suprotno, ZAROBLJENOST U JUGOSLAVIJI. Nisu stvorili niti su u svom programu imali samostalnu Hrvatsku, već Jugoslaviju.
Rudolfu Frančuli jugo-komunistička indoktrinacija blokira suvislo razmišljanje, a Glas Istre kao medij ga poslušnički podupire.
JNA je stala uz Srbiju koja se, kada nije mogla sačuvati Jugoslaviju, okrenula Velikoj Srbiji s granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Glas Istre objavljuje Frančulov YU-AGITPROP, i to pred najvažniji događaj u Domovinskom ratu, pobjedničku operaciju Oluja.
RUDOLFE FRANČULA, ZAŠTO FOJBE U ANTIFAŠISTIČKOJ ISTRI?
“Veterani domovinskog rata pridružili su se crnom ustaškom kolu”, piše Frančula. Kakvo to kolo kada u Istri Ustaša nije bilo. Istra je, kao što je poznato, bila pod talijanskom vlašću od 1920-1943.
Ako jugo-komunisti opravdaju Bleiburg pobjedom nad NDH i odmazdom nakon pobjede, kao što reče Franjo Habulin – da se partizani opijeni pobjedom nisu znali nositi s veličinom pobjede, a što je s fojbama u Istri?
Znači da su u Istri fojbama obilježili pobjedu?
U Istri su svi bili antifašisti jer su se borili protiv talijanskog fašizma. Sam Frančula nabraja: “…od Labinske republike, Proštinske bune, Pulskih radničkih štrajkova, pobune Tinjanskih žena, akcije Gortanovaca i drugih događaja koje povijest pamti jer Istrijan se nije mirio s fašističkim represivnim nasiljem.”
Ali se zato Istrijan rado pomirio sa zločinima partizana-‘antifašista’ i o tome šuti 80 godina! Istarski katolički svećenici su bili antifašisti. U borbi protiv talijanizacije, uz veliku represiju i žrtve, uspjeli su sačuvati hrvatski jezik u crkvi, a time i istarskom puku.
Istarski narodnjaci, bogatiji i učeniji seljaci i intelektualci, ostali su uz svoje katoličko svećenstvo i uspjeli održati hrvatski identitet Istre. Mnogi su bili zatvarani i odvođeni u konfinaciju, u logore po Italiji, mučeni poznatom metodom talijanskih fašista – napajanjem ricinusovim uljem.
Zahvaljujući istarskom katoličkom svećenstvu Istra je na Mirovnoj konferenciji u Parizu 10.veljače 1947. pripala Hrvatskoj, odnosno FNRJ, i na sam njegov spomen su naručeni zviždači zviždali i to 2017. godine, a Frančula ih slijedi do danas 2026. godine.
Znači svećenici i narodnjaci su bili aktivni antifašisti, čemu onda komunistička odmazda nad antifašistima u Istri? Ako se opravdava Bleiburg, pobjedom nad NDH, čime opravdati masovna ubojstva komunističkih antifašističkih vlasti nad antifašistima u Istri?
O toj temi Rudolf Frančula ne piše, on ne zna ništa. IDS-ovci, SABA RH… ni oni ne znaju ništa. Glavno da lupetaju parole YU-AGITPROPA, odnosno po njihovu, veličaju i obilježavaju zločinački antifašizam pod Titovom slikom!
STATUT IŽ NA KOJI SE RUDOLF FRANČULA POZIVA JE NEUSTAVAN!?
Rudolf Frančula se poziva na Statut Istarske županije kao vrijednosni sustav po kojem se u Istri živi. Istra ne živi po Statutu IŽ. Statut je i dalje neustavan! Po IDS-u U ISTRI NE ŽIVE HRVATI, nema ih u Statutu.
Dok u Ustavu RH jasno piše: “Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina”, u Statutu IŽ piše: “ISTRA, višeetnička, višekulturna i višejezična zajednica u kojoj se priznaje i štiti slobodno izjašnjavanje građana i čuva dostojanstvo pojedinca.”
Kako se priznaje i štiti dostojanstvo pojedinca kada se Hrvatima u Istri ne priznaje da su Hrvati? Talijanima se priznaje i dvojezičnost, a Hrvati ne postoje. Jer ako se Hrvat javi na natječaj za javnu službu, bez znanja talijanskog jezika neće biti zaposlen!
U Statutu IŽ ma Histra, ima Rimljana, ima Franaka, ima Venecijana, ima Habsburgovaca, ima Ilira i naravno Talijana, samo Hrvati po IDS-ovom Statutu nisu nikada naselili Istru, u povijesnom slijedu Istre Hrvata nema.
Statut je 1995. Vlada RH dala na ocjenu ustavnosti. Ustavni sud je ukinuo 18 članaka, uključujući odredbe koje su izlazili iz okvira tadašnjeg Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.
Ali u siječnju 2000. godine, IDS sudjeluje u pobjedi koalicije SDP-a i HSLS-a, te se s HSS-om, HNS-om, IDS-om i LS-om formira Vlada na čelu s Ivicom Račanom (SDP).
IDS JE NA PRIJEVARU USVOJIO I PROMJENE STATUTA IŽ
Ivica Račan povlači tužbu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i IDS likuje kako su pobijedili Hrvatsku sa zločinačkim antifašizmom ugrađenim u Statut IŽ i bez Hrvata.
Na taj perfidan način ustvari NE PRIZNAJU da je Istra sastavni dio države Hrvatske kao države etničkog hrvatskog naroda. Naglašavajući antifašizam Hrvatskoj nameću stigmu fašizma.
Podsjećam na izjavu Valtera Glavičića, gradonačelnika Labina i potpredsjednika IDS-a: “Istra mora dignuti glas protiv fašizma koji puzi kroz Učku.”
https://istarski.hr/node/100714-istra-mora-dignuti-glas-protiv-fasizma-koji-puzi-kroz-ucku
IDS tim Statutom slavi pobjedu nad hrvatskom državom, ali vremena se mijenjaju i taj će Statut biti usklađen s Ustavom RH, pa će Istra biti Županija hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, kao što i je. Jer po ovom IDS-ovom Statutu Istra nikada ne bi pripala Hrvatskoj! To i je IDS-ova politika i cilj!
U Istri, po popisu iz 2021., živi 76,40% Hrvata, 5,01% Talijana, 2,96% Srba i 5.13% Istrijana!
Ti isti komunisti su nakon rata preuzeli fašističke metode obračuna s neistomišljenicima, proganjali, mučili, zatvarali i ubijali istarske narodnjake i istarske svećenike, i tu prestaje svaki antifašizam. To više nije borba protiv fašista nego ubijanje vlastitog naroda zbog ideologije.
Nemoralno je prozivati državu Hrvatsku za ustašizaciju, s krvavim naslijeđem jugo-komunističkih zločina na kojima su sagradili svoj antifašizam.
Komunisti i njihovi sljedbenici nisu ništa bolji, dapače čak su i gori od nacista i fašista, jer se licemjerno kite pravednom borbom u ime čovječnosti nečovječnim zločinačkim metodama.
Antifašizam u Istri je sredstvo i alat sljednika jugo-komunističke ideologije koji ga koriste da izbjegnu osude za zločine komunizma! Zločini tog komunističkog antifašizma nisu dio ustavno, ni društvenog, ni pravnog poretka, a još manje dio nacionalnog identiteta.
Zločini tog komunističkog antifašizma nisu u Ustavu RH i ne smiju biti ni u Statutu Istarske županije. I time je Statut IŽ protuustavan.
IDS SE NI U STATUTU IŽ NIJE OGRADIO OD UBIJANJA ISTARSKIH ANTIFAŠISTA!
U Ustavu RH jasno piše: “…na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.”
Potomci ubijenih istarskih antifašista žive tu u Istri među nama. Na pr. biskup u miru mons. Ivan Milovan, rodbina Bl. Miroslava Bulešića….
U svom tom nečasnom i nemoralnom vlastohleplju i koristoljublju nikada nisu pomislili a kamoli uvažavali potomke njihovih žrtava koji žive do njih i među njima. A potomci su tu među nama kao i njihova sjećanja na svoje bližnje. Samo što su im, ubijajući svjedoke, utjerali nerazuman i nepojmljiv strah. Vladali su nad njima strahom. Dugo su šutjeli, a i dan danas se boje svjedočiti i progovoriti.
Rudolf Frančula navodi kao svijetli moralni primjer predsjednicu protuustavne udruge Saveza udruga antifašista Istarske županije, Adu Damjanac, osobu koja je, dok je bila zastupnica SDP-a u Saboru 2014., bila kažnjena s 5.000 kuna zbog sukoba interesa. Nakon kazni za sukob interesa i zlouporabe položaja i ovlasti 2018. optužena je za kršenje Zakona o javnoj nabavi i u veljači 2022. pravomoćno, presudom Vrhovnog suda, osuđena na 10 mjeseci zatvora, dvije godine uvjetno.
I takva nemoralna osoba nađe se dijeliti moralne lekcije o ustašizaciji i antifašizmu koji se živi u Istri!?
“Nažalost, u svjetlu sveopće ustašizacije društva, kojom smo u posljednje vrijeme zahvaćeni, to otrovno ponašanje stiglo je i do naše Istre. Mi u Istri živimo antifašizam i nećemo dopustiti da se spomenici našim bakama, djedovima i roditeljima oskvrnjuju, kao ni vrijednosti antifašističke partizanske borbe”, poručila je Damjanac.
Ada Damjanac, oduzeli ste i oskvrnuli potomcima ubijenih antifašista pravo na sjećanje, pravo na grob i pravo na spomenike! Koji to antifašizam žive drugarica Damjanac i drug Frančula u Istri, i na koji to način misle NE DOPUSTITI?
Zar onaj koji počiva na krvi masovno ubijenih Istrana, istarskih narodnjaka i svećenika, koji su imali samo tu krivicu što nisu htjeli biti komunisti? Ili onaj koji je zaliven nevinom krvlju zaklanog mladog hrvatskog svećenika Bl. Miroslava Bulešića? Ili onaj u kojem je u jamu bačen mladi talijanski svećenik Bl. Francesco Bonifacio?
Ili onaj koji vapi iz jama, masovnim ubojstvima, napunjenih istarskim narodnjacima – Cerovice, Bršljanovice, Okno Tupljak, Jama Golji, Golubinčine, Mišetove Jame, Šume Brščina – u koje su partizani-antifašisti bacali ljude bez suda i presude.
Prema izvoru iz ‘Crne knjige’ i knjige ‘Istarska crkva u ratnom vihoru’ spominje se, osim zabetoniranog okna Tupljak u kojeg je ubačeno preko 100 žrtava, i jama Golji, a tragično su skončale mnoge žrtve u jami Golubinčini, Mišetovoj jami te u šumama Brščine na potezu od Gologorice do Tupljaka.
Ti partizani-‘antifašisti’ ubijali su antifašiste koji su vjerovali u njih, u njihovu slobodu, u čovjekoljublje i domoljublje, u njihov antifašizam! Ti i takvi antifašisti pobili su cvijet istarskog hrvatskog rodoljublja, istinske antifašiste, istarske narodnjake.
Antun Milovan bio je učen čovjek, narodnjak, antifašist i dosljedan vjernik koji je volio svoju obitelj, svoj narod i svoju Katoličku crkvu. I upravo zbog tih svojih kvaliteta nije dočekao slobodnu Hrvatsku odlukom i nasiljem onih koji se za takvu domovinu nisu borili, a to su ti komunisti, tzv. antifašisti, koji i danas ne priznaju Hrvatsku državu, jer su se borili za Jugoslaviju.
Jesu li ikada IDS-ovi antifašisti, Rudolf Frančula, Glas Istre, SABA RH… digli glas za te istinske istarske antifašiste? NISU! Čak su im prisvojili Proštinsku bunu i Labinsku republiku! Jesu li ikada došli na komemoracije kod fojbi? NE, NIKADA!
Usprkos saznanju o masovnim ubojstvima, u Istri se i dalje održava kult ličnosti J. B. Tita, pa se eto i masline posade da formiraju njegovo ime. Za te komunističke zločine nitko nikada nije osuđen, niti je odgovarao!
Nažalost, o žrtvama fojbe Vinež i ostalih jama, IDS, SABA RH i ostali vladajući u Istri ne žele čuti. Kod fojbi se ne održavaju komemoracije, političari tamo ne polažu vijence, niti se grade spomen obilježja.
A potomci ubijenih, u brojnim fojbama, uredno plaćaju porez, žive i rade tu među nama! Oni nisu u Statutu Istarske županije!
“Jer ja znam namisli što sam ih ja s vama namislio, riječ je Gospodnja, namisli mira, a ne zla, da vam dadnem budućnost i nadu.” (Jer 29,11)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik