Objavljuje Hrvatski Ratnik
Hoće li država zaštititi građanina koji ulaže u hrvatsku tvrtku, ili će ga pustiti da bude kolateralna šteta u igri velikih vjerovnika, banaka i stranih savjetnika? Mali dioničari Tiska, Leda i Jamnice nisu tražili privilegij, tražili su ono što svaka normalna država jamči: da se njihova imovina ne može oduzeti bez jasnog, proporcionalnog i revizibilnog postupka. Umjesto toga dobili su obustavu trgovanja, pripajanje, brisanje dionica i tišinu…
POKRADENI DIONIČARI: KAKO JE HRVATSKA IMOVINA NESTALA – NITKO NIJE ODGOVORIO?
Piše: Ivan Cerovšek
Kada se govori o Agrokoru, javnost je naviknuta čuti o spašavanju radnih mjesta, vjerovnicima i ‘sistemskoj važnosti’. Rijetko se govori o ljudima koji su u Tisak, Ledo i Jamnicu uložili vlastiti novac – o malim dioničarima koji nisu bili ni vlasnici koncerna, ni krivi za njegov kolaps, a čija je imovina u postupku izvanredne uprave praktički isparila.
Nije pretjerano reći: ti su dioničari POKRADENI. Nije riječ o klasičnoj pljački s pištoljem, nego o nečemu opasnijem – o gubitku imovine kroz zakonske izmjene, sudske odluke, korporativna pripajanja i administrativne odluke, nakon kojih nitko nije morao odgovarati.
DIONICE KOJE SU PRESTALE POSTOJATI
Hanfa je već u ožujku 2018. obustavila trgovanje dionicama Leda, Jamnice, Tiska i drugih izlistanih društava iz Agrokorove grupe, pozivajući se na zaštitu ulagatelja i nemogućnost osiguranja urednog trgovanja.
U praksi je to značilo da su dioničari ostali zatvoreni u dionicama koje nisu mogle prodati, dok se iza zatvorenih vrata odlučivalo o sudbini njihovih tvrtki.
Krajnji ishod bio je još drastičniji: nakon završetka postupka izvanredne uprave, Trgovački sud u Zagrebu odobrio je pripajanje 46 društava (među kojima su bili Ledo, Jamnica i Konzum) Agrokoru d.d..
Kad se društvo pripoji, njegove dionice prestaju postojati. Za velike vlasnike i vjerovnike bila je to računice kao dio nagodbe. Za malog dioničara to je značilo da je papir, koji je platio svojim novcem, jednostavno nestao.
To se može nazvati ‘pravnom posljedicom postupka’. Ali običan čovjek to naziva krađom.
BORG: TKO JE OBLIKOVAO SUDBINU DIONIČARA?
U cijeloj priči posebno mjesto zauzima BORG – stručna skupina koja je trebala procijeniti stanje u Agrokoru i dati temelj za odluke države.
Umjesto da njezini nalazi postanu zaštita malih dioničara, postavljeno je pitanje jesu li upravo njezini zaključci poslužili kao pokrivalo za odluke koje su dioničare Tiska, Leda i Jamnice ostavile bez imovine.
Dioničari i njihovi pravnici godinama tvrde da je BORG sudjelovao u oblikovanju narativa o ‘neodrživosti’ i ‘nužnosti’ mjera, a da se pritom premalo pitalo što te mjere znače za one koji nisu imali ni pregovaračku moć ni pristup informacijama.
Ako je država donosila odluke na temelju stručnih procjena, onda mora javno objasniti tko je procjene naručio, tko ih je platio, tko provjerio i tko je snosio odgovornost ako su bile pogrešne. Do danas javnost nema uvjerljiv odgovor.
A u državi u kojoj za pogrešne odluke nitko ne odgovara, ‘stručna procjena’ postaje samo još jedan način da se prebaci odgovornost.
DRŽAVA KOJA JE ZNALA – ALI NIJE ŠTITILA
Najgora strana ove afere nije samo u Agrokoru, nego u činjenici da je hrvatska država imala alate da zaštiti male dioničare – I NIJE IH UPOTRIJEBILA.
Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja, poznatiji kao Lex Agrokor, primijenjen je ne samo na koncern nego i na njegova povezana i ovisna društva, uključujući Tisak.
Time je država otvorila vrata intervenciji u tvrtkama čiji dioničari nisu imali nikakve veze s odlukama kojima je koncern doveden u propast.
A tko je u tim tvrtkama trebao braniti dioničare? Nadzorni odbori. Uprave? Državni predstavnici u fondovima?
Kada je sve završilo, rezultat je bio apsurdan: NITKO NIJE ODGOVARAO, ni članovi nadzornih odbora, koje je postavio Agrokor, ni članovi koje je postavila država, navodno u ime fondova i manjinskih dioničara, a ni Hanfa, iako je upravo ona imala nadležnost nad tržištem kapitala i zaštitom ulagatelja.
Kako je moguće da u tako velikom gubitku imovine nema nijednog odgovornog čovjeka? Odgovor je jednostavan: zato što je sustav odgovornosti bio SELEKTIVAN.
Za malog dioničara postojao je zakon koji mu je oduzimao imovinu. Za one koji su donosili odluke – postojalo je objašnjenje.
SELEKTIVNA PRAVDA
Posebno boli usporedba s kompanijama izvan Hrvatske. Srpska društva u Agrokorovoj grupi, poput Frikoma i Dijamanta, nisu prošla kroz isti model potpune integracije i pripajanja kao hrvatska jezgra koncerna.
Frikom je kasnije izašao iz grupe kroz prodaju, dok su hrvatska društva završila u postupku koji je doveo do brisanja njihovih dionica.
To ne znači da je netko u Srbiji dobio nešto protuzakonito, ali znači da je hrvatski dioničar imao pravo pitati: zašto je moja imovina u hrvatskoj tvrtki tretirana kao materijal za namirenje dugova, dok je strana imovina u grupi zadržala drukčiji tretman?
Ako je bila riječ o pravnoj nuždi, neka se objasni zašto nužda nije bila ista za sve. Ako je riječ o zakonu, neka se objasni zašto je zakon bio takav da je štetu snosio upravo hrvatski mali dioničar.
HRVATSKA MORA ZAHTIJEVATI ODGOVORNOST
Ovo nije pitanje prošlosti. Riječ je o testu hrvatske države – hoće li država zaštititi građanina koji ulaže u hrvatsku tvrtku, ili će ga pustiti da bude kolateralna šteta u igri velikih vjerovnika, banaka i stranih savjetnika?
Mali dioničari Tiska, Leda i Jamnice nisu tražili privilegij. Tražili su ono što svaka normalna država jamči: da se njihova imovina ne može oduzeti bez jasnog, proporcionalnog i revizibilnog postupka; da netko odgovara za pogrešne odluke; i da se, ako je došlo do štete, ona nadoknadi.
Umjesto toga dobili su obustavu trgovanja, pripajanje, brisanje dionica i tišinu.
Zato je vrijeme da se prestane govoriti o ‘nužnoj žrtvi’ i počne govoriti o odgovornosti. Tko je potpisivao odluke? Tko je naručivao vještačenja? Tko je branio dioničare? Tko je dopustio da se hrvatska imovina pretvori u sredstvo za rješavanje tuđih dugova?
Ako država na ta pitanja ne odgovori, poruka svim budućim ulagačima bit će jasna: u Hrvatskoj možeš ulagati – ali NA VLASTITU ODGOVORNOST.
Matej 16,26, Luka 9,25: “Doista, što koristi čovjeku ako zadobije cijeli svijet, a izgubi svoju dušu?”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Faraon i svita su NEDODIRLJIVI!
Tako je mislio i Ivo Smranader!