Piše: Miro Perković
U srijedu 18. listopada, nas četvorica iz Udruge Hrvatski Ratnik, posjetili smo spomen područje “Minsko polje” Lovas, položili vijenac, zapalili svijeće i pomolili se za nevine žrtve četničkog i JNA orgijanja te davne 1991. godine. Zašto je bitan 18. listopad kad su četnici i JNA orgijali već od 10. listopada nad isključivo civilnim stanovništvom Lovasa, Opatovca i susjednog Tovarnika. Taj dan su četnici i JNA prisilili 51-og lovaškog Hrvata da uđu u minsko polje.
Minsko polje su postavili pripadnici JNA. Znači to je bio zločin s nakanom, kasnije nazvan Krvava berba grožđa. Kao spomen duž najvećeg križa u Hrvatskoj, na zid s lijeve strane su postavljena imena žrtava s godinom rođenja, a na desnom zidiću su opisi zločina na hrvatskom i engleskom jeziku.
Tim ljudima smo svi mi dužni odati počast i pomoliti se za njihove duše, a ne naslikavati se u političke svrhe. Vijence su prije nas postavili i političari, naravno da nismo željeli sudjelovati u njihovom službenom protokolu. Da su iskreni zar bi Pupovac danas bio najmoćniji političar u Hrvatskoj? Treba li podsjećati da su pripadnici JNA imali zvijezdu petokraku na čelu te 91. godine.
Trebamo li spomenuti i da za taj zločin nitko nije osuđen.
Zahvala i načelnici općine Lovas koja je izrazila spremnost da s nama sudjeluje u polaganju vijenaca, ali, zbog objektivnih razloga, mi nismo mogli čekati da završi sa sastankom.
Što se desilo tog dana najbolje je opisano na facebook profilu Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar koji prenosimo u nastavku…
Dana 18. listopada 1991. skupina u kojoj je bio 51 lovaški Hrvat prisilno je, nakon cjelodnevnoga mučenja i zlostavljanja koje su nad njima provodili pripadnici Jugoslavenske vojske i četnika, odvedena na „čišćenje“ minskoga polja u selu. Kada je kolona dovedena do minskoga polja postavljenoga na polju djeteline, na izlazu iz sela prema Tovarniku, stražari su svojim uznicima naredili da uđu u polje, uhvate se za ruke i nogama „kose“ djetelinu dok su oni, zajedno s cijelom vojnom pratnjom, stajali na odgovarajućoj udaljenosti prijeteći im oružjem. Mine su bile postavljene serijski, u nekoliko redova.
Kada bi se aktivirala jedna mina, aktivirao bi se istovremeno cijeli red. U minskome je polju bilo i nagaznih mina. Postavljali su ga stručnjaci iz redova Jugoslavenske vojske. Kako za postavljanje minskoga polja nije bilo nikakva vojnoga opravdanja, može se zaključiti da je bilo postavljeno s ciljem ubijanja i ranjavanja Hrvata. „Košnja“ djeteline nogama dovodila je do aktiviranja mina i niza eksplozija, dok su u isto vrijeme četnici i pripadnici Jugoslavenske vojske pucali u leđa preživjelima. Taj nemili događaj nazvan je – Krvava berba grožđa.
Ispod su neke od fotografija…
Photos by Miro Perković
Udruga Hrvatski Ratnik