Piše: Herman Vukušić
Čitam ovih dana u dnevnom tisku kako je američki predsjednik Joe Biden u poluprivatni posjet primio grupu uglednih povjesničara i znanstvenika sa sveučilišta Princeton i Virginia koji su ga upozorili kako su SAD trenutno u društvenoj situaciji sličnoj onoj prije građanskog rata 1861. godine, podijeljeni više nego li ikada u svojoj povijesti.
“Raspolovljena kuća srušit će se do temelja”, govorio je Abraham Lincoln 1860. godine, a opći je stav mnogih poznavatelja prilika u SAD-u da trenutno tamo traje građanski rat bez pucanja, a koji se vodi putem medija i društvenih mreža. S jedne strane imamo američke patriote okupljene oko bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i većeg dijela Republikanske stranke, a s druge neoliberalnu elitu koja se duboko infiltrirala u Demokratsku stranku i big-tech kompanije, poglavito one smještene u Silikonskoj dolini u Kaliforniji. Ovi prvi zagovaraju povratak tradicionalnim američkim vrijednostima i geocentrističku politiku u kojoj je Amerika na prvom mjestu, a drugi su globalisti neoliberalnih shvaćanja koji su u cilju ostvarenja svoje agende dopustili da se u američki pravosudni sustav postavi niz dužnosnika čije je kampanje financirao notorni George Soros, rezultat čega je bio enormni porast kriminala u brojnim gradovima diljem SAD-a.
Nakon više nego kontroverzne pobjede Joa Bidena na predsjedničkim izborima, pustoši koju su BLM prosvjedi ostavili u brojnim američkim gradovima, nemuštog povlačenja iz Afganistana, potpore prisilnom cijepljenju (čak i djece!), dubiozne kongresne istrage oko pro-Trumpovskih demonstracija u Washingtonu, galopirajuće inflacije i očite Bidenove progredirajuće mentalne inkapacitiranosti, stvari ne stoje najbolje za Demokratsku stranku na predstojećim izborima za oba doma Kongresa, koncem godine. Tu treba dodati i milijarde dolara koje Amerika utače u rat u Ukrajini dok je američka južna granica propusna poput sita, i dok sve više Amerikanaca shvaća kako “rat za demokraciju” u Ukrajini jednim dijelom predstavlja i sukob civilizacija u kojem je Rusija rekla “NE” globalizaciji. Stoga nemali broj konzervativnih komentatora zadnji Bidenov potez, u kojem je broj saveznih poreznih agenata s dozvolom nošenja oružja i uhićenja s nepunih 3.000 povećao na preko 70.000, gledaju kao stvaranje represivnog aparata koji ima za cilj zadržati postojeći status quo.
U isto vrijeme, patriotizam je u porastu diljem Europe.
Mađarski premijer Orban, svojim trezvenim stavom spram rata u Ukrajini i otporom neoliberalnoj agendi, je osigurao i četvrtu pobjedu za redom. U Francuskoj je Macron izborio svoju izbornu pobjedu, ali su svi hrvatski mainstream mediji jedva spomenuli kako je u nacionalnoj skupštini izgubio većinu koju tamo sada čini i francuska desnica. U Nizozemskoj traje otvoreni rat farmera i države, a u Švedskoj, nekad najliberalnijoj zemlji na svijetu, sve su glasnije organizacije desnog centra nezadovoljne trenutnom situacijom u kojoj rođeni Šveđani ne smiju za dana ući u pojedine četvrti Stockholma kojima vladaju imigranti.
Dodajmo tu i Italiju u kojoj je u mjesec dana bivšem premijeru Draghiju dva puta odbijena ostavka s nadanjima Brisela da će u Rimu opstati liberalna vlada. Međutim, kako stvari stoje, za par tjedana nova talijanska premijerka će biti Gorgia Maloni, konzervativna političarka koja je svoju karijeru posvetila borbi protiv “woke” politike i transrodne ideologije, a njezina patriotska stranka “Talijansko bratstvo” (“Fratelli di Italia”) će s koalicijskim partnerima imati većinu u parlamentu.
A gdje je tu Lijepa Naša?
Hoćemo li mi kroz predstojeću jesen u kojoj se najavljuju restrikcije plina i struje, te skorašnji financijski stres prelaska na euro, ostati izolirani u svojoj staklenoj kućici sužanjske briselske politike i trajnog potkopavanja domoljubnih vrijednosti od strane sve glasnijih jugofila i mrzitelja hrvatske države, ili ćemo se pridružiti valu patriotskih promjena koje se zahuktavaju u Americi i Europi?
Osobno mislim da ove jeseni počinje povratak na scenu hrvatskih domoljuba u velikom i glasnom stilu, te da smo trideset godina nakon rata naučili lekciju u kojoj, za opće dobro hrvatskog naroda, trebamo kao patrioti svoje međusobne razlike i veličinu svojeg ega ostaviti po strani kako bismo osigurali budućnost svoje djece i najdraže nam Hrvatske.
Također, naučili smo da neprijatelju ne treba uvijek opraštati…
Udruga Hrvatski Ratnik
Neprijatelju ne treba nikada opraštati. Patrioti trebaju preuzeti vlast u cijelom svijetu, tako i u HR, to je jedina opcija. Svi dosadašnji političari su ruglo i trebaju nestat. Pozdrav
Slažem se ne treba praštati a pogotovo ne zaboraviti
Krajnje je vrijeme da RH bude slobodna i da je oni koji je vole, vode u bolju budućnost. To zaslužuje naša mladost koja je dala život za slobodu svoje domovine i naša djeca. Previše je bilo izdaja, prodaja, lopovluka,….,mrzitelja svega što je hrvatsko. Vrijeme je za SLOBODU!!!
Odličan !!!
Da li je neprijatelj oprost zatražio?
Bravo za odličan članak! Treba probuditi uspavane hrvatske domoljube i uključiti ih u izbore, objašnjavati narodu da su nas lijevi globalisti nakon Tuđmana vratili na niske grane težeći obnovi komunizma u najgorem liku. Ako se u svijetu ne poraze lijevoliberalne zlokobne politike, budućnosti našoj djeci nema! Bitka će biti teška, evo te lijeve zvijeri namještaju hapšenje Trumpu! Tako su i počeli pokoravati svijet, ne treba se bojati njihovog primitivnog podmetanjd kroz medije i oravosuđe. Gore glave, patrioti!
Poštovani doktore, hvala na podršci.
Evo moj tekst, jedan od, otprije par godina!
https://croativ.net/zasto-briti-ne-vole-hrvatsku-ili-eu-kao-poncije-pilat-1437/
Evo još jedan, otprije pet godina, da se bolje uoče okviri! Ne zaboravite, najprije si Hrvat a tek potom bilo što drugo! Dok Hrvati ne spoznaju da žive u laži, dok ne spoznaju granice svoje države a ne one koju im je nametnuo globalistički gospodar kroz lik F. Tuđmana, ništa od ujedinjenja! A razjedinjeni…, koja je svrha bilo kakve analize i strategije? Ovakvi kakvi smo sada, pokisli i pognute glave, komu bismo mogli biti saveznik kad ni sami sebi ne možemo pomoći!? Bog i Hrvati!
http://www.hazud.hr/sramotno-presucivanje-hrvatskih-zrtava-demokratskoj-parlamentarnoj-drzavi-ravno-izdaji-nacionalnih-interesa/
od srca hvala poštovanom autoru na jednostavnoj analizi, prijedlozima i zaključcima, jednako tako i trijeznim komentarima. Ali netko mora stvoriti dobru platformu, naći sve domoljube i potrebne birače na izborima koji će je podržati, jednako i lidera kojega za sada nije na vidiku. Ostajemo na raspravama s prijateljima, u birtiji, prepucavamo se preko medija ali realno tko, što i koliko čini u zadanom smjeru i cilju??? A izazovi i prijetne su vrlo snažni i stvarni. Potrebna je uistinu obnova nove HV domoljuba i velikog broja građana koji će na izborima s pravim vođom biti spremni i u mogućnosti odraditi novu ‘Oluju’ za spas i obnovu Hrvatske. Vivat Kroatia
Od ujedinjenja Hrvata neće biti ništa jer niti imamo političku platformu neophodnu za tako sveobuhvatan zaokret, niti imamo gene za tako što. Od domoljuba/patriota iz devedesetih malo ili ništa možemo očekivati. Svi smo jednostavno utopljeni i razvodnjeni velikim brojem lažnih branitelja i to je jedina kičma kojom Hrvati raspolažu. I ovi pokušaji će po n-ti put iznjedriti karijeriste/peronospore i sitne uhljebe i ode moral i snaga niz….
Poštovani gdine Šegota, što je onda rješenje, ostati doma i pustiti beštije da rade što hoće? Radi kako hoćeš, ali mi ćemo ono što mislimo da moramo.
Poštovani, na žalost jednostavno nemam odgovor. Okružen sam ljudima koji imaju “stav” jedino u birtiji a kad treba djelovati bjeg i skrivanje. Preko pedeset stranaka i tisuće političara a ni jednog lidera. Teško je tako se boriti. Povijest se ponavlja. U II svjetskom ratu su pobijedili hrabri partizani a zasluge preuzeli kukavičji komunisti. Domovinski rat su dobili hrabri branitelji a zasluge pobrali lažni. Ne zna se tko je gori od koga u saboru neovisno o političkoj platformi. Mi u stvari uopče nemamo političara za stavom, samo korumpirane uhljebe koji mijenjaju zastave prema osobnim apetitima.
U pravu si, a odgovor je jednostavan, moramo se boriti i vjerovati da je nemoguće moguće, a moguće je. I pouzdati se u Gospodina.
Nadam se da neće biti tako kako pradviđate,jer pravi domoljubi se slože kad je naj teže!
Nadam se da neće biti tako kako predviđate,jer pravi domoljubi se slože kad je naj teže!
Pozdrav brate.
Pozdrav ratniče!