Objavljuje Hrvatski Ratnik
Novinarka Ines Sabalić na Facebooku je očekivani doček opisala kao pakleno veselje koje se ponavlja iz godine u godinu, s istim likovima, istim ritualima… No pravi šok stigao je u komentaru ispod njezina statusa. Novinar Slobodne Dalmacije, Sandro Pogutz, javno je priznao da je navijao da Hrvatska ispadne već u prvoj fazi. Čudo je uopće kako je Hrvatska i dosad opstala koliko njenih mrzitelja radi, živi i prima plaću u Hrvatskoj…
Članak nam donosi Maxportal.hr, a ispod je zanimljiv urednički komentar…
Novinar Slobodne navijao protiv Hrvatske: ‘Želio sam da ispadnu sa SP-a’
Dok se Hrvatska priprema za nastavak natjecanja, većina javnosti očekuje euforiju, ali dio – očito – jedva čeka poraz. Novinarka Ines Sabalić na Facebooku je očekivani doček opisala kao PAKLENO VESELJE koje se ponavlja iz godine u godinu, s istim likovima, istim ritualima i istom političkom ikonografijom.
Njezin status na Facebooku zvuči kao žalovanje: opet ista procesija, isti likovi, ista ikonografija, ista politička samopromocija. Thompson, hologramske Gospe, kockice, hodočašća od aerodroma do Trga koji ‘prima više nego Hipodrom’.
Sabalić piše o političarima koji će se gurati u kadar, o bubnjevima, o zveckanju, o komentatorima koji su se nedavno iživljavali nad smrću Slavenke Drakulić. “Daj, Sunce, sprži nas”, zaključuje, kao da moli da se probudi u nekom drugom gradu.
No pravi šok stigao je u komentaru ispod njezina statusa. Novinar Slobodne Dalmacije, Sandro Pogutz, javno je priznao da je NAVIJAO DA HRVATSKA ISPADNE već u prvoj fazi. “Priznat ću: navijao sam da padnu u ovoj prvoj fazi. Nadam se da neće puno dalje, neka me razapne tko hoće.”
Rečenica koja zvuči kao iskaz hrabrosti, a zapravo je čista provokacija motivirana željom za SAMOPROMOCIJOM.
Pogutz ne kritizira doček, ne kritizira organizaciju, ne kritizira politiku – ON OTVORENO ŽELI PORAZ REPREZENTACIJE. Takav stav novinara iz jednog od najpoznatijih hrvatskih medija odmah je izazvao rasprave. Jedni ga brane kao ‘osobni stav’, drugi ga vide kao frustraciju dijela medijske scene prema nacionalnim simbolima i sportskim uspjesima.
No činjenica je jednostavna: novinar Slobodne Dalmacije javno je NAVIJAO PROTIV HRVATSKE u trenutku kad reprezentacija igra za prolazak.
To otvara pitanje granice između osobnog mišljenja i profesionalne odgovornosti. Je li novinaru, koji prati društvene teme, dopušteno priželjkivati poraz vlastite reprezentacije? Je li to iskrenost ili sabotaža? I što to govori o dijelu medija koji već godinama ima ambivalentan odnos prema hrvatskim uspjesima?
Jedno je sigurno; dok se Hrvatska sprema za nove utakmice, DIO MEDIJSKE SCENE NAVIJA – ALI NE ZA POBJEDU.
Tu postaje jasno koliko je taj dio scene izgubio kompas. Umjesto analize, umjesto argumenta, umjesto profesionalnosti, dobiješ likove koji se nemaju čime istaknuti pa lupetaju bedastoće samo da bi ih netko primijetio. Nikad ništa nisu stvorili, nikad ništa izgradili, nikad ništa riskirali, ali zato svaki dan izbacuju neku glupost samo da bi se vidjelo da postoje. To im je maksimum, to njihov domet, TO NJIHOV ‘TALENT’.
Takvi najviše vole pametovati o Hrvatskoj, o reprezentaciji, o svemu što je veće od njih. Znaju da se u buci možda netko zakači na njihovu rečenicu, možda im da lajk, možda ih primijeti. To im je jedina šansa da izađu iz anonimnosti.
Nisu sposobni za ništa drugo, pa zato provociraju, glume hrabrost i prave se važni. To je jedini način da se osjećaju kao da su dio nečega, jer u stvarnom životu nisu dio ničega.
Sandru Pogutzu bi bolje bilo da je gol prošetao Rivom – više bi ga ljudi vidjelo, a barem bi bio iskren u svojoj potrebi za pažnjom. Ovako se skriva iza ‘hrabrosti’, a zapravo je sve samo jadna želja da netko, bilo tko, primijeti da je živ.
KAD NEMAŠ SADRŽAJ, PROIZVODIŠ BUKU. KAD NEMAŠ VRIJEDNOST, PROIZVODIŠ SKANDAL. KAD NEMAŠ IDENTITET, NAPADAŠ TUĐI. A na kraju dana, takve ljude najviše boli jedna stvar – da ih nitko ne primjećuje jer su nevažni.
Marko Marković/Foto: hrt/Facebook
UREDNIČKI KOMENTAR BY MIRO PERKOVIĆ
Komentari Ines i Sandra nisu samo incident, prije bi se reklo da su pravilo unutar dnovinarske struke u Hrvata – bez Hrvata. Prisjetimo se par bisera HND-ovog dnovinarstva:
– Ante ‘kanta’ Tomić: “Bolje je i otrežnjujuće kad naši izgube.”
– Jurica ‘plačko rušitelj’ Pavičić: “Srušimo kult hrvatske reprezentacije!”
– Ivica ‘nacija šupaka’ Ivanišević: “Hrvati su miljenici sreće, Dalić je slučajni izbornik, Modrić nije nikakav ambasador Hrvatske.”
Dnovinarima smetaju Hrvatski branitelji, Katolička crkva, uspješni sportaši. Dakle, kod nas se izgleda mainstream novinarstvo svodi na PATOLOGIJU PLJUVANJA po svim hrvatskim vrijednostima i svetinjama.
HRVATSKE BRANITELJE, osobito dragovoljce iz ’91., mrze jer su im srušili njihovu nikad prežaljenu Jugoslaviju i uništili mit o Narodno-oslobodilačkoj borbi, JNA, bratstvu i jedinstvu južnih Slavena…
KATOLIČKU CRKVU mrze jer su njihove vrijednosti dijametralno suprotne onome što predstavlja Crkva – ljubav, vjeru, domovinu… Njih definira mržnja, zavist, ljubomora, bijes… Jer pobjednici iz ’45., njihovi uzori, šlampavo su odradili posao.
NAŠIM VRHUNSKIM SPORTAŠIMA ne mogu oprostiti što ne zastupaju njihove yugokomunističke vrijednosti nego, upravo suprotno, govore koliko im je u životu važna vjera i obitelj, koliko cijene Hrvatske branitelje i koliko vole Domovinu.
I još jedna opaska, ti dnovinari, u biti leftardi, će prihvatiti i podržati svaki segment Agende, od zamjene stanovništva preko digitalnog identiteta do totalnog oduzimanja slobode čovjeku. A to također znači i da su GLUPANI koje ne zanima niti budućnost vlastitih kućnih ljubimaca, jer djece i tako nemaju.
Ali, kao što reče Marko, nebitni su, kao i ovi Orjunaši iz udruge ‘Naš Hajduk’.
Koliko su odnosi između Hrvata i Jugoslavena napeti govori i posljednja vijest da je MARKO LIVAJA dobio nogu iz Hajduka, bez odštete, jer se veselio pobjedi Hrvatske nad Ganom, što mu iz udruge ‘Naš Hajduk’ nisu mogli oprostiti??? Što reći na to?
Ali ono što nikako ne mogu shvatiti, kad sve ovo znamo, zašto se oni trude dokazati kako su oni pravi Hrvati, dok smo mi obične kockoglave Rvatine. Zašto se stide priznati da su Jugoslaveni? Zašto hoće NAZOR biti ono što mrze? Zašto misle da mogu biti veći katolici i od samog pape?
“I tko se ne nađe zapisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.” (Otkrivenje 20:15)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik