Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

Rasni zakoni u NDH u komentaru čuvene svjetske publicistice, židovke Hannah Arendt

Posted by Hrvatski Ratnik

Na dan 30. travnja 1941. uvedeni su rasni zakoni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. O provođenju rasnih zakona u NDH pisala je slavna židovska filozofkinja, profesorica, doktorica Hannah Arendt. Hannah Arendt rođena je u Njemačkoj 1906. godine, doktorirala je filozofiju na Heidelbergu, surađivala s poznatim filozofom Martinom Heideggerom.

Dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine emigrirala je u SAD 1935. godine i postala glavna urednica časopisa The New Yorker i profesorica na Sveučilištu u Chicagu (družila se s mojom tetom rođenom u Chicagu, visokom dužnosnicom u State Departmentu, od 1956. godine doktorirala na temi stradavanja Hrvata nakon rata, Blajburg).

Profesorica Arendt vratila se u Izrael 1961. godine i izvještavala sa suđenja Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu gdje je sakupila dokumente o zločinima Nacionalsocialističke Njemačke i njenih satelita na Balkanu. U spomen svim stradalima neljudskog sistema nacionalsocijalizma koje su rasni zakoni odveli u smrt, profesorica Hannah Arendt napisala je knjigu s tezom o “banalnosti zla” koja je prevedena na mnoge jezike: Eichmann in Jeruzalem, Ein Bericht von Banalität des Bösen, Serien Piper 1964, Band 308, München.

Posebno je zanimljiv Paragraf XI. knjige dr. Arendt o deportaciji Židova iz država bivše Jugoslavije, zatim Bugarske, Rumunjske i Grčke.

Arendt piše o stradanju Židova u Nezavisnoj državi Hrvatskoj

Što piše Arendt (nije ustašica ni revizionistica) o stradanju Židova u Nezavisnoj državi Hrvatskoj i Srbiji. Prema dokumentima koje je prikupila profesorica Arendt njemački Reichminister unutarnjih poslova naredio je da NDH mora biti “Judenfrei”, čista od Židova, do veljače 1942.godine.

Adolf Eichmann, odgovoran za progon Židova na Balkanu, poslao je svog najbližeg suradnika Franza Abromeita u Zagreb da kontrolira i provede naređenje (konačno rješenje) zajedno s njemačkim Polizeiattachéjom.

Nijemci su uočili da mnogi Židovi iz okolnih država dolaze u Zagreb i odatle putuju dalje u Italiju. Kad je Italija 1943. godine kapitulirala ispitivali su zašto naređenje „Judenfrei” u NDH nije provedeno. Nijemci su našli da u hrvatskom antižidovskom zakonu stoji čudni paragraf: Svi Židovi koji su nešto pridonijeli (Sache Kroatiens) hrvatskoj stvari postaju „Ehrenarien”, počasni Arijevci i zato se ne smiju progoniti (stranica 225. knjige prof. Arendt)!

Nadalje SS-Nachrichtendienst je otkrila da su mnogi članovi vlasti NDH, sve do poglavnika, imali žene Židovke, pa su javili Kaltenbrunneru da su Ustaše „jüdisch versippt” (u židovskom srodstvu) i zato se ne provode rasni zakoni, piše profesorica Arendt u svojoj knjizi.

Profesorica Arendt, na osnovu dokumenata koje je prikupila, piše i kakva je situacija bila u Srbiji. Na stranici 226 profesorica Arendt piše: Sekretar vojne uprave za civilna pitanja Harald Turner je u kolovozu 1942. g. javio u Berlin: „Srbija je jedina zemlja u kojoj je problem Židova i Cigana potpuno riješen”.

Zadnji vagon s plinskom komorom u kojem je ugušeno 6.280 žena i djece vraćen je u Berlin. Ovaj kontrast između Srbije i Hrvatske Eichmannova obrana pokušala je iskoristiti u njegovu obranu! Filozofkinja Arendt nije jedina koja u svojim istraživanjima o stradanju Židova u okupiranoj Europi tvrdi da su Židovi u NDH poslije Švicarske bili najsigurniji.

Nezavisna država Hrvatska, saveznik Nijemačje u II. svjetskom ratu, donijela je 30. travnja 1941. g. rasne zakonske odredbe koje su se doticale tzv. „nearijskih“ Židova i Roma. Rasne odredbe su bile:

a) Zakonska odredba o državljanstvu,
b) Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti i
c) Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda (sva tri donesena 30. IV. 1941), te Zakonska odredba o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda (4. VI. 1941) i dr.

Baš me zanima što će reći društvenopolitički radnici s takozvane Hrvatske televizije (više srpske) o donošenju “rasnih zakona” u NDH 30. travnja.

Dug je put do slobode moj narode, moj hrvatski narode!!! Laži Olujom poražene srpske fašističke politike ovaj će naraštaj Hrvata raskrinkati, a njihove udarne oštrice snosit će odgovornost za laži koje i danas šire o časnom hrvatskom narodu.

Izvor: croativ.net, uredništvo

Udruga Hrvatski Ratnik

 

2 komentara
Ostavite vaš komentar

2 komentara
  1. Bio sam na predavanju koje je održalo Bugarsko veleposlanstvo u Hrvatskoj pod nazivom “Brodovi su puni” o zajedničkom spašavanju Židova tiekom WW2 od strane Bugarske i tadanje NDH. Dokumentarni film je prepun podataka, dokumenata i izjava onih koji su preživili zahvaljujući Mornarici NDH koja je osiguravala te brodove u kojima su dovezeni u Palestinu.i….. Hrvatska i “njene” institucije je za tepodatke, to je izjavila veleposlanica Bugarske u Hrvatskoj, podpuno nezainteresirana s nije ni sudjelovala niukom obliku u nastanku tog filma! To znači samo jedno. U Arhivama, koje su dostupne, Hannah je putokaz, postoje podatci o tadanjoj NDH koji cionistima ne odgovaraju jer su skoro u podpunosti od 1947. zatukli Palestince kao što se “smetlari” tipa Jakovina, Mladić, Krauss, Goldstein također cionisti trude zatući Hrvate ali i sve druge izvorne narode kako tzv. Balkana tako i Svieta. Bielcima, kojima smo preteče, ne mogu “upravljati pa će nas, ako im dozvolimo, nažalost zasada jesmo, ukloniti u cielosti je je”motorna” dječja igrarija spram onoga što nam spremaju!

  2. Impresivno, naročito o američkom doktoratu iz 1956. !
    Vrijedno prijevoda, ako ne i još jednog doktorata u Hrvatskoj.
    Prevedena su pisma s Martinom Haideggerom, izborom riječi preintimnih za odnos profesora i studentice.
    Kao svjetski slavna autorica balansirala je između njemačke tradicije, nacizma i nove ljevice, Marcusea, često kao onaj mali uteg čijom se prevagom otkrila prava težina totalitarizma. A sad malo Wikipedije:

    Arendt studied at the University of Marburg under Martin Heidegger, with whom she had a four-year affair.[19] She obtained her doctorate in philosophy at the University of Heidelberg in 1929. Her dissertation was entitled Love and Saint Augustine and her supervisor was the existentialist philosopher Karl Jaspers.