Objavljuje Hrvatski Ratnik
Ovo je Klara, curica iz Vodnjana. Ovo nije još jedan status. Ovo je stvarnost koju jedno dijete živi već 7 godina. I već 7 godina trpi nasilje koje mnogi i dalje pokušavaju umanjiti riječima poput ‘dječja igra’. Nije igra. Ovo je nasilje. Tuku je. Pljuju je. Udaraju je. Ruke su joj pune ožiljaka. Koljeno su joj već drugi put ozlijedili. Svaki dan dolazi kući uplakana. – prenosim ovaj status Fabia Zohila jer me u srce pogađa i boli patnja nevine djece…
I danas, napadnuta je nasred ulice. Javno. Pred ljudima. Ovo se ne događa samo u školi. Ovo se događa i izvan nje. Do te mjere da su je starije cure pokušale odvesti da je tuku.
Razlog? Bolest koju je imala – enkopreza. Ako ne znate što je to informirajte se. Ali ono što je najteže nisu samo fizičke ozljede. Godine ovoga ostavljaju trag na psihi.
Klara danas nosi strah koji nijedno dijete ne bi smjelo nositi. Razvila je simptome socijalne anksioznosti. To znači da se boji. Da preispituje svaki korak. Da joj svakodnevne situacije postaju borba.
I to nije slabost. To je posljedica. I da bude potpuno jasno – škola, učitelji i ravnateljica rade svoj posao. Godinama reagiraju, štite i stoje uz nju. Ali škola ne može odgajati djecu umjesto roditelja. Jer nasilje ne počinje u školi. Ono se donosi od kuće, ili se kod kuće prešućuje.
Roditelji, pogledajte svoju djecu. Razgovarajte s njima. Naučite ih da bolest nije razlog za ismijavanje. Da slabiji nisu mete. Da empatija nije opcija nego osnova. Jer dijete koje tuče drugo dijete ne postaje takvo preko noći.
– NEMA VIŠE ŠUTNJE !
– NEMA VIŠE OPRAVDAVANJA !
– NEMA VIŠE UMANJIVANJA !
Sljedeći korak nisu riječi. Sljedeći korak su prijave, zapisnici i odgovornost. Jer nijedno dijete ne bi smjelo odrastati u strahu dok odrasli biraju šutnju. Ovo završava sada.
DIJELITE SVI !
Fabio Zohil / Facebook
Urednički komentar by Miro Perković
Boli me kada vidim okrutnost pojedine djece prema drugoj djeci samo zato jer su drukčija, jer su bolesna ili siromašna i nemaju Nike tenisice i Iphone. Ali problem i tako nije u zločastoj djeci, problem je u njihovim idiotskim roditeljima i još gorem sustavu koji stvara i odgaja takve roditelje.
Ljudi moji, djeca su naša budućnost, naše jedino blago koje ostavljamo iza sebe kad dođe čas odlaske s ovog svijeta, djecu moramo zaštititi od vršnjačkog i svakog drugog nasilja, a roditelji moraju shvatiti da su njihova djeca njihov odraz u zrcalu.
Grijeh PROPUSTA je prestrašan grijeh jer ga mnogi nisu svjesni. Mnogi okreću glavu na drugu stranu i prave se da ih se zlo ne tiče jer je lakše živjeti u svom konformizmu i opurtunizmu nego učiniti ispravnu stvar koja nekad ima priličnu cijenu.
Ali pazite, jednog dana ćete polagati račune i za grijeh riječi, misli, djela ali i propusta, ako već ne pred svojom savješću, a ono pred Licem Božjim sigurno.
P.S. Sustav koji kaže da je zlostavljanje lupiti dijete po guzici ili ga povući za uho i zaprijetiti mu batinama ako je zločasto loš je sustav. U Novom Zelandu su prije nekoliko godina bili izglasovali zakon koji brani kažnjavanje djece čak i pleskom po guzici pa, kako su stvari brzo izmakle kontroli i kako se crveni telefon usijao pritužbama djece na roditelje zbog banalnih stvari, nakon mjesec dana su poništili taj zakon.
Hvala Zorici Zoki što je podijelila ovaj status na svom profilu.
Rimljanima 5,5 “A nada ne postiđuje, jer je ljubav Božja izlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Sloboda bez odgovornosti vodi u propast!