Objavljuje Hrvatsko Ratnik
Nema dočeka naših rukometaša. Sekta i njihovi koalicijski partneri su jasno rekli da neće dopustiti Thompsonu da pjeva, a naši rukometaši su ostali dosljedni i odbili doček bez Thompsona. Koji su jadnici i bijednici ovi likovi iz gradske vlasti! I što misle da će postići? Pretvoriti sve nas u komunjare i jugoljevičare? Izbiti domoljublje iz srca naših najboljih sportaša nije moguće kao što nije bilo moguće niti ’91. iz naših hrabrih ratnika…
I sada da netko brani te jugo-sektaše? Tomaševića, njegovu sektu i SDP? I nije ih stid da puštaju pjesmu Vice Vukova ‘To je moja zemlja’ u štakorskom druženju? A možda ju ne smatraju pjesmom o hrvatskoj zemlji nego jugoslavenskom himnom? Tko će ih znati…
Službeno priopćenje Hrvatskog rukometnog saveza…
Želja svih igrača hrvatske rukometne reprezentacije, stručnog stožera i Hrvatskog rukometnog saveza bila je da na dočeku pjeva Marko Perković Thompson. Budući da nije postignut dogovor s Gradom Zagrebom i nije prihvaćena želja igrača, stožera i HRS-a, obavještavamo hrvatsku javnost da svečanog dočeka neće biti.
Ujedno zahvaljujemo svim gradovima u Hrvatskoj koji su ponudili organizaciju dočeka našim reprezentativcima, ali budući da je riječ o hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji, smatramo da bi doček trebao biti u glavnom gradu svih Hrvata i na središnjem trgu kao što je to uvijek do sada bio slučaj.
Svim gradovima koji su ponudili organizaciju dočeka, uz zahvalu, organizirat ćemo i utakmice kako bismo mogli zajedno proslaviti ovaj veliki uspjeh naše reprezentacije.
Za sve zainteresirane, reprezentacija će u zagrebačku Zračnu luku Franjo Tuđman sletjeti oko 3 sata ujutro, a sutra u 12 sati prijem za reprezentaciju organizira predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković.
Zanimljiv komentar Marina Medaka…
Pola milijuna Hrvata spremno doći na ulice Zagreba! Zagreb je srce Hrvatske, a ne poligon za vaše eksperimente!
Braćo i sestre, Zagrepčani i svi kojima je Domovina u srcu, kucnuo je čas! Dok se pokušava ugasiti sjaj našeg zajedništva i otkazati proslava koja nas desetljećima spaja, odgovor naroda nikada nije bio jasniji.
Ako se usudite ugasiti svjetla dočeka, upalit ćete plamen koji više nitko neće moći ugasiti! Pola milijuna ljudi spremno je stati u obranu našeg dostojanstva, naših običaja i našeg prava na ponosni Zagreb.
Ovo više nije pitanje politike, ovo je pitanje opstanka duše našeg glavnog grada. Nećemo mirno gledati kako se rastače ono što su generacije gradile. Zagreb nije samo točka na karti, Zagreb je predstolje naše slobode!
Svi kao jedan! Za naš Zagreb, za našu Hrvatsku!
DIJELI DALJE NEKA SE ČUJE GLAS NARODA!
Zanimljiv komentar Nikše Lalina…
Ovo više nije politika. Ovo je otvoreni rat protiv Hrvatske i hrvatskog sporta. Rukometaši: “Mi želimo slušati Thompsona na dočeku”. Tomašević: “NE”. Kuži li itko koja je ovo razina bezobrazluka?
Ovdje se više ne radi o Thompsonu. Ovdje se radi o tome da jedan ideološki opsjednut gradonačelnik sad ratuje i protiv hrvatskog sporta. Ratuje protiv ljudi koji donose medalje, koji predstavljaju Hrvatsku svijetu. Uzima si za pravo da sportašima određuje glazbu, emociju i identitet na dan kad slave uspjeh za cijelu naciju.
To nije ‘antifašizam’. To nije ‘tolerancija’. To je čista, sirova ideološka represija. To je razina rata u kojoj se kažnjava uspjeh ako nije ideološki podoban. To je rat u kojem se grad pretvara u taoca jedne male, agresivne, isključive političke sekte.
Gradonačelnik glavnog grada ne može podnijeti da hrvatski sportaši slave Hrvatsku uz glazbu koju vole. Ovo više nije Zagreb svih građana. Ovo je Zagreb zabrana, zabrana i još zabrana. Ovo je čisti, otvoreni rat protiv hrvatskog sporta, hrvatskih sportaša i hrvatske većine.
Zanimljiv komentar Marka Milanovića Litre…
Tko kontrolira Trg, misli da može kontrolirati narod. Doček rukometaša na Trgu bana Jelačića pretvoren je u politički poligon sektaša iz Možemo! Vole se oni deklarirati kao ‘progresivni’, kao ‘liberali’, a prvi posegnu za zabranama kada su na vlasti.
Tomašević i njegova komesarska garnitura iz ‘Možemo!’ nisu nikakvi liberali, oni su kulturološki komesari, opsjednuti cenzurom svega što im se ne uklapa u njihove izvrnute vrijednosti.
Zagreb pod njihovim upravljanjem više nije glavni grad svih Hrvatica i Hrvata. On je ideološki geto u kojem gradski trg postaje partijska pozornica. Oni su ti koji određuju tko smije nastupiti, koju pjesmu smiješ voljeti, kako se smiješ veseliti.
Hrvatska pjesma koja je nosila rukometaše kroz turnir je zabranjena u glavnom gradu Hrvatske. Emocija nacije je suspendirana voljom Tomislava i njegove bolesne klike. Volja ljudi, ignorirana. A sve pod izlikom ‘kulture’, ‘tolerancije’ i ‘inkluzivnosti’. Ta inkluzivnost pod Možemo je meki totalitarizam s osmijehom.
Tomašević ne štiti Zagreb. On cenzurira Hrvatsku. U srcu glavnog grada zabranjuje se ono što u srcima ljudi gori najjače: hrvatska pjesma, ponos i identitet.
No, imaju jedan veliki problem. Hrvatska neće stati zbog njihove zabrane. Hrvatska nije stala ni pod njihovim krvnikom iz Kumrovca, a još manje pod njima. Trg bana Jelačića pripada svima i onima koji vole pjevati ‘Lijepa li si’, i onima koji su Hrvatsku branili, i onima koji ne pristaju biti preodgojeni palicom sektaša.
Ovo je sukob oko prava da budemo to što jesmo. Kad vlast mora zabranjivati glazbu da bi opstala, onda je jasno da nije riječ o napretku, već o strahu. Strahu od naroda. Strahu od istine. Strahu od Hrvatske.
P.S. Tko god ima volje i želje slobodan je da dođe u zračnu luku Franjo Tuđman u 3 sata ujutro i dočeka naše rukometaše te im na taj način zahvali na pokazanoj borbenosti i osvojenoj bronci, i najviše od svega na dosljednosti.
“Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne sve do zapada, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.” (Matej 24,27).
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Nemam riječi kako opisati ovu situaciju. Nadam se da je prolazna. Mislim na sektu M. A naši dečki su čudo. Bravo!