Piše: Dražen Jugec
Nakon velikog prosvjeda ‘Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku’ više nije dovoljno govoriti samo o sanaciji. Ljudi nisu došli u Zagreb samo zato da bi se otpad konačno iskopao i odvezao. Tražili su i ono bez čega cijela ova priča nema završetak – odgovornost ljudi koji su ovo radili, onih koji su im to omogućili i onih koji su bili dužni reagirati, a nisu. Jer ovo više nije pitanje jedne hrpe otpada kod Gospića. Govorimo o desecima tisuća tona…
AKO JE HRVATSKA GODINAMA SLUŽILA KAO ODLAGALIŠTE EUROPSKOG OPASNOG OTPADA, ODGOVORNOST NE MOŽE ZAVRŠITI NA VOZAČU KAMIONA!
Govorimo o uvozu otpada iz drugih europskih zemalja, o novcu, kamionima, tvrtkama, dokumentaciji i sustavu koji je sve to trebao nadzirati. A hrvatski zakon ovdje je zanimljiviji nego što se možda misli.
Kazneni zakon poznaje kazneno djelo UGROŽAVANJA OKOLIŠA otpadom. Za određene oblike protupropisnog postupanja s otpadom kojim se može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti tlo, podzemlje, voda, zrak, priroda ili ljudsko zdravlje predviđen je i ZATVOR. Zakon poznaje čak i određenu odgovornost za nehaj.
Dakle, ne moramo izmišljati nova kaznena djela. Ona već postoje. Pitanje je samo koliko će daleko institucije biti spremne slijediti vlastite zakone.
OVO NIJE SAMO GOSPIĆ
To je možda najvažnija poruka koju smo mogli vidjeti na prosvjedu. U Zagreb su došli ljudi iz različitih dijelova Hrvatske. Na svojim majicama i transparentima upozoravali su na vlastite CRNE TOČKE, sumnjive deponije i lokacije o kojima se godinama govori.
Zato bi bila velika pogreška očistiti Gospić i zaključiti priču.
Danas se govori o desecima tisuća tona ilegalno odloženog otpada u Lici, ali i o drugim lokacijama u Hrvatskoj. Čuju se priče o jamama, napuštenim prostorima, kamenolomima i šumama u koje su navodno ulazili kamioni s otpadom.
Posljednjih dana čuju se čak i tvrdnje o mogućim zatrpanim lokacijama u SPAČVANSKOJ ŠUMI. Jesu li istinite, ne znamo. Ali zato imamo državu – neka provjeri.
Ako nema ničega, odlično. Ako ima, onda Gospić više nije afera nego upozorenje da možda gledamo samo jedan otkriveni dio mnogo većeg problema.
NETKO JE NA OVOME ZARAĐIVAO
Otpad koji je završio u hrvatskoj zemlji nije tamo stigao sam. Netko ga je preuzeo. Netko je organizirao prijevoz. Netko je za njegovo zbrinjavanje dobio novac. Netko je odlučio da će ga umjesto propisnog zbrinjavanja odvesti na mjesto na kojem nije smio završiti.
Ako se to dokaže, za takve ljude nema puno filozofije. Oni moraju biti kažnjeni po odgovornosti i kao primjer drugima. Istraga, optužnica, sud, kazna i oduzimanje nezakonito stečene koristi gdje za to postoje zakonski uvjeti.
Ali upravo ovdje počinje puno neugodniji dio priče. Kako je moguće da se takve količine otpada kreću Hrvatskom, završavaju u zemlji, a da sustav, koji smo izgradili upravo zato da takve stvari spriječi, to ne zaustavi?
Deseci tisuća tona nisu vrećica smeća bačena noću pokraj ceste. To je logistika. I zato odgovornost ne smije automatski završiti na poduzetniku koji je na otpadu zarađivao.
JEDNO JE NE ZNATI. DRUGO JE ZNATI I NE UČINITI NIŠTA
Tu dolazimo do onoga što bi nakon prosvjeda moralo postati središnje pitanje istrage. Postoje građani koji tvrde da su upozoravali. Postoje službeni dopisi i predstavke.
Sama ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije, Marija Vučković, potvrdila je da je Ministarstvo još u lipnju 2023. zaprimilo predstavku građana vezanu uz Gospić te je proslijedilo Državnom inspektoratu. Ministrica danas tvrdi da Ministarstvo nije napravilo propust. To treba uzeti ozbiljno.
Ali jednako ozbiljno treba utvrditi što se nakon upozorenja događalo u cijelom državnom sustavu koji je za to plaćen. Jer postoji velika razlika između institucije koja nešto nije mogla znati i institucije koja je upozorena, imala zakonske ovlasti, a eventualno nije učinila ono što je trebala.
Nesposobnost je politički problem. Svjesno pogodovanje, zlouporaba položaja ili kaznenopravno relevantno nečinjenje pod zakonom propisanim uvjetima mogu postati nešto sasvim drugo. Kaznena odgovornost.
I TU VIŠE NE SMIJE BITI STRANAČKIH BOJA
Bilo bi pogrešno ovu priču svesti samo na HDZ. Problem otpada i pojedine lokacije protežu se kroz godine, različite lokalne vlasti i različite hrvatske vlade.
Ako trag vodi u vrijeme SDP-ove vlasti, neka se istražuje SDP-ova vlast. Ako vodi u vrijeme HDZ-a, neka se istražuje HDZ-ova. Ako vodi do lokalnog političara, državnog službenika, inspektora ili nekoga bez ikakve stranačke iskaznice, potpuno isto.
Otrov u zemlji nema stranačku boju. Ne smije je imati ni istraga. Odgovornost mora imati IME I PREZIME.
MOŽE LI ODGOVARATI MINISTRICA? MOŽE! MOŽE LI PREMIJER? MOŽE!
Ali ovdje treba biti vrlo precizan. Ministrica nije kazneno odgovorna samo zato što vodi Ministarstvo. Predsjednik Vlade nije kazneno odgovoran zato što se neko kazneno djelo dogodilo za njegova mandata.
Za kaznenu odgovornost treba dokazati osobnu povezanost s konkretnim kaznenim djelom i sve elemente koje zakon za to djelo zahtijeva.
Ali ako bi se dokazalo da je odgovorna osoba bila upoznata s ozbiljnim nezakonitim postupanjem, imala konkretnu zakonsku obvezu ili ovlast djelovati, a svjesno pogodovala počiniteljima, zlouporabila položaj ili na drugi način ostvarila obilježja kaznenog djela, funkcija je ne štiti od Kaznenog zakona.
To vrijedi za inspektora pa sve do premijera i lokalnog moćnika! Istraga zato ne treba krenuti od Plenkovića i pokušavati dokazati njegovu krivnju. To bi bilo političko suđenje.
Ali ne smije se dogoditi ni suprotno – da se unaprijed odredi granica preko koje istraga neće prijeći. Dokazi moraju odrediti dokle će istraga doći.
A MOŽE LI ODGOVARATI I POLITIČKA STRANKA?
MOŽE! Hrvatska je to već dokazala vlastitom sudskom praksom. Politička stranka može kazneno odgovarati kao pravna osoba kada su ispunjeni zakonski uvjeti. HDZ je već pravomoćno osuđen kao pravna osoba u slučaju Fimi media.
To, naravno, nema nikakve veze s dokazivanjem odgovornosti HDZ-a za otpad i ne znači da je stranka odgovorna zato što je njezin član eventualno počinio kazneno djelo. Za odgovornost same stranke morala bi se dokazati zakonom potrebna povezanost kaznenog djela odgovorne osobe sa strankom kao pravnom osobom.
Ali ako bi takvi dokazi postojali, onda nema razloga da politička stranka bude izuzeta. I potpuno je nevažno zove li se HDZ, SDP ili nekako treće. Ako zakon vrijedi za malog poduzetnika, gospodarstvenika, poljoprivrednog proizvođača… mora vrijediti i za političku stranku.
OVO NIJE ZLOČIN SAMO PROTIV DANAŠNJE HRVATSKE
U tome je možda najteži dio cijele priče. Novac se može vratiti. Nezakonito stečena imovina može se oduzeti. Političar može izgubiti izbore. Vlada može pasti. Ali ZEMLJA I VODA imaju puno duže pamćenje od politike.
Ako se opasne tvari zakopaju u tlo i dođu do podzemnih voda, posljedice mogu ostati ljudima koji danas još nisu ni rođeni. To je račun koji današnja generacija može ostaviti svojoj djeci i unucima.
Zato nakon velikog prosvjeda sanacija ne može biti jedini odgovor države. Otpad treba izvaditi i propisno zbrinuti.
Ali paralelno treba otvoriti sve vjerodostojno prijavljene lokacije, pratiti put otpada, novca i dokumentacije te utvrditi odgovornost svakoga tko je u nezakonitom poslu sudjelovao ili ga je, ako se to dokaže, svojim kaznenopravno relevantnim postupanjem ili nepostupanjem omogućavao.
– Od privatnog interesa do državnog aparata.
– Od nekadašnjih do današnjih vlasti.
– Od lokalne razine do državnog vrha, ako dokazi tamo dovedu.
Jer očistiti Gospić, a ne očistiti sustav koji je omogućio da se ovo dogodi, značilo bi sanirati posljedicu i ostaviti uzrok. A onda je samo pitanje vremena kada će negdje u Hrvatskoj stići novi kamion i pronaći novu rupu.
Pravna osnova iza ključnog dijela teksta je čvrsta: čl. 196. Kaznenog zakona obuhvaća protupropisno odlaganje, skladištenje, uvoz, prijevoz i druge oblike postupanja s otpadom koji mogu ozbiljno ugroziti okoliš ili zdravlje; za oblik iz stavka 2. propisana je kazna od ŠEST MJESECI DO PET GODINA, a zakon poznaje i nehajni oblik.
Dakle, kriminalu se u Hrvatskoj mora stati na kraj i počinitelje se treba kazniti najoštrijom propisanom kaznom.
B.M.
“Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Matej 18,3)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik