Piše: Lili Benčik
I nakon tih masovnih zločina prema svom narodu, koje po svim parametrima premašuju fašističke, nacističke, ustaške i četničke zločine, još uvijek ima sljedbenika koji su na njegovu zločinačku putu. Neka sponzoruša Vlatka Pokos nauči povijesne činjenice i tek onda drži moralne prodike bilo kome.
Ovako je ostala samo jedna zlonamjerna tračerica koja nikada za Hrvatsku ništa učinila nije, a nađe se pozvana prozivati nogometaše. I ne samo to, nego govorom mržnje optužuju Hrvate za ustaštvo bez osnove (Ustav RH – temelj Hrvatske – u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države), a oni su na Titovu zločinačkom putu, i to 30 godina nakon propasti jugo-komunističke države.
Podugačak je niz „hrvatskih“ novinara i portala koji su na Titovu putu, i sve koji ga ne slijede proglašavaju ustašama ili proustašama, koji žive u Hrvatskoj i na teret nas Hrvata neprestano nameću Titov put, slijepi put koji ne vodi nikamo. Moraju se svako jutro buditi u njima mrskoj Hrvatskoj i to im je noćna mora, pa neka pate, patiti će i dalje jer nas Hrvate na njega vratiti neće! Mudar istarski svećenik mons. Božo Milanović (umro na dan 28. prosinca 1980. godine), je rekao „režimi se mijenjaju, a narod ostaje“. Hrvatski narod opstao je unatoč svim režimima i osvajačima uvijek tražeći svoj put.
1. Eto u demokratskoj i tolerantnoj Hrvatskoj „veliki bard novinarstva“ Boris Dežulović može slobodno nekažnjeno pisati: „Je*o vas Vukovar!“, jer DORH smatra da time ne potiče na mržnju. Svima njima prevladava nikada prežaljena Jugoslavija koju uzdižu na pijedestal vrijednosti, a Hrvatska je stalna meta za nevjerojatno maštovito zločesto i zlonamjerno kritiziranje, negiranje i optuživanje. Dežulović je rekao da on s punim pravom može reći „Je*o vas Vukovar“ jer je bio u razorenom Vukovaru, ali i ja s punim pravom mogu reći: „Ma dosta mi je više vas i te vaše Jugoslavije“, iako sam u njoj rođena i u njoj sam živjela. Takvi likovi su korov koji je pustio dubok korijen i neda se iščupati. Taj korov već 30 godina svojom mržnjom nagrđuje Hrvatsku, taj korov živi na njenom tlu i na njenoj grbači, mi ga hranimo, mi financiramo iz Proračuna RH, koji opet mi punimo, svi mi porezni obveznici, i zato sa punim pravom mogu reći: Dosta je više te vaše Jugoslavije, dosta je tog vašeg jugoslavenstva financiranog hrvatskim novcem!
2. glavni urednik SNV-ovih Novosti Nikola Bajto može se narugati Hrvatskoj himni i napisati nove stihove hrvatske himne Lijepa naša Haubico, a DORH to nazove satirom,
3. višestruko „nagrađivanom“ novinaru SNV-ovih Novosti (nagrade dobio od sljednika Titova puta), Viktoru Ivančiću je Hrvatska „neizlječivo bolesna, sadistički izopačena, moralno destruirana i u osnovi zločinačka”, a DORH ne reagira. https://pescanik.net/hrvatski-trolist/
4. Marijan Vogrinec neometano pod slobodom mišljenja i izražavanja Hrvatsku u svim svojim tekstovima naziva „bijedna naša“. Nevjerojatno kako su tipičnom kompartijskom metodom ispiranja mozga Hrvati, dr. Tuđman i Katolička crkva uvijek „krivci“ za raspad Jugoslavije, a velikosrpska ideologija i njena militantna, četnička SPC se ne spominju. I zato Marijanu Vogrinecu poručujem: Imamo Hrvatsku! Nije Hrvatska ni Plenkovićeva, ni Pupovčeva, ni Mesićeva, ni Radinova! A ni Vogrinčeva „bijedna naša“! Hrvatska je naš hrvatski Dom, naša Domovina, i zato smo za nju Za dom spremni!
Vogrinec žali za mudrošću i odgovornošću dokazano dalekovidnih ljudi, Tita, Nehrua i Nassera, pokreta nesvrstanih gdje Tito izigrava velikog mirotvorca. U državi teror i diktatura, a prema vani mirotvorac!? A uz to Tito je bio veliki bonvivan, putovanje Galebom u Aziju krajem 1954. i početkom 1955. godine, kao kakav šeik na jahti na teret naroda koji ga je financirao, je čisti egzibicionizam, pokazivanje da se može, da se ima u vrijeme kada narod nije imao ni za jesti, hrana je bila na točkice i čekala se u redovima.
I kao što je naš brončani nogometni reprezentativac Dejan Lovren izjavio; „Ja predstavljam svoju državu i domoljublje. Nikad ne pozivam na nasilje i mržnju. Spreman sam za svoju državu! Zar ja to ne mogu izjaviti? Predstavljam svoju državu i narod koji možda nema glas… Nećete me ušutkati, nikada“
https://bljesak.info/sport/nogomet/Dejan-Lovren-kod-Bujanca/404074
5. Tako Armando Černjul izigrava političkog komesara koji treba “drugarskom kritikom“ vratiti na Titov put sve one koji su po njegovoj procjeni skrenuli s tog puta. 
Koristeći se slobodom mišljenja koje mu demokratska Hrvatska omogućava, ne birajući riječi, mete njegovih tekstova ispunjenih govorom mržnje su svi od biskupa, kolumnista, novinara, portala i javnih djelatnika. Među njima se osobito okomio na mene jer mu je netko dao zadatak da me „smiri“, kako je sam priznao. Tekstovi su mu primitivno-prostački, tipično agitpropovski, s nizom neprovjerenih podataka s „optužbom“ ustaštva ili proustaštva, jer što bi Hrvat koji nije na Titovu putu mogao biti nego Ustaša ili malo blaže proustaša.
„Nastavlja sotonizirati“, smiješan izraz. Sotonizira on sam sebe, jer je za popis Titovih komunističkih zločina napisao da je “kobasičarski tekst“ koji je dosadan za čitati. Znači da ga žrtve ne zanimaju, zanima ga samo oblajavanje za nepostojeći ustašluk koji se njemu priviđa. DORH je njegove tekstove ocijenio da nisu krivično djelo nego kleveta koja je privatno utuživa.
Kako ja putujem kroz život na hrvatskom putu u svojoj domovini Hrvatskoj, ne vrijeđam nikoga, ne ugrožavam nikoga, ne dam na sebe, ne dam na naše sportaše, naše Vatrene, da ih gaze obične plaćene sponzoruše, razne jugo-alapače, yutelove medijske sluge, razni Krausi, Patrijarsi, Pupovci, Oligarsi, Vučići i Mesići, medijski foliranti, manipulatori i cirkusanti, prodajući nam lažne vrijednosti, lažne idole i prevarante kao heroje! Ne dam da nam nameću krivnju, da nas blate i optužuju oni koji nas okružuju! Ne dam da nas pretvaraju u zločince oni koji su bili zločinci nad nama, jer mi nikada nismo tuđe htjeli, nismo pisali Memorandume i kojekakve paktove, nismo započinjali ratove, čak su nam oduzeli i oružje!
Neće Armando Černjul određivati tko smije pisati a tko ne, niti što se smije pisati a što ne! Ni koji tjednici smiju izlaziti, ni koji ne smiju! Ni koje udžbenike se može pisati, ni koga, ni u kojem kontekstu koga u udžbenicima spominjati! Armando poziva na cenzuru a debelo koristi slobodu mišljenja i izražavanja i to u državi Hrvatskoj izigravajući partijskog komesara Partije koja više ne postoji i države koje nema. Više ne zaziva DORH jer ga ne uvažavaju, već zaziva jadno i smiješno „socio-psihološko vještačenje“ za sve koji u Hrvatskom tjedniku pišu, a s obzirom da ne prihvaća da je Hrvatska još 8. listopada 1991. godine izabrala svoj put, socio-psihološkom vještačenju neka se podvrgne on sam.
6. Dubravko Grakalić izigrava moralno-vjersku policiju, pa koristeći slobodu javne komunikacije perfidno vraća na „bravarov“ put hrvatske muževe, kardinala Bozanića… i „državnog poglavara Zorana Milanovića (koji nikada neće postati bravar). Licemjerno pišući u ime korisnika društvenih mreža ustvari izražava netrpeljivost i govor mržnje prema vjernicima i Katoličkoj crkvi: „…toliko su iritantni i nepotrebni…“ da ustvari krši Ustavom RH zagarantiranu slobodu vjeroispovijesti i njeno javno očitovanje, Članak 40. Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
https://www.glasistre.hr/kolumna/2022/12/21/hrvatski-muzevi-kao-nacionalne-budale-836716
7. Hrvoju Šimićeviću pak strašno smeta pjesma, pjesma mu je zloćudni trend. A meni smiješno koliko je jadan, bijedan u svojoj mržnji da mjeri koje je polje na zastavi, da mu smeta pjesma. Pa ne živimo u jednoumlju, podobnosti i nepodobnosti. Govorom mržnje prema pjesmi poslao bi i izbornika Zlatka Dalića u mirovinu. Ti „jugokomunistički ostaci“ ili Titovi pioniri nisu u toj Jugoslaviji naučili da se narod na da pokoriti. Može neko vrijeme uz teror i zabrane kao što se u Yugi nije smjelo pjevati Vila Velebita, a ljudi su pjevali. Sada je tako s Ćavoglavama i pjeva se tim više što se više zabranjuje. Zabrane i pritisci izazivaju otpor, inat, pa pjevat će u inat i kao što je Lovren rekao, narod se ne da ušutkat!
8. Niz Titovih pionira, završavam s istarskim pionirom Ivanom-Ninom Jakovčićem koji je debelo unovčio Titovo pionirstvo u Hrvatskoj pa je od referenta u Pazinki 1986. godine do zastupnika u EU Parlamentu i člana nadzornog odbora tvrtke Afarak Danka Končara 2018. godine skupio toliko bogatstvo da ne mora ništa raditi već može ići „na put oko svijeta“.
Ma dosta više te vaše Jugoslavije! Nema je, ne postoji i nećete je oživiti, jer do nje više ne vodi niti jedan put! Svi ti Titovi pioniri neka pročitaju Ustav RH, jer koliko je god manjkav ipak štiti hrvatske građane od nasrtaja „Titovih skribomana“.
Svi navedeni novinari objavljuju na portalu tačno.net registriranom u susjednoj državi BIH, u Mostaru. Voditelji portala tačno.net na Titovu su putu jer su svi navedeni novinari, politički komesari i moralno-vjerski policajci njihovi suradnici koji u drugoj državi pune proračun pišući protiv matične države Hrvatske.
https://www.tacno.net/impressum/
Novosti SNV-a i SABA.hr su matične kuće Titovih pionira
SNV-ove NOVOSTI se financiraju iz Proračuna RH na osnovu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, pa cijela redakcija ima visoke plaće koje smo im nažalost mi osigurali.
Borisu Dežuloviću je Republika Hrvatska reinkarnacija, odnosno utjelovljenje NDH-a. Za jednog jugoslavena Hrvatska ništa drugo ne može biti: „Nesretna se, frustrirana Nezavisna Država Hrvatska zarobljena u tijelu Republike Hrvatske muči evo već gotovo trideset godina.“
Dežulović svugdje vidi Ustaše jer Hrvat za jugoslovena može biti samo Ustaša, a on je veliki jugoslaven, antifašist. Po njemu komunistički antifašizam ne može biti zločinački?? Može, može, jer je bio zločinački, kao što sam u tekstu i napisala dokazano mnogobrojnim pomno pod prijetnjom sakrivanim i zatrpanim desecima tisuća likvidiranih bez Suda i Presude.
https://www.portalnovosti.com/ne-antifasizmu
Marijan Vogrinec, ljubitelj Jugoslavije je pisac niza tekstova ispunjenih mržnjom prema Hrvatskoj, hrvatskom vjerničkom puku, Katoličkoj crkvi i svećenstvu, hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu, svemu što predstavlja ili simbolizira bilo što hrvatsko.
https://sabh.hr/kompleks-jugoslavenske-zastave/
„Mržnja, ma kakva i protiv koga bila, pogonsko je gorivo za polititičko-ideološku impotenciju u javnom prostoru Bijedne Naše.” Možda ima recepata za to kako ju maknuti, ali zasad ih ne traže oni koji su najpozvaniji za taj čin, a oni koji bi svim srcem i dušom, nema. Za generala i saborskog zastupnika Antu Prkačina kaže; „…mržnjom bez pokrića o „partizanskim zločincima“ s Titom na čelu, komunistima i Srbima, što mu je zapravo ista nepodnošljiva svjetonazorsko-političko ideološka meta koju si uzima za pravo rešetati kada mu se god sprdne, gdje mu se sprdne i kojim povodom mu se sprdne.“ Mržnjom bez pokrića? Pa neka sebe pogleda u ogledalo i u svoje tekstove, s kojom količinom mržnje piše o „bijednoj našoj“ pa neka onda piše s „mržnjom bez pokrića“.
O partizanskim zločinima bez navodnika, kao što ih je Vogrinec stavio, stvarnim i dokazanim sa svakim novim iskopom i otkrivanjem jama u koje su bacali žrtve partizanskih zločina, oni nisu pod navodnicima! Prva reakcija na tekstove koje potpisuje Marjan Vugrinec, pisane istim stilom i rječnikom kao i njemu sličan Armando Černjul, prepoznala sam po riječi „sic“, to im je ostala komunistička špranca iz koje naprosto kulja nevjerojatna količina mržnje prema Hrvatskoj državi. Prva pomisao bila mi je da takav članak nitko u njegovoj bajnoj Jugoslaviji ne bi objavio, niti bi se itko usudio napisati jer bi završio na Golom otoku.
Pored cenzure, koja je zakonom bila definirana, vladala je i autocenzura zbog straha od progona i kažnjavanja. Verbalni delikt je bio naziv za kazneno djelo predviđeno u čl. 133. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na temelju te zakonske odredbe provođeni su politički procesi uz vrlo drastične kazne protiv osoba koje su ijednom riječi dovodili u pitanje ispravnost komunističke vladavine. To je već prednost življenja u Hrvatskoj, sloboda mišljenja i izražavanja svog mišljenja što Marjan Vugrinec i svi ostali debelo koriste.
I zamislite, jako ga je razljutilo što netko ima „kompleks jugoslavenske zastave“. Pa kako ga neće imati svako imalo suosjećajno ljudsko biće, pod tom zastavom ubijeno je previše ljudi a da nitko nije odgovarao, a te države više nema. Hrvatska je još 8. listopada 1991. godine raskinula sve državno-pravne sveze sa SFR Jugoslavijom. Tko još želi gledati tu zastavu?
I definitivno, Hrvatska je krenula svojim putem, Hrvatskim putem! Samo njima nije doprlo do svijesti. A niti neće ako nije uspjelo u ovih proteklih više od 30 godina.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik
Gospođa Lili Benčik je kraljica, svako slovo joj je na mjestu, svaka joj čast. Hvala na svemu što radi za Hrvatsku i hvala joj što promiče činjenićnu istinu. Bog blagoslovio nju, njenu obitelj i njoj slične i dao joj Bog snage da je nimalo ne živciraju jugoslavenski i četnički novinari ( te jugoslavenske i četničke novinare treba ustvari žaliti jer oni su bjednici i jadnici i nisu naprosto normalni jer mrze svoju domovinu Hrvatsku u kojoj žive, a svaki normalan čovjek obožava ili barem solidno voli svoju domovinu u kojoj živi ) . Predlažem da gospođa Lili u svojim tekstovima napiše tim jugoslavenskim novinarima neka se oni ne sramote svojim neznanjem iz povijesti i neka nauče da je ZA DOM SPREMNI STARI HRVATSKI POVIJESNI POZDRAV JOŠ IZ 1684. GODINE i prema tome taj pozdrav nije nikako ustaški, ustaše su govorile i dobar dan , što bi mi trebali i dobar dan prestati govoriti samo zato jer su to ustaše govorile. Neka gospođa Lili ustraje u svemu što radi za našu svetu i najljepšu domovinu Hrvatsku.