Piše: Šime Letina
Mile je brzo došao do zaključka da je njegova dužnost, vani u slobodi, raditi za Hrvatsku sve ono što nije mogao ni smio u Domovini. Znao je da se odvajanjem Hrvatske od Jugoslavije i uspostavom hrvatske države ostvaruje hrvatsko oslobođenje, ali ne i sloboda i da je oslobođenje tek uvjet i prvi korak do slobode. Znao je da Hrvati kao narod bez svoje države ne mogu opstati. Surađivao je sa svima koji su bili za hrvatsku državu…
Hrvatice i Hrvati Čikaga, prijatelji obitelji Ivezić, dopustite mi da vam iznesem nekoliko riječi o pok. Mili kako biste bolje shvatili njegovo zalaganje i zasluge u dugom i mučnom procesu uspostave današnje hrvatske države.
Mile je rođen u Slavonskom Brodu 10. rujna 1944. godine. Preminuo je u ranim jutarnjim satima u nedjelju 8. ožujka 2026. godine. Poput mnogih Hrvata morao je napustiti Domovinu i živjeti izvan nje.
Nakon napuštanja Domovine i dolaska u SAD, sa suprugom Zlatom počeo je novi emigrantski život u u Čikagu. Od tada pa do oboljenja od raka bio je aktivni član hrvatske zajednice i neumorni borac za slobodu i demokraciju hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Bio je odan i vjeran Bogu, svojoj obitelji I hrvatskom narodu. Često je radio dva posla kako bi uzdržavao svoju obitelj. Zajedno s obitelji bio je dugogodišnji član Hrvatske katoličke župe, Presveto srce.
Bio je sklon sportu i dugo godina igrao nogomet u nekoliko hrvatskih nogometnih klubova kao što su Marsonia (Slavonski Brod), Jadran (Chicago, IL), Hrvat (Chicago, IL), Sting (Chicago, IL) i All Stars (Illinois). Kao odličan igrač bio je primljen u Dom slavnih igrača Illinoisa.
Brzo je došao do zaključka da je njegova dužnost, vani u slobodi, raditi za Hrvatsku sve ono što nije mogao ni smio u Domovini. Znao je da politika ima svoje ciljeve i da se ti ciljevi mogu postići upornim radom i žrtvama unutar političke organizacije.
I zato je, čitajući hrvatski tisak i prateći rad hrvatskih političkih organizacija, ušao u Hrvatsku republikansku stranku. Zaključio je da mu ona pruža najveću mogućnost, da zajedno s članovima stranke i drugim državotvornim Hrvatima, pomogne hrvatskom narodu da ostvari državu Hrvatsku.
Brzo je prepoznat po svojoj upornosti, čvrstom karakteru i velikodušnosti. Nikad nije tražio od drugih da učine za Hrvatsku više od njega ili ono što sam nije bio spreman učiniti.
Uvijek je davao svoje vrijeme, talente i sredstva u širenju istine o Hrvatskoj i u suzbijanju lažne jugoslavenske propagande. U svom domoljubnom i političkom radu nikad nije zanemario svoju obitelj, svjestan da je obitelj temelj narodne budućnosti.
Nije bio promicatelj rata, ali je smatrao da hrvatski narod kao i svaki drugi narod ima pravo po Božjem i ljudskom zakonu svim dopuštenim sredstvima, pa i oružjem, uspostaviti vlastitu državu i ostvariti narodnu i individualnu slobodu.
Znao je da pravi mir ne može postojati bez pravde i da se takav mir temelji na samoodređenju svakog naroda i poštivanju njegovih nacionalnih i individualnih prava.
Sjećam se da je još osamdesetih godina znao reći: “Prijatelji moji, nema mira bez pravde.” Dakle, govorio je mudrošću starozavjetnog psalmista koji nas podsjeća da se “pravda i mir ljube”.
Kao član HRS-a i Hrvatskog narodnog vijeća Mile je svojim domoljubnim radom, ljudskom upornošću i nacionalnom dosljednošću brzo stekao velik ugled u hrvatskoj emigrantskoj sredini, posebno među Hrvatima Čikaga. Hrvati su u njemu vidjeli vrijednog i poštenog čovjeka, dobrog vjernika i domoljuba, a članovi i vodstvo HRS-a vjernog člana stranke i revnog promicatelja stranačkog tiska.
Mile je bio dosljedni borac i dostojni predstavnik hrvatskog naroda i Hrvatske republikanske stranke kojoj je pripadao. Uz svoj svakodnevni rad za životnu opstojnost obitelji radio je kroz stranku sve što je mogao da hrvatski narod bude slobodan u neovisnoj, slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj.
Surađivao je sa svima koji su bili za hrvatsku državu i protiv svake Jugoslavije. U svom radu i borbi protiv Jugoslavije i ostvarenje države Hrvatske nije dijelio Hrvate po njihovim ideološkim uvjerenjima, vjerskoj i organizacijskoj pripadnosti.
Sudjelovao je u protu jugoslavenskim akcijama, a posebno u javnim demonstracijama. Svojim političkim radom i ogromnim žrtvama, svjedočio je da je sljedbenik oca domovine Ante Starčevića i vjerni tumač i širitelj ideje ‘Integralne slobode’ Ivana Oršanića, osnivača Hrvatske republikanske stranke. Često je ponavljao Oršanićevu izreku da Jugoslavija može postojati jedino kao diktatorska država.
Bio je svjestan da se otcjepljenjem Hrvatske od Jugoslavije i uspostavom hrvatske države ostvaruje hrvatsko oslobođenje, ali ne i sloboda i da je oslobođenje tek uvjet i prvi korak do slobode.
Znao je da Hrvati kao narod bez svoje države ne mogu opstati i da je vlastita država mjesto koje im pruža mogućnost nacionalnog, političkog, kulturnog, ekonomskog i vjerskog razvitka i napretka, ali je isto tako znao da svakoj državi koja nije istinski slobodna, pravna i socijalno pravedna, prijeti opasnost nestanka.
Nakon raspada Jugoslavije i uspostave današnje hrvatske države, pomagao je moralno i materijalno Hrvate u Domovini, posebno Hrvatsku republikansku zajednicu (HRZ), koja je početkom devedesetih godina u Hrvatskoj bila osnovana kao nastavak emigrantskog HRS-a.
Surađivao je s domovinskim članovima stranke, posebice s predsjednikom stranke, gospodinom Mariom Ostojićem. Čvrsto je vjerovao da bi program HRS-a Hrvatima omogućio punu slobodu i demokraciju, ekonomski razvitak i životno blagostanje.
U tom smislu nastavio je raditi kroz stranku i promicati integralnu slobodu koju je osnivač stranke, prof. Ivan Oršanić, uvrstio u stranački program kao bitnu okosnicu stranačkog programa.
Njegovi snovi o demokratskoj, pravnoj i socijalno pravednoj Hrvatskoj, nažalost, do danas nisu potpuno ostvareni, ali nisu ni otišli s njime. Oni nastavljaju živjeti ne samo u nama, njegovim političkim istomišljenicima, već u srcu i duši većine mladih Hrvata u Hrvatskoj.
Kao izgrađeni republikanac Mile je bio svjestan da briga za narod nije samo naše pravo nego i dužnost i da tu dužnost svatko od nas mora ispunjavati prema svojim ljudskim sposobnostima i mogućnostima.
Uvijek je i pred svima isticao važnost države, ali je pri tome naglašavao da hrvatski narod ne želi državu zbog države, već da želi i hoće svoju državu zbog slobode.
Draga obitelj Ivezić i svi ostali koji ste došli na sprovod pok. Mile da mu odate počast, sjetite se Isusovih riječi: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, ne će umrijeti.”
Dakle, na rastanku s našim Milom, nemojmo mu reći zbogom, već mu recimo, doviđenja. Doviđenja, dragi Mile, do novog susreta u vječnosti!
Kao vjernici svaki puta kad kad molimo Vjerovanje ističemo da vjerujemo “u uskrsnuće tijela i život vječni”. Naš rastanak s našim mrtvima, dakle, nije vječan već je privremen, jer kao vjernici vjerujemo u ponovni susret sa svima njima. Lijepo je to izrazio Mak Dizdar u pjesmi:
“Zemlja je smrtnim sjemenom
posijana
ali smrt nije kraj
Jer smrti
zapravo i nema
i nema kraja
Smrću je samo
obasjana
Staza uspona od gnijezda do
zvijezda.”
Molimo dragog Isusa da Milu primi u svoje kraljevstvo i udijeli mu pokoj vječni, a njegovoj Zlati i članovima obitelji mir i blagoslov!
Draga Zlata i ostali članovi obitelji: Michael i Jennifer, Joe i Dena, Jasmine i Youssef, Melita i Tamer! Vama i vašim obiteljima, rodbini i prijateljima izražavam duboku sućut prigodom smrti vašeg dragog supruga, oca i djeda Mile.
Prenosim vam, također, izraze sućuti od prijatelja i višegodišnjih Milinih političkih suradnika i nekadašnjih članova Hrvatske republikanske stranke iz Hrvatske, Njemačke, Australije, Kanade i SAD-a. Svi su zahvalni pok. Mili i Zlati na žrtvama i doprinosu u uspostavi današnje države Hrvatske.
Šime Letina
P.S. Udruga Hrvatski Ratnik izražava iskrenu sućut obitelji, rodbini i prijateljima pokojnog Mile Ivezića. Primio ga Gospodin u svoje kraljevstvo, licem svojim neka ga obasja, milostiv neka mu bude… Počivao u miru Božjem.
Psalam 23,4 “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik