Objavljuje Hrvatski Ratnik
Završio je TradFest. Na tribini održanoj u hotelu Dubrovnik govorilo se o potrebi trećeg hrvatskog entiteta u BiH. Očekivano, u Sarajevu se digla velika graja, a količina mržnje ispoljena u njihovim medijima i na društvenim mrežama je samo potvrdila potebu za hrvatskim entitetom u BiH. Oni koji misle da jedini imaju isključivo pravo na BiH nadmašili su sami sebe u psovkama i uvredama, osobito prema kardinalu Vinku Puljiću…
Zasmetalo im što se kardinal Puljić javno pokajao zbog ranijeg protivljenja hrvatskom entitetu. Psuju mu majku, prijete… Dno dna.
Ali nećemo o tim bolesnicima jer takve spodobe ne zaslužuju našu pažnju, kao što ne zaslužuju ni objave notornog Filipa Pavića u Jutarnjem, i sličnom dnovinarskom dreku – koji čak ‘imaju i kartu’???
Ovaj puta donosimo komentare jednog normalnog Bošnjaka, koji shvaća razloge potrebe za hrvatskim entitetom, i jednog Srbina koji bi podržao ‘treći’ uz uvjet da Hrvatska da kantone Srbima.
Komentari su izvorni bez ispravki…
Komentar by Damir Omerbegović
Hrvati su ušli u Vašingtonski sporazum ’94. sa idejom da će biti tretirani kao ravnopravan narod. Odrekli su se Herceg-Bosne da bi zajedno s Bošnjacima gradili Federaciju.
I šta su dobili zauzvrat? Decenije političkog nadglasavanja, ruganja, vrijeđanja, ismijavanja i sistematskog guranja na marginu. Umjesto partnerstva, praktički odmah su pretvoreni u smetnju koju treba zaobići ili nadglasati kad god je moguće.
I onda se neko čudi što danas postoje ideje o trećem entitetu? To nije nikakva zavjera iz Zagreba niti hir nekakvih ‘ekstremista’, nego direktna posljedica ponašanja prema njima koje traje godinama.
Ne možeš nekoga konstantno ponižavati i očekivati da će zauvijek šutjeti i igrati po pravilima koja mu očigledno ne idu u korist.
Trebamo danas ustvari mi Bošnjaci sami sebi postaviti jedno jednostavno pitanje – kakvu to Bosnu i Hercegovinu zapravo zamišljamo? Unitarističku državu u kojoj ćemo brojčano dominirati i politički kontrolisati sve procese?
Kako tačno mislimo da će to proći kod druga dva naroda? Ako danas Hrvate, koji su brojčano manji i politički slabiji, u Federaciji tretiramo kao nebitan faktor, šta mislimo raditi sa Srbima koji imaju svoju entitetsku strukturu i mnogo jaču političku koheziju?
To je politička kratkovidost na granici samouništenja. Srbi vrlo pažljivo posmatraju kako se Hrvati tretiraju u Federaciji i izvlače zaključke. I ti zaključci ih samo dodatno učvršćuju u uvjerenju da zajednička država ne funkcioniše.
Svaki put kad se ignorira legitimno predstavljanje Hrvata, kada se pojave Komšići, ili kad se drugi hrvatski politički predstavnici biraju tuđim glasovima, onda se šalje poruka da ravnopravnost ne postoji.
Ovo što se danas dešava, uključujući i priče poput onih sa TradFesta, nije početak problema nego njegov rezultat. Godinama se politički manipuliše, improvizuje i gura pod tepih, a sada dolaze računi na naplatu.
I više nema skrivanja iza rata, žrtava i moralne superiornosti. To više ne rješava današnje političke odnose. Ako se nastavi ovim putem, neće se stati na zahtjevima za pravednijim izborima ili institucionalnim korekcijama, nego će sve više rasti otvoreni zahtjevi za razdruživanjem.
Hrvati i Srbi već traže saveznike vani, već crtaju alternative, jer su izgubili povjerenje da se išta može riješiti unutar postojećeg sistema. Ako se želi sačuvati država, onda se mora početi od jedine realne osnove, a to je iskrena etnička ravnopravnost. Sve ostalo je guranje zemlje prema ivici, korak po korak.
Komentar by Nemanja Ušćumlić
Volio bih da mi neko objasni kada su to Hrvati postali saveznici Srba? Da li smo saveznici samo kada Hrvatima nešto treba ili imamo i neku korist od tog saveza?
Zašto je srpski vitalni interes bila izgradnja Pelješkog mosta i što mi dobijamo zauzvrat? Kako se Trgovska Gora može graditi na samoj granici?
Zašto se mi borimo da Hrvati dobiju treći entitet, a zaboravljamo kako je identičan problem riješila Hrvatska sa Srbima u Hrvatskoj?
Da se ne vraćamo u Drugi svjetski rat i genocid… Zašto dopuštamo da oni, kao najmanji, odlučuju sa kime će i može li iko vjerovati da će sutra, kada dobiju svoj entitet, biti lojalni prijatelji?
Ako se iko može nazvati iskonskim neprijateljem Srba, onda to može biti samo Hrvatska! Ne samo da se nikada nisu izvinuli za genocid, protjerivanje i uništenje Srba u Hrvatskoj, nego to čak i veličaju i obilježavaju. Samo reciprocitet.
Ako oni daju da se srpski krajevi u Hrvatskoj dobiju svoju autonomiju, onda se možemo složiti da i oni dobiju svoj entitet. Padne li ikome na pamet da su Hrvati ugroženi što ne mogu birati svog člana Predsjedništva, a Srbi u Hrvatskoj nikada nisu ni dobili tu opciju?
Ja sam apsolutno protiv trećeg entiteta, barem dok Srbi ne dobiju svoje kantone u Hrvatskoj.
P.S. Tebe se Nemanja i tako ništa ne pita.
Nek se trese, nek se trača,
Neka pati koga smeta,
Herceg-Bosna se vraća,
Domovina i zemlja sveta.
Izaija 41,10 “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se, jer ja sam Bog tvoj. Ja ću te krijepiti i pomagat ću ti, i poduprijet ću te desnicom pravednosti svoje.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Ja bih samo dodao:Herceg-Bosna nije ukinuta,ona je inplementirana u Federaciju koja je trebala biti u konfederaciji sa Hrvatskom!
Ako se to nije realiziralo,nije grijeh stvari vratiti na stanje prije inplementacije!
Vrijeme je svjedok tko je imao kakve namjere.