Objavljuje Hrvatski Ratnik
“Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!” – to su bile posljednje riječi hrvatskog generala Slobodana Praljka u haškoj sudnici prije no što je ispio otrov. Jučer, 29.11.2024., na sedmu obljetnicu smrti, naša udruga i još nekoliko udruga proisteklih iz Domovinskog rata križem i svijećama smo na Mirogoju obilježili neobilježeno posljednje počivalište hrvatskog istinskog velikana Slobodana Praljka…
Uz predvođenje katoličkog svećenika pomolili smo se za pokoj njegove duše. Nije bilo nekih velikih govora, samo je njih troje izrecitiralo pjesme posvećene generalu Praljku i potom smo zapalili svijeće oko postavljenog križa na dotada neobilježenom grobnom mjestu gdje je zakopana urna u kojoj se nalazio pepeo generala Praljka.
Ovim putem zahvaljujemo Udruzi veterana 4. gardijske brigade HV, Udruzi veterana 145. brigade HV, HOS-ovcima, Udruzi hrvatskih pravoslavnih branitelja, ekipi iz Vukovara i svim domoljubima koji su došli i dostojanstveno u molitvi odali zasluženu počast heroju.
Naravno, zahvaljujemo se i svećeniku koji je predvodio molitvu i svima koji su prisustvovali obilježavanju posljednjeg počivališta generala Praljka.
Posebna zahvala ide nepoznatim organizatorima postavljanja križa i obilježavanja posljednjeg počivališta, za koje niti ne znamo tko su, ali hvala što su nas obavijestili o tom plemenitom činu.
U nastavku donosimo tekst Ivice Marijačića s njegova Facebooka i nekoliko fotografija ispod teksta…
Vječna slava generalu Praljku koji je, da je pravde, zaslužio Nobelovu nagradu za mir!
Danas je sedma obljetnica smrti hrvatskoga generala Slobodana Praljka koju je svojom voljom odabrao jer nije priznao laž iz pravomoćne presude Haaškoga suda da je počinio ratni zločin u BiH.
General Praljak radije je ispio otrov u sudnici i prihvatio odlazak u smrt nego život sa stigmom ratnoga zločinca. Haaški sud ga je osudio na dvadesetogodišnju tamnicu 2017. godine, čak 13 godina nakon početka suđenja, što je samo po sebi bilo zločinački prema generalu i državi iz koje je dolazio.
Osudio ga je po neobično široko zahvaćenoj zapovjednoj odgovornosti jer mu nije dokazao ni da je počinio zločin, ni da ga je zapovjedio, niti da je znao za njega pa da ništa nije poduzeo, nego da je, kao, morao znati i pretpostaviti da će se nešto negdje dogoditi pa nešto poduzeti.
Po takvoj odgovornosti, uspostavljenoj ad hoc u samome Sudu, sudilo se samo Hrvatima, nikada nikomu prije i nikada nikomu poslije.
Ono što je bizarno jest činjenica da je osuđeni general pomagao svojim ratnim protivnicima, propuštao im konvoje humanitarne pomoći i naoružanja, prihvaćao njihove prognanike, čak i u vlastitoj kući. Da je pravde, trebao je zapravo dobiti Nobelovu nagradu za mir, a ne zatvorsku kaznu jer se nitko nikada u povijesti nije tako odnosio prema ratnim protivnicima.
Koliko je to suđenje pretvoreno u sprdnju svjedoči i podatak da je sudac koji ga je osudio nedugo poslije došao u Mostar Bošnjacima i od njih primio nagradu za tu presudu.
U Praljkovoj smrti, odnosno načinu koji je odabrao, ima nešto što nadilazi osobnu sudbinu. Praljkova smrt je filozofska i spada u kategoriju rijetkih smrti za opće dobro, u kategoriju žrtava za pravdu, istinu i narod, u kategoriju u kakvu spadaju još Sokratova smrt i smrt Isusa iz Nazareta.
To je bila dragovoljna smrt za nas, za Hrvatsku, za pravednost naših bitaka i ljepotu naših ideala. Ne mogu to shvatiti plitki politički umovi koji nisu željeli doći ni na komemoraciju čovjeku koji ih je, kao i haaške sudce, nadvisio svojom žrtvom za Domovinu i svojom erudicijom stečenom i na tri završena fakulteta.
U njihovoj dezerterskoj i anacionalnoj biografiji ratno herojstvo i žrtvovanje za druge, za svoj narod i Domovinu posve je nepoznata kategorija, za njih Praljak jest ratni zločinac jer ga je osudio neki sud, za njih je i kardinal Stepinac zločinac jer i njega je osudio neki sud.
A svatko onaj danas, u Hrvatskoj i svijetu, tko smatra da je general Praljak ratni zločinac zapravo je istinski neprijatelj i mrzitelj Hrvatske, neprijatelj je pravde uopće, i neprijatelj čovječanstva.
I danas dok gledamo koga sve narod bira da ga vodi, ja se pitam, dragi generale, jesmo li vrijedni tvoje žrtve.
Vječna slava velikome hrvatskom generalu Slobodanu Praljku!
Ivica Marijačić / Facebook
Fotografije Miro Perković
P.S. Dragi Ivica, i mi se pitamo jesmo li vrijedni njegove smrti i ima li nade za Hrvatsku?
Udruga Hrvatski Ratnik
Dragi naš generale Praljak, neka ti je laka hrvatska zemlja za koju si podnio najveću žrtvu. Vječna ti slava i neizmjerno hvala.
Počivao u miru Božjem 🙏❤️
Hvala i slava mu. Pocivao u miru Bozjem. Bog i Hrvati. Za Dom spremni!