Objavljuje Hrvatski Ratnik
Ja, Mario Perković, građanin Republike Hrvatske i društveni aktivist, želim javno izraziti zabrinutost zbog performansa umjetnice Arijane Lekić‑Fridrih koji je medijski zabilježen i dostupan hrvatskoj javnosti a za koji vjerujem da postavlja pitanje: gdje povlačiti granicu između umjetničke slobode i poštovanja prema državnim simbolima? – ‘Umjetnici’ bez talenta, mrzitelji Hrvatske, obožavatelji Jugoslavije… Sve po Memorandumu SANU…
Hrvatska: građanski aktivist Mario Perković upozorava: Podržani kulturni programi – pitanje odgovornosti prema nacionalnim simbolima!
Priznajem da je problem javni performans
Prema objavljenim medijskim izvještajima, ‘umjetnica je’, navodno uz podršku udruge Domino, izložila hrvatsku zastavu (opisana kao zastava s prvim bijelim poljem), stavila uz nju škare/nož i upaljač te izjavila: “Slobodno ju režite i palite.”
Portali koji o tome izvještavaju uključuju:
Direktno.hr;
Večernji.hr;
Jutarnji.hr
U izvedbi je zastava bila prikazana na podu, što dodatno naglašava da se radi o javnom činu koji većina građana doživljava kao provokaciju i mogućnost omalovažavanja nacionalnog simbola.
Financiranje i status udruge Domino — zašto je važno u ovom kontekstu
Udruga Domino je, prema podacima iz medijskih članaka i analiza, u posljednjih nekoliko godina primila značajna sredstva iz javnih izvora – od lokalne uprave, državnih institucija, ali i internacionalnih fondova:
Prema izvještaju za 2025., planirani prihodi Domine iznose 735.780 eura, iz kombinacije novca iz gradskog proračuna, sredstava iz EU i potpore državnih institucija.
Prema izvještajima, u 2024. godini udruga je primila oko 235.100 eura od jedinica vlasti i javnih natječaja.
Dio financiranja dolazi od Grada Zagreba za ‘kulturne i umjetničke’ programe koje Domino organizira.
S obzirom na činjenicu da je Domino formalno financiran dijelom i iz proračuna – dakle, javnim sredstvima hrvatskih građana – smatram da postoji posebna odgovornost da svaki projekt ili performans, u kojem sudjeluju ili koje podržavaju, bude podložan dodatnoj društvenoj i javnoj refleksiji, posebno kad je u pitanju nacionalna zastava ili simbolika države.
Čin kao izazov: umjetnost, sloboda izražavanja i granice poštovanja
Ne osporavam pravo na umjetnički izraz. Međutim, kad se u sklopu ‘umjetnosti’ koristi državni simbol (zastava), a istovremeno daje poziv na njeno uništavanje ili javno omalovažavanje, to prelazi granicu obične provokacije i ulazi u oblast moralne i društvene odgovornosti.
Takvi postupci, po mom sudu, ne bi trebali biti financirani iz javnih sredstava – odnosno, građani ne bi trebali snositi trošak za performanse koji vrijeđaju simboliku države.
Moj zahtjev i apel nadležnima / medijima
– Pozivam nadležne institucije da preispitaju opravdanost sufinanciranja udruga i projekata koji uključuju ovakve performanse.
– Zahvaljujem se novinarima i medijima koji su izvijestili o ovom slučaju – jer javna svijest je ključna.
– Kao građanin i aktivist, smatram da je važno da se u demokratskom društvu vodi otvorena rasprava o tome koliko javna sredstva i javne potpore trebaju služiti projektima koji balansiraju između umjetnosti i političke/simboličke provokacije.
– Tražim da svaki budući projekt koji koristi državne simbole bude transparentno najavljen, da javnost zna tko ga financira i da postoji jasan konsenzus da se ne radi o vrijeđanju nacionalnog identiteta.
S poštovanjem,
PR tim – Mario Perković
IZVOR: Kutinanews / Facebook
Urednički komentar by Miro Perković
Svi ovi mrzitelji Hrvatske, koji sebe doživljavaju nekakvim umjetnicima – performerima, izgmizali su iz svojih štakorskih rupa zadnjih godina, osobito otkad je Plenković preuzeo kormilo Hrvatske i ‘crvenu’ Ninu postavio na čelo Ministarstva kulture – koje sponzorira sve ‘umjetničke’ protuhrvatske performanse kojima je glavni cilj pljuvanje po simbolima hrvatske države.
Ne bi to bio problem a niti tragično da se takvi opskurni likovi, koji mrze i slovo ‘H’ u imenu Hrvatska, za pljuvačinu po hrvatskoj državi i narodu ne financiraju i našim novcem, jer ih i tako nitko zdrave pameti niti ne gleda osim Soroševih stipendista i plećenika.
A svakom imalo zdravom čovjeku je jasno da je performer druga riječ za umjetnika bez stvarnog umjetničkog talenta ili pak običnog bolesnika zarobljenog u ljubavi prema propaloj masonskoj tvorevini, a vjerojatno i prema nejvećem masonskom slugi na Balkanu – Srbiji.
Pa što i očekivati od sotoninih sljedbenika koji u duhu NewAgea sve lijepo proglašavaju ružnim, a ružnoću proglašavaju ljepotom, dobro proglašavaju zlim, a zlo dobrim… i pilaju naopačke. Da je Michelangelo danas živ nitko za njega ne bi ni znao jer nije bio anacionalni performer.
I onda se nađu ovi neki ‘desni’ koji brane Plenkovića kao najboljeg premijera i nejvećeg hrvatskog sina. Pa, hadezeovci, vidite li vi što Plenković i njegovo ‘suho zlato’ rade i kojim udrugama daju naš novac?!
Videći sve ovo ne mogu se oteti dojmu da Plenković i cijela njegova vlada rade na dekonstrukciji Hrvatske. Koji su razlozi takvih njegovih poteza, osim što je anacionalan, mogu samo pretpostavljati. Naš narod ima jednu jako dobru uzrečicu za takve ljude: “Teško žabu u vodu natjerati!”, što u prijevodu znači – teško je od Jugoslavena stvoriti Hrvata iliti Jugoslaven ostaje Jugoslaven.
“Bježite od bluda! Svaki drugi grijeh koji čovjek učini, izvan tijela je; a bludnik griješi protiv vlastita tijela. Ili zar ne znate? Tijelo je vaše hram Duha Svetoga…” (1. Korinćanima 6,18-20);
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Nadam se da se “prosvijetljeno, napredno i slobodno” čovječanstvo nije usudilo osobno uključiti u taj sramotni čin – molim Boga da Ju nisu zaista počeli [nastavili!] kidati i paliti