Specijalna operacija Ruske Federacije i hrvatsko pitanje

Piše: Šime Žgela

1. IZVJEŠTAVANJE MEDIJA
Posljednja skoro tri mjeseca, od 24.veljače 2022. godine svjedočimo razno raznim medijskim izvješćima po pitanju “specijalne operacije” koju je pokrenula Ruska Federacija u Republici Ukrajini.

Medijska izvješća raznih portala i novinskih agencija iz zemalja Europske Unije, odnosno Zapadne Europe i SAD-a imaju gotovo identičnu retoriku o aktualnoj situaciji u Ukrajini, pa tako uglavnom izvješćuju o otvorenoj agresiji Rusije na Ukrajinu, dok ruski mediji ističu tzv. “specijalnu vojnu operaciju” koja je prijeko potrebna radi navodne moguće ugroze ruskog teritorija, te sve veće blizine i sve većeg širenja NATO saveza prema istoku. Činjenica jest da smo prije svih ovih aktualnih događaja koji su trenutno u medijskom fokusu u Ukrajini imali dvogodišnji zamah sijanja medijske propagande straha, panike i sveopće očigledne fabricirane konfuzije vezane uz tzv. „pandemiju” COVID-a 19. Iznenada, ruske snage koje su već više godina grupirane uz rusko-ukrajinsku granicu upadaju na teritorij Ukrajine, zatim preko noći “odjednom” mediji više ne spominju, takoreći do jučer „najsmrtonosniji virus” u povijesti čovječanstva koji je usmrtio toliko ljudi da više nije vrijedan spomena. Upravo ti isti mediji kojima je od 15.ožujka 2020. godine pažnja bila usmjerena samo na nekakvu strašnu pandemiju, mijenjaju kompletnu retoriku tog 24. veljače 2022. Nevjerojatno je kojom brzinom se skreće pažnja s maski, cjepiva, držanja socijalne distance… na rat na istoku Europe. Momentalno Svjetska zdravstvena organizacija (WHO/SZO) uz stožere Civilnih zaštita padaju u drugi plan, mediji svojom retorikom i propagandom straha od „virusa” prelaze na drugu retoriku, dakle, Rusi dobivaju ulogu vidljivog neprijatelja ukrajinskog naroda, Ukrajine, NATO-a, EU-a i SAD-a. Zanimljivo je kako ti mediji koji su u određenom trenutku izgublili povjerenje skoro pa čitavog svijeta na osnovu izvještaja o COVID-u 19, vrlo brzo povraćaju to izgubljeno povjerenje samo na osnovu sijanja rusofobije, te nametanjem straha od nuklearnog rata i sl. Zapadna medijska izvještavanja svela su se na svakodnevnu i sveopću sotonizaciju Rusije. Vidi se i osjeti govor mržnje prema ruskom narodu toliko velikog intenziteta da se u javnosti javila ponovo velika podjela među ljudima. Upravo se, do službenog datuma proglašenja ruskh vlasti te obavještenja o “specijalnoj vojnoj operaciji”, svekolika javnost dijelila na tzv. “vaksere i antivaksere” te na “maskere i antimaskere”, one koji nose i one koji ne nose maske, a sada je u tijeku podjela na one koji su za Ukrajinu i one koji su za Rusiju. Sotonizacija Rusije od strane “zapadnih medija” ide do te mjere da se brani sudjelovanje mačkama i drugim životinjama iz Rusije na pojedinim svjetskim izložbama. Javnost je opet podijeljena toliko da se na društvenim mrežama javlja, nažalost, i navijački narativ s postavljanjem ukrajinskih i ruskih zastava na profilima pojedinaca, stječe se dojam kao da je u tijeku nekakav sportski događaj, nekakva nogometna utakmica od vrlo velikog značaja, a ne kao da se radi o ljudskim životima. Ruski mediji izvješćuju o postojećim bio-laboratorijima na teritoriju Ukrajine, i da je “specijalna vojna operacija” pokrenuta od strane Ruske Federacije upravo zbog biološke opasnosti po rusko stanovništvo. U pokrenutu “specijalnu operaciju” uključuju i denacifikaciju, te demilitarizaciju u koje su, prema ruskim navodima, umiješani SAD i NATO. Bio-laboratoriji prema ruskim medijima su korišteni za stvaranje patogena u svrhu biološkog oružja pomoću kojeg bi mogli uzrokovati buduće pandemije. Američka strana je, naravno, nastojala negirati ruske tvrdnje. Problem američkih negiranja se pojavio kad su mailovi pokazali upletenost Bidenovih u razne mutne poslove u Ukrajini, Kataru, Kini i Rusiji.

E-mailovi te korespodencija koju je britanski medij DailyMail dobio s napuštenog prijenosnog računala Huntera Bidena, sina Joe Bidena (predsjednika SAD-a), ukazuju na moguću istinitost ruskih tvrdnji. Moskva također, svakako nastoji opravdati ulazak ruskih snaga na ukrajinski teritorij, iako je poznato da sukob dviju strana traje od 2014. godine. Doduše, do veljače ove godine, neslužbeno i neizravno, Rusija je odbijala potvrditi umiješanost u sukob na teritoriju Ukrajine, odnosno dviju novonastalih međunarodno nepriznatih država, Donjecke i Luganske Narodne Republike koje obuhvaćaju najistočnije dijelove ukrajinske države. Dakle, nitko ne može sa stopostotnom sigurnošću tvrditi što se točno događa u Ukrajini, sve što se može zaključiti na osnovu iznošenja raznih i različitih informacija iz zapadnih i ruskih medija jeste da valja biti vrlo oprezan s time što se iznosi u javnosti. Jedno je sigurno, a to je da su u pitanju ljudski životi, i ukrajinskog i ruskog naroda.

2. ZNAČAJ UKRAJINE I RUSIJE ZA EUROPU

Republika Ukrajina i Ruska Federacija, obje zemlje same po sebi su itekako važne i značajne za čitavu Europu. Zbog svog geostrateškog položaja, bogatstva i resursa, kojim obje zemlje raspolažu, bitne su za gospodarski rast i razvoj čitave Europe. Čitava europska industrija funkcionira na račun ruske energije, plina i nafte, te ukrajinskog žita kojim se hrani skoro čitava EU. Situacija na geopolitičkom planu u svijetu nije više unipolarna. Ovdje se osobito misli na interese SAD-a i NATO-a koji su nakon raspada SSSR-a dali usmeno obećanje Ruskoj Federaciji da se više neće vojno širiti na istok. Naravno, zapadne sile su prekršile dogovor i obećanja, NATO je nastavio širenje, kako vlastito tako i širenje sfera utjecaja, prvenstveno na zemlje nekadašnjeg komunističkog bloka, koje su u vremenu Željezne zavjese tvorile Varšavski pakt, a kasnije, s vremenom, i na postsovjetske zemlje. Nakon osvajanja Baltika, odnosno zemalja baltičkog prostora, one koje su bile dio SSSR-a (Estonija, Litva i Latvija), NATO savez se tako simbolično naslonio na same granice Rusije. I ovdje se vidi jasan pokušaj Zapada da izazove bratoubilački rat između dva bratska naroda Ukrajinaca i Rusa. Valja uzeti u obzir kompletnu postsovjetsku oligarhiju koja ima veliki utjecaj na trenutačno stanje u Ukrajini. Ukrajina je, prema statističkim podacima, imala velike benefite u trgovini s Rusijom, ali je velike benefite imala i čitava Europa. I Ukrajina i Rusija su prirodni saveznik Europi. Osim pitanja energetike, ekonomije te gospodarstva, na tom povijesnom prostoru odigravali su se veliki događaji kroz europsku prošlost. Taj ukrajinski prostor, kao i ruski koji pripada europskom kontinentu, jesu uz balkanski prirodna poveznica s Azijom. Očigledno je da su određene strukture dogovorno odlučile europske zemlje i narode odvojiti od svoje prirodne poveznice, budući da sankcije koje Zapad nameće Rusiji generiraju više štete Europi nego Rusiji. Znači, sankcije nametnute Rusiji ekonomski najviše ugrožavaju Europu. Ukrajini se svašta obećavalo od strane tog istog Zapada, međutim, medijski se žari i pali, a Ukrajina je, kao i ostale europske zemlje, u gospodarskom, ekonomskom i vojnom kolapsu.

Kako? Zašto? Je li moguće da postoje arhitekti ove situacije i da se upravo pogoduje njihovim interesima? Jest. Itekako da je moguće.

2.1. Oligarsi dirigiraju situacijom

Spomenuta je postsovjetska oligarhija koja dokazano vuče konce u pozadini. Svakako valja spomenuti određene stvari s kojom hrvatska javnost nije upoznata. U medijima, kako u Hrvatskoj tako i na Zapadu, se uopće ne govori o tome. Dakle, oligarsi su uglavnom tajkuni proizišli iz postsovjetskog komunističkog sustava bivšeg SSSR-a. Strukture službi zemalja nastalih nakon raspada Sovjetskog saveza su proces privatizacije podredili svojim interesima, uglavnom su oni ti koji upravljaju gospodarstvima tih država, bankama, naftom, cijenama… te određuju u kojim smjerovima će se zemlje i njihova gospodarstva kretati. Gotovo uvijek se ratuje radi interesa, moći, prestiža, ekonomije, energetike i kontrole dobara. Nažalost hijerarhija je uvijek ista, financijeri kao gospodari kaosa su na vrhu piramide, političari, mediji, bankari su u sredini, a na dnu su oni najnemoćniji, a to je običan puk koji uvijek i prvi nastrada. Običan narod uvijek izvuče deblji kraj.

3. POVIJESNI PREGLED GURANJA HRVATA U RATNE POHODE NA ISTOK EUROPE U SKLOPU IMPERIJALIZMA

Kroz čitavu svoju povijest Hrvati su vječito i vješto ratovali, te je neupitno da je hrvatska slavna vojnička i ratnička prošlost jednog takvog, brojem malog ali čvrstog naroda itekako zanimljiva, kako bilo, gotovo pa čitav jedan milenij hrvatski narod ratuje za tuđe interese. S obzirom da u ovom poglavlju iznosimo povijesni pregled činjenice kako su Hrvati bili prisilno gurani i gurnuti u ratove s Rusima, zadržat ćemo fokus na vojnim i ratnim kampanjama upravo protiv ruske velesile, te negativnim ishodima istih vojnih kampanja po Hrvate. Ovdje se daje jedan pregled iz današnje perspektive hrvatske prošlosti i umiješanosti hrvatskog naroda kojeg se, naravno, po tim pitanjima nije apsolutno nikad ništa pitalo s obzirom na razne imperijalističke čizme pod kojima se u, tadašnjem vremenu, hrvatski narod nalazio. Hrvati nikad nisu prisvajali tuđe teritorije niti se vodili osvajačkom politikom. Početkom 19. stoljeća Napoleon Bonaparte je pokrenuo svoj imperijalistički vojni pohod na Rusiju u kojemu su, nažalost, sudjelovali i Hrvati. U tom vojnom pohodu Napoleon i njegova vojska su doživjeli totalni slom u Rusiji. Tada je nekoliko hrvatskih pukovnija sudjelovalo u imperijalističkoj Bonaparteovoj vojnoj kampanji u kojoj je živote izgubilo dvije trećine Hrvata. Pri povlačenju iz Moskve Hrvati su spašavali i spasili Napoleona.

Druga imperijalistička vojna kampanja, u koju je gurnut hrvatski narod u pohodu na Rusko Carstvo, zbila se u vremenu Velikog rata (Prvog svjetskog rata) na prostoru današnje Republike Ukrajine, a ondašnjeg Ruskog Carstva, radi se o Galiciji. Većina hrvatskih domobrana izginula je u krvavo ljeto 1916. godine tijekom Brusilovljeve ofenzive u kojoj su Rusi teško porazili snage Austrougarske Monarhije. Točan broj Hrvata koji su ostavili svoje kosti u Galiciji možda se nikad neće znati, ali kako bilo, spominje se podatak i do 40.000 duša. Ako se zna da je ondje ratovalo njih 80.000 onda je jasno da se svaki drugi vojnik nikad nije vratio kući. Grobovi su im razasuti diljem istočnog bojišta. Jedno ukrajinsko selo Hlebivka krije sačuvano groblje hrvatskih vojnika u Ukrajini.

U trećem imperijalističkom pohodu na rusko tlo (tadašnji Sovjetski savez/SSSR), pod vodstvom njemačkog kancelara Adolfa Hitlera, u operaciji Barbarossa, Hrvati sudjeluju u sklopu njemačkih nacističkih jedinica Wermachta u bitci pod Staljingradom, njih oko 5.000. Većina je izginula a rijetki su, na koncu, završili u sovjetskom zarobljeništvu od kojih je kasnije formirana Jugoslavenska partizanska brigada pod zapovjedništvom pukovnika Marka Mesića, koja je skupa s jedinicama Crvene armije sudjelovala u završnim borbama za oslobađanje Srbije.

4. REPUBLIKA HRVATSKA U RALJAMA DANAŠNJEG IMPERIJALIZMA UZ MOGUĆE POSLJEDICE

U ovom dijelu ćemo se osvrnuti na  činjenicu da hrvatski narod mora biti svjestan svog geopolitičkog interesa u današnjem modernom svijetu. Hrvatske političke elite pogoduju stranim interesima čineći identičnu povijesnu grešku na štetu hrvatskoga naroda i hrvatske države, gurajući hrvatski narod i zemlju u sukob, samovoljno zbog svojih karijerskih ambicija i oportunističkog umiljavanja EU i NATO-u.

Dakle, stav te interesi tzv. službene politike i sadašnje Vlade Republike Hrvatske, na čijem je čelu premijer Republike Hrvatske g. Andrej Plenković, nije stav cjelokupnog hrvatskog naroda. Gospodin koji trenutno obnaša funkciju hrvatskog premijera, očigledno zbog svoga karijerizma i oportunizma služi i pogoduje tuđem interesu gurajući Hrvatsku i hrvatski narod u još jednu povijesnu pogrešku s vrlo mogućim opasnim ishodom. Za trošenje novca poreznih obveznika Republike Hrvatske kroz naoružavanje i bilo kakvo sudjelovanje u sukobu dvije strane, dotični kao i pojedini ministri za moguće pogubne poteze nisu ovlašteni od strane hrvatskog naroda. To znači da je Vlada Republike Hrvatske, očito pogodujući stranim interesima, na vlastitu odgovornost i samoinicijativno donirala novac i naoružanje Oružanim snagama Republike Ukrajine, te dragovoljcima koji svojevoljno sudjeluju u vojnom sukobu u Ukrajini. Dotični gospodin na mjestu premijera, zajedno sa svojim korumpiranim članovima Vlade iz presuđene kriminalne organizacije, od 2016. do 2021. godine odlazi više puta u Kijev te prijeti Rusiji bez ikakvog legitimiteta dobivenog od strane hrvatskog naroda. Dakle, na svoju ruku, poslušnički, bahato i beskrupulozno nastupa prijeteći predsjedniku Ruske Federacije i ruskom narodu iako ga za to nitko nije ovlastio, te time ruši ugled hrvatskog naroda i dovodi Hrvatsku u potencijalnu ratnu opasnost.

Zabrinjavajuće su okolnosti određenih poteza i apela članova Vlade na lokalne stožere Civilne zaštite po pitanju žurnih provjera nenaseljenih kuća i stanova, konkretno na prostoru Velike Gorice, za koje je prema informacijama ta ista Vlada osigurala 1,3 milijarde kuna godišnje. Za 20.000 izbjeglica s teritorija Ukrajine koje se misli smjestiti u privatne obiteljske objekte (stanove i kuće) ima novca, dok novca za obnovu stambenih objekata hrvatskog naroda stradalog u potresima 2020. godine nema, a koliko vidimo iz priloženog neće ga niti biti. Ili će biti novca za sve samo za Hrvate neće?
Republika Hrvatska ima dovoljno svojih unutarnjih problema, stoga se Udruga Hrvatski Ratnik ograđuje od bilo kakvih poteza trenutnih dužnosnika u Republici Hrvatskoj koji nanose političku, ekonomsku i gospodarsku štetu po Republiku Hrvatsku i hrvatski narod.

Težimo miru i ne miješanju u međusobne odnose ostalih zemalja u Europi i ostatku svijeta. Udruga Hrvatski Ratnik se zalaže samo za humanitarni oblik pomoći. Također, ne podržavamo i osuđujemo bilo kakve oblike totalitarističkih režima koji su doveli do mnogih ljudskih žrtava, te osuđujemo isticanje simbola istih. Ne dijelimo ljude prema naciji i vjeroispovijesti nego poštujemo sve ljudske izbore dok god oni nisu na štetu hrvatskog naroda i Republike Hrvatske. Poštujemo i ukrajinski i ruski narod te izražavamo žaljenje zbog situacije u koju su oba naroda dovedeni zbog globalističkih interesa.

Udruga Hrvatski Ratnik