Specijalni rat koji Srbija vodi protiv Hrvatske

Piše: Lili Benčik

Hit predstava o životu Lepe Brene i raspadu Jugoslavije – rasprodana tri dana u Zagrebu za Dan žena, dodane su nove izvedbe u Rijeci. I sada recite je li to normalno? Što se to događa s hrvatskim narodom? Zar tako brzo zaboravlja što mu je došlo iz Srbije? Zaboravlja na agresiju, razaranja i žrtve, 402 poginule djece?

Turbo folk je jedan vid specijalnog rata koji Srbija vodi protiv Hrvatske s ciljem zatiranja hrvatskog identiteta

Je li to jugonostalgija, nametanje jugo-srpske kulture, što li je? Dobro je rekao dr. Ante Starčević: „Mi Hrvati imamo dvije mane iz kojih izvire sva naša narodna nesreća: mi svakome vjerujemo bez da premišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.”

I ništa nas povijest ne nauči! E moj narode!

Dr. Robin Harris piše knjigu o Hrvatskoj. Srbija vodi nemilosrdan i uspješan propagandni rat protiv Hrvatske, iz godine u godinu.

„Hrvatska je i dalje malena, ranjiva država. Potrebna joj je hrabrost i vjera u sebe da bi procvjetala. Žao mi je što nema više hrvatskih ljudi koji dižu svoju zastavu u vrijeme hrvatskih državnih blagdana. Desetljećima je šahovnica bila osporavana i naružena petokrakom. Trebali bismo biti ponosni što njome danas možemo mahati u svakom kvadratnom metru povijesne Hrvatske, i trebali bismo mahati.“ dodaje dr. Harris. Uviđa i oklijevanje po pitanju jasnoga definiranja tko je u vrijeme Domovinskoga rata bio žrtva, a tko agresor: „Treba odbaciti tendencije izjednačavanja krivnje. Oprostu moraju prethoditi istina i pokajanje. Osjećam da je Hrvatskoj potrebna samopouzdanija kulturna politika. Ona treba energično promicati svoju kulturu, jezik i literaturu jer nitko drugi to ne će činiti umjesto nje. Hrvatska je danas općenito previše sramežljiva.“

„Hrvatska je šutnja i dalje loša politika.“

„Ostanu li Hrvati tihi, netko drugi će stvoriti buku koja se njima neće svidjeti.“

Agresija kroz glazbu

Naročito je uspješna agresija putem glazbe. Preodgajaju se mlade generacije u jugo-srpski identitet. Povod za pisanje ovog teksta je odluka pulskog gradonačelnika dr. Filipa Zoričića da zabrani korištenje prostora u vlasništvu grada Pule za koncerte turbofolka: „To nije primjereno za ovaj grad, iza toga stojim i neću od toga odustati. To je razlog otkazivanja jer Pula pripada drugom identitetu kad govorimo o Europi, Mediteranu, Zapadu. Jednostavno, turbo folk glazba ne može biti u javnom prostoru Pule. Iza toga stojim i gotovo… Moja je dužnost biti otvoren prema svima, a u javnom prostoru, dok sam ja gradonačelnik, promovirat ćemo i čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule, sa svim njezinim bogatim multikulturalnim i multietničkim vrijednostima… Smatram da imamo pravo biti selektivni kada odlučujemo koji će izvođači nastupati u gradskim prostorima.”, zaključio je Zoričić.

Odmah su uslijedile reakcije! Pljušte sa svih strana. Organizator „Hiljadarka“ premjestio je koncert u Osijek, no i osječki gradonačelnik Ivan Radić je potvrdio odluku svog kolege pulskog gradonačelnika, pa se ni u Osijeku koncert neće održati. U Puli je prodano svega 2.947 ulaznica, a tvrdili su da je koncert rasprodan!?

Zatim slijede primitivne i prostačke reakcije organizatora koji tvrde da ih je „ pijani gradonačelnik“ psovao, što on oštro demantira, i dao je poruke Glasu Istre koje je izmjenjivao s odvjetnikom organizatora. Jedna od pjevačica koja je trebala nastupiti, Ana Bekuta, prostački je napala gradonačelnika Zoričića: „Đubre, ili kako rekoše smeće, nema naciju. Smeće ne može biti srpsko ili hrvatsko. Smeće je jednostavno đubre i smeće. Vidim da ga i u Srbiji i u Hrvatskoj imamo u jednakim količinama.“ E pa Ana ne shvaća da je upravo njena glazba „đubre ili smeće“ i da gradonačelnik Zoričić ne želi da to smeće zagađuje javni prostor Grada Pule.

Nakon što su ga kritizirali iz SDP-a, IDS-a i Možemo, dobio je potporu od HDZ-a. Sean Soldatić, gradski vijećnik iz redova te stranke, kaže da je Pula “tradicionalno i mentalitetom rokerski grad”.

“Svaki Puležan se s ponosom sjeća Đoserovih memorijala u Domu sportova na Verudi. Tolerancija u komunikaciji svih kategorija ljudi u Puli je doseg koji trebamo i dalje gajiti. Mislim da nije dobro da muzički biznismeni Hiljadarke, promovirajući svoj financijski gubitak, vrlo agresivno u medijima pokušavaju u pulski javni prostor vratiti terminologiju iz nekih prošlih stoljeća. Ta terminologija je u najmanju ruku neprimjerena i agresivna za Puležane.”, rekao je Soldatić.

Zanimljiva je izjava predsjednika Vijeća srpske nacionalne manjine, tipično srpska: „Veštačko razdvajanje Mediterana od Balkana!?“ Ops!!! „Njegovu zabranu smatram neukusnom i licemjernom. To je potez koji šteti ovom gradu i ovoj Istri, i upravo je to neistinito i krajnje vještačko razdvajanje Mediterana od Balkana. U političkom pak smislu zabrana je školski primjer zloćudne politike nesnošljivosti posve suprotstavljene onome što gradonačelnik naziva građanskom, europskom i mediteranskom Pulom.”, poručuje Bajić.

E Bajiću, Bajiću, Pula nikada nije bila na Balkanu! Pula je srednjeeuropski grad sa zapadnoeuropskom kulturom, kao što je gradonačelnik i rekao, kojoj je Balkan bio sasvim stran jer Srba u Puli nije bilo do završetka 2. svjetskog rata. I sada Bajić govori o nekakvom razdvajanju od Balkana!?

Alen Vitasović licemjerno je promijenio mišljenje o Thompsonu. Vitasović smatra da se tu radi o kršenju ljudskih prava: „Ja sam uvijek za muziku, to je stvar ukusa, ako imaju svoju publiku, a imaju je, zašto zabraniti nekome da svira? To je kulturocid. Ta glazba ne šteti nikome i nema nikakvih negativnih konotacija ni političkih poruka. Thompson je druga stvar.“, istaknuo je Vitasović. U čemu je Thompson druga stvar? A kad je s njim pjevao pjesmu „Lijepa li si“ koja je onda bila stvar!?

I Magdalena Vodopija, direktorica Sajma knjige u Istri, isto licemjerno izjavljuje: „Apsolutno sam protiv zabrana i potpuno mi je nevažno jesu li ishitrene ili, kao u ovom slučaju, naknadne. Posebno je sklizak teren govoriti o tradiciji Pule. Da, ona jest rokerska, za mene potpuno jer sam doslovno odrasla u rock’n’roll kući i uz jednu od pulskih rock legendi. Ipak, treba znati da su se u toj rokerskoj Puli, na koju se sada mnogi pozivaju, prirodno i nesputano, svake ljetne subote, pa tako godinama, događala dva glazbeno oprečna koncerta na udaljenosti od doslovce 10 metara. Dok su na terasi rock kluba Uljanik svirali neki od najboljih bendova ondašnje zemlje, na terasi DHB-a, odnosno tadašnjeg Doma JNA, nastupao je neki narodnjački sastav. I jedna i druga terasa bile su pune Puljana. Pritom nikome nije padalo na pamet da to komentira, niti da nekoga zabranjuje.“

Zaboravila je pri tome da je ona osobno zabranila dodjelu Kiklopa Nives Celzijus, pa je na kraju morala provesti odluku Suda. Županijski sud u Puli donio je pravomoćnu odluku prema kojoj je Nives Celzijus “priznato pravo da je autorica najprodavanije hrvatske knjige svih vremena ‘Gola Istina'”, kaže se u dopisu kojeg je Nives Celzijus uputila medijima. Iz dopisa se saznaje da je Sajmu knjiga u Puli određeno da u roku 15 dana organizira dodjelu nagrade Kiklop za Hit godine 2008. godine i dodijele ga autorici Gole istine. Nives Celzijus neće dobiti novčanu nadoknadu za duševne boli ali iz njenog odvjetničkog ureda tvrde da im nije bio cilj zaraditi nego eventualnu dobit podijeliti u humanitarne svrhe. (03.09.2013.)

Već je bilo zabrana koncerata u Puli. Jedan je organizirala Zajednica Srba u Istri u Domu hrvatskih branitelja za srpsku Novu Godinu 2018. na kojoj je trebao pjevati Boro Drljača. Kada sam vidjela plakat, preko Facebooka digla sam obavijest koju su prenijeli gotovo svi portali, pa je tadašnji gradonačelnik Pule, Boris Miletić, a Grad Pula je bio među pokroviteljima ove manifestacije, zabranio koncert. U priopćenju izgleda kao da je to on odlučio, ali mi znamo kako i kada smo to odradili: „Kratko i jasno, taj lik Drljača neće nastupiti za doček Nove godine. Točka.“, napisao je Miletić.

Nezaobilazno se ovom prigodom mora spomenuti i M.P. Thompson. Hrvatskom  pjevaču Thompsonu zabranjuju se nastupi u pulskoj Areni, dok Lepa Brena ima dva uzastopna koncerta u zagrebačkoj Areni. I to su joj se, između 30.000 ljudi, došli pokloniti Tereza Kesovija, Sanja Doležal…

Gostovanje Lepe Brene u Hrvatskoj u funkciji je obnavljanja jugoslavenske i velikosrpske ideologije. Zbog toga je njezin nastup provokacija, ismijavanje svih žrtava koje su pale u velikosrpsko-četničkoj agresiji pod zastavom koju ona ističe. To je i negacija državnog suvereniteta Republike Hrvatske jer zastava je jedan od simbola tog suvereniteta.

Točno po Memorandumu SANU 2. po kojem bi Hrvati („ti neosvešteni Srbi katoličke vere“) uz pomoć hrvatskog Srbina Milorada Pupovca, formalno stručnjaka za hrvatski jezik, bosanskog Srbina Milorada Dodika iz tzv. Republike srpske, te provjerenih Srba iz beogradskog pašaluka – četnika Aleksandra Vučića i Tome Grobara Nikolića i pomoći lojalnih Jugoslavena – Zorana Milanovića, Ive Josipovića, Vesne Pusić, Vesne Teršelić, Zorana Pusića, Stjepana Mesića, Ive Goldsteina, istarskog IDS-a, riječkog gradonačelnika i ljubitelja Galeba, Vojka Obersnela, Olivera Frljića (Obersnelovog pobočnika u projektu „Rijeka srpska prestolnica kulture 2020.“), Slavice Lukić (novinarka, žena Milorada Pupovca i potpredsjednica HND-a) i Saše Lekovića (predsjednik Hrvatskog novinarskog društva koji ima ured u Beogradu) stvorili Državu Srba, Hrvata i Srba koja bi uključivala: Republiku Srpsku Hrvatsku, Republiku Srpsku Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku Srbiju, odnosno svi Srbi u jednoj državi! Ops!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Udruga Hrvatski ratnik