Šutnja u ovom slučaju nije neutralnost. Šutnja je suodgovornost!

Piše: Dražen Jugec

U režiji Draška Stanivukovića i struktura okupljenih oko SDSS-a, organiziraju se tzv. Svetosavske akademije. I sve se prezentira kao ‘kulturni događaj’ uz podršku nekih medija financiranih javnim novcem. Kampanja je to koja ne skriva ambiciju da se prostori Like i Dalmacije nazivaju ‘našima’, u kontekstu ‘srpskog sveta’. Zabrinjava da se među akterima nalaze političari rođeni početkom 90-ih, dakle generacija koja nije sudjelovala u ratu…

Dok se pali svijeća – drugi pale provokaciju

Jel moguće da ste zaspali na straži? Stihovi THOMPSONOVE pjesme se savršeno uklapaju među retke ovoga teksta.

Dok su se Hrvati na Ražovoj Glavici u tišini i dostojanstvu prisjećali svojih poginulih branitelja, nedaleko Benkovca odvijao se politički dernek pod krinkom kulture. U režiji DRAŠKA STANIVUKOVIĆA i struktura okupljenih oko SDSS-a, organiziraju se tzv. Svetosavske akademije koje više nalikuju političkim manifestima nego kulturnim događajima.

Riječ je o koordiniranoj turneji: Knin, Gračac, Kistanje, Lapac, Krupa, Biskupija – točno oni prostori koji nisu slučajno izabrani. To su područja nekadašnje okupirane Krajine, danas dio 9. izborne jedinice Republike Hrvatske. Poruka je jasna onima koji žele vidjeti – i zabrinjavajuće jasna onima koji šute.

Retorika koja vrijeđa državu domaćina

Na tim događajima ne govori se o suživotu, lojalnosti Republici Hrvatskoj ni o pomirenju. Naprotiv. Izgovaraju se stihovi i poruke koje izravno aludiraju na vojno-redarstvenu operaciju Oluja kao ‘zločin’, uz zazivanje nekakvog povijesnog revanša.

Posebno uznemiruje javno izrečena poruka predsjednika SDSS-a u Gračacu, Rajka Obradovića, koja se referira na 4. kolovoza 1995. godine – datum koji za Hrvatsku simbolizira oslobođenje, a ne prokletstvo. Takva retorika nije ‘poetska sloboda’, nego politička poruka s vrlo jasnim značenjem.

Uz to, javno su zabilježene i ranije izjave koje govore o ‘vraćanju oluje’ i ‘orkanu za Oluju’. U bilo kojoj ozbiljnoj državi EU, to bi već odavno bilo predmet institucijskog postupanja.

Tko šuti – taj sudjeluje

Posebno je problematično što se sve to događa uz potpunu institucionalnu pasivnost. Gdje su reakcije Sabora? Gdje je jasna osuda Vlade? Gdje je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske – DORH?

Još je opasnije to što se sve prezentira kao ‘kulturni događaj’, dok pojedini mediji, uključujući one financirane javnim novcem, služe kao megafon toj kampanji. Kampanji koja ne skriva ambiciju da se prostori Like i Dalmacije nazivaju ‘našima’, u kontekstu tzv. ‘srpskog sveta’. To nije kultura. To je politički projekt.

Generacijska dimenzija – i upozorenje

Zabrinjava i činjenica da se među akterima nalaze mlađi političari rođeni početkom 90-ih, dakle generacija koja nije sudjelovala u ratu, ali preuzima i radikalizira njegove narative. Njihova popularnost unutar tog političkog kruga ne proizlazi iz poruka mira, nego iz poruka simboličke dominacije i teritorijalnih aluzija.

Hrvatska je dužna reagirati

Ovo nije pitanje etničke pripadnosti nego političke lojalnosti i poštivanja ustavnog poretka Republike Hrvatske. Svatko tko djeluje u RH ima pravo na slobodu izražavanja, ali nema pravo negirati temeljne vrijednosti države domaćina niti relativizirati njezino oslobođenje.

Ako institucije ne reagiraju, šalje se opasna poruka da je sve dopušteno, dok god se zamota u folklor i nazove akademijom.

OLUJA nije zločin. Ona je temelj suvremene Hrvatske. Oni koji to sustavno osporavaju, imaju pravo na svoje mišljenje, ali država ima obvezu reagirati kad se to mišljenje pretvara u političku kampanju koja vrijeđa ustavni poredak i vrijeđa žrtvu.

Šutnja u ovom slučaju nije neutralnost. Šutnja je suodgovornost.

B.M.

“A kad molite, ne budite kao licemjeri: oni rado stoje i mole se po sinagogama i uglovima ulica, da se pokažu ljudima.“ (Matej 6,5-6)

Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik