Objavljuje Hrvatski Ratnik
Iako se za današnje doba govori kao o dobu napretka, činjenica je kako su mnoge sastavnice društva u padu. To se, naravno, onda prelijeva i na djecu kao najranjiviju društvenu skupinu koja o svijetu uči na temelju onoga što čine i propagiraju odrasli kao životni mentori. Jedan od razloga degradacije mentalnog zdravlja sve mlađe djece je i korištenje mobitela i društvenih mreža koje ih, kao i odrasle, uče krivim vrijednostima…
Stoga vam donosimo izvještaj o djeci u psihijatrijskom sustavu Hrvatske za prvu trećinu 2026. godine, istraživanje koje upućuje na porast agresije i halucijancija među tinejdžerima povezanih s upotrebom mobitela te priču s Facebooka koja upozorava na krivu percepciju društvenih mreža i među odraslima.
SVE MLAĐA DJECA U PSIHIJATRIJSKOM SUSTAVU, UPOZORAVAJU LIJEČNICI
U Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu u prva četiri mjeseca ove godine obavljeno je više od 7.500 pregleda. Hospitalizirano je gotovo 500 djece, a njih 50 zbog pokušaja suicida, gotovo koliko tijekom cijele prošle godine. Na psihijatrijskom pregledu bilo je i dvogodišnje dijete, sedmogodišnjakinja je na liječenju zbog anoreksije.
Na hitnom prijmu Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež na dan imaju i do 30 pregleda. Među najčešćim razlozima dolaska su ANKSIOZNI I DEPRESIVNI POREMEĆAJI, SUICIDALNE MISLI te različiti poremećaji u ponašanju.
Prema riječima specijalistice dječje i adolescentne psihijatrije, Petre Lederer Bogdanović, posebno zabrinjavaju djeca koja više ne mogu jamčiti da neće nauditi sebi. Uz suicidalnost, liječnici sve češće svjedoče agresivnim oblicima ponašanja i porastu vršnjačkog nasilja u školama.
Samoozljeđivanje je postalo česta pojava, a samo u prva četiri mjeseca ove godine zbog pokušaja suicida ili ozbiljnih suicidalnih stanja hospitalizirano je pedesetero djece, gotovo koliko tijekom cijele prošle godine.
Ozljede najčešće nastaju rezanjem žiletima, dijelovima šiljila ili drugim lako dostupnim predmetima, a iako su rane u početku površinske, znaju postati i ozbiljnije.
Razlozi samoozljeđivanja su temperament djece, odgojni stil, društvo, škola i GOLEM UTJECAJ DRUŠTVENIH MREŽA. Standardi života i izgleda su, kažu, nerealni i vode nezadovoljstvu vlastitim životom i tijelom. Virtualna komunikacija sve češće zamjenjuje stvarne socijalne kontakte.
Glavna sestra bolnice Josipa Iljkić Güttler upozorava da se dobna granica spušta – prije nekoliko godina suicidalni su pacijenti najčešće imali 16 ili 17 godina, danas je sve više djece u dobi od samo 12 ili 13 godina.
Ističe i da je ustanova PREKAPACITIRANA te da su potrebe znatno veće od mogućnosti koje sustav trenutačno može pružiti.
Bolnica prima djecu iz cijele Hrvatske. Trenutačno ih je 21 na ženskom odjelu i 15 na muškom. Najmlađi pacijent ima 6 godina, a najviše je djece od 12 do 18 godina. U bolnici u prosjeku borave desetak dana.
Kako objašnjava glavna sestra bolničkog odjela, Antonija Mustapić, roditelji su često šokirani kada saznaju da se njihovo dijete samoozljeđivalo jer takvo ponašanje djeca uspješno skrivaju. Nerijetko u bolnicu dolaze u pratnji hitne pomoći ili policije, što dodatno otežava ionako tešku situaciju za cijelu obitelj.
VIŠE PROČITAJTE NA: hrt.hr
HALUCINACIJE I PORAST AGRESIJE MEĐU TINEJDŽERIMA SU POVEZANI S UPOTREBOM MOBITELA
Osjećaji agresije, bijesa i halucinacija naglo rastu među adolescentima u SAD-u i Indiji, a povećanje je povezano sa sve mlađom dobi u kojoj djeca dobivaju mobitele, navodi se u studiji iz 2025. godine.
Izvještaj se temeljio na podacima od 10.475 adolescenata u dobi od 13 do 17 godina u SAD-u i Indiji, s otprilike 5.000 tinejdžera iz svake zemlje. U podacima su identificirali tri trenda:
1. Zdravlje uma i zadovoljstvo su sve lošiji sa svakom mlađom generacijom
Prije samo nekoliko desetljeća, odnos psihološke dobrobiti i dobi slijedio je krivulju u obliku slova U. Mlađe i starije generacije imale su najviše zadovoljstvo, dok je kod generacije srednje dobi zabilježen pad.
“Nedavni podaci iz Global Mind Project-a i drugih, pokazuju da se ta krivulja sada promijenila, s tim da su sa svakom mlađom generacijom, zdravlje uma i zadovoljstvo sve manji.”
Drugim riječima, tinejdžeri u dobi od 13 do 17 godina su lošijeg mentalnog zdravlja od mladih odraslih u dobi od 18 do 24 godine, čije je mentalno zdravlje još lošije nego kod odraslih u dobi od 25 do 34 godine, i tako dalje.
“Trend je posebno izražen kod djevojčica” rekli su autori “od kojih je 65% pod stresom ili teško funkcioniraju što narušava njihovu sposobnost učinkovitog funkcioniranja u svijetu i povećava se do razine kliničke zabrinutosti”.
2. Tinejdžeri prijavljuju osjećaj odvojenosti od stvarnosti, halucinacije i još mnogo toga
Gotovo polovica tinejdžera u dobi od 13 do 17 godina, koji su završili anketu, rekli su da se osjećaju odvojeno od stvarnosti.
Preko polovice tinejdžera u ovoj dobnoj skupini također je reklo da su im osjećaji tuge, krivnje i tjeskobe uzrokovali ozbiljne probleme u njihovom svakodnevnom životu. A otprilike polovina izvijestila je da su doživjeli “iscrpljujuće neželjene čudne misli”. 37% prijavilo je samoubilačke misli.
Autori su također otkrili razlike u usporedbi mlađih i starijih adolescenata. Trinaestogodišnjaci su, u usporedbi sa 17-godišnjacima, izvijestili o izrazito povećanim osjećajima agresije prema drugima, halucinacijama, bijesu i razdražljivosti.
Rekli su da je porast agresije, u samo petogodišnjem razmaku, bio ‘posebno uznemirujući’. Povećanje agresije bilo je posebno izraženo kod žena.
3. Opadanje ‘zdravlja uma’ povezano sa sve ranijom upotrebom mobitela
Autori su, kada su statistički kontrolirali dob pojedinca u kojoj je dobio svoj prvi mobitel, primjetili da za razinu agresije, bijesa i razdražljivosti nije važna trenutna dob osobe, sugerirajući da dob u kojoj dijete ili tinejdžer primi svoj prvi pametni telefon vrlo vjerojatno utječe na razinu agresije, bijesa i razdražljivosti.
“Sve u svemu” napisali su “s obzirom da djeca sve ranije dobivaju svoj prvi pametni telefon, ovi nalazi predviđaju sve nasilniju budućnost za društvo.”
Većina je 17-godišnjaka, koji su sudjelovali u studiji, rekla da su prvi mobitel dobili u dobi od 11 ili 12 godina, dok je većina 13-godišnjaka prijavila da su svoj prvi mobitel dobili u dobi od 10 godina.
Autori su priznali da “još uvijek nije potpuno jasno” kako dobivanje mobitela u mlađoj dobi doprinosi porastu bijesa, agresije i halucinacija.
Međutim, rekli su, zureći u mobitel, djeca i adolescenti se vjerojatno izlažu sadržaju koji je neprimjeren za mlađu publiku, a ujedno ih se odvlači od aktivnosti sa svojim obiteljima, prijateljima i širom zajednicom.
“Osim toga” rekli su autori “brojni sati provedeni na mreži ometaju spavanje i dovode do gubitka ključnih osobnih interakcija koje su potrebne kako bi se naučili kako se snalaziti u društvenoj dinamici i sukobima.”
JE LI KRIVA I IZLOŽENOST BEŽIČNOM ZRAČENJU?
Scott McCollough, glavni parničar Children’s health defense-a (CHD) zadužen za parnice povezane s elektromagnetskim i bežičnim zračenjem (EMR), rekao je da mu je drago što je izvješće istaknulo negativne učinke upotrebe mobitela na adolescente.
Međutim, McCollough je rekao da su autori previdjeli kako zračenje radiofrekvencije (RF), koje telefon emitira, također može pridonijeti problemu.
“Postoji puno znanosti koja ukazuje da izloženost EMR-u dovodi do promjena u ponašanju i smanjene kognitivne sposobnosti, posebno kod djece” rekao je McCollough.
Na primjer, recenzirana studija iz 2005. godine, otkrila je da RF zračenje mobitela može smanjiti sposobnost memorije kod djece i tinejdžera i uzrokovati promjene mozga. A recenzirana studija iz 2015. godine pokazala je da RF zračenje može narušiti učenje i prostornu memoriju.
Miriam Eckenfels, koja vodi EMR & Wireless program CHD-a, složila se: “RF zračenje samog uređaja jednako je štetno kao i sadržaj koji korisnik gleda.”
VIŠE PROČITAJTE NA: cijepljenje.info
KAKO JE TO TUŽNO…
Prije nekoliko dana, dok sam bio na bazenu, vidio sam mladu majku i njezinu malu kćerkicu kako ulaze na bazen odjevene u jako lijepe kupaće kostime. Mama, s idealno opuštenim uvojcima vezanima koordiniranom trakicom, provela je prve minute razgovarajući telefonom s prijateljicom, dok je njezina kći stajala i čekala da uđu u bazen.
Mama je završila razgovor i počela rasipati igračke za vodu i kremu za sunčanje po ručniku. Zatim je, nakon što je pronašla pravi kut i odgovarajuće svjetlo, izvadila svoj stativ i napravila nekoliko selfija s kćeri.
Djevojčica je zamolila da uđe u bazen. Mama joj je rekla da pričeka, a onda je pozirala kraj bazena, ušla u bazen i ponovno izašla iz njega.
Djevojčica se široko nasmiješila i rekla ‘cheese’, kao da je to radila milijun puta. Tada je mama rekla da sada može ući u bazen. Djevojčica je ušla i plivala nekoliko minuta.
Mama je ponovno nazvala prijateljicu i započela još jedan razgovor, dok je njezina kćerkica pristojno i više puta pitala: “Mama, možeš li doći sa mnom u vodu, molim te?” Ignorirala ju je.
“Mama, hoćeš li se igrati sa mnom?” – upitala je još 4 puta. Mama je bacila pogled, ali nikad nije spustila telefon. Nakon deset minuta, mama je završila razgovor, spremila kremu za sunčanje koju nikad nije nanijela, vodene igračke koje nikad nisu dotaknule vodu, a zatim je i njezina kći izašla iz bazena.
Sjedio sam ondje još neko vrijeme razmišljajući o onome čemu sam svjedočio. Zamislio sam slike koje je snimila – savršeno uređene i objavljene na društvenim mrežama s naslovom: “Vrijeme za bazen s mojom djevojčicom!”
Negdje druga mama bit će kod kuće sa svojom djecom. U kući će biti nered od igre, njezina kosa bit će neukrotiva, a odjeća zamrljana slinom ili pekmezom. Bit će umorna jer je cijeli dan kuhala, brinula se, čistila i igrala s djecom.
Pogledat će tu sliku i usporediti se s ‘idealnom mamom’ na bazenu. Osjećaj krivnje šaptat će joj u uho: “Nisi dovoljno dobra…” “Ne izgledaš kao ta mama na bazenu…”
“Nemaš novca za tako skupe kupaće kostime i nemaš vremena stvarati uspomene kao ona…” …i ta će mlada mama povjerovati u to. Osjetit će se kao promašaj. Nikada neće znati kako je ta druga mama zaista provela taj dan – i da je to što je ona učinila bilo daleko vrjednije u očima njezine djece nego ono što je prikazano na toj ‘savršenoj slici s bazena’.
Ono što vidimo na društvenim mrežama nije uvijek istina. Ponekad – i često – to je potpuna zamka. To je montirano i filtrirano. To je lažno.
Ponekad gledamo apsolutno divne slike s odmora, prekrasnih domova i savršeno počešljane kose – ali to je samo JEDAN trenutak. Ponekad insceniran.
Zato… Mama, nemoj se uspoređivati. Ti si dovoljno dobra! Ti si čudesna, a najbolje od svega – TI SI STVARNA! Tvoja prljava majica, tvoj nered i tvoja sretna djeca su stvarni i dokaz su da radiš dobar posao!
PRENESENO SA: Stjepan Ivan Horvat / Facebook
Ivan 8,12 “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik