Piše: Vjekoslav Krsnik
U solidno argumentiranoj analizi Titove političke biografije priča o jugoslavenskom komunističkom diktatoru počinje s otkrićem da je stvarni Tito rođen u Beču 7. svibnja 1891. godine kao Josua Ambroz Mayer. Otac mu je bio bogati poljski židov Samuel Mayer. Majka mu je bila Slovenka Marija Javoršek koja je kod Samuela Mayera bila sluškinja. Školovao se u Imperijalnoj austrijskoj vojnoj akademiji u Pečuhu u razredu s Hitlerom…
Dosad je bilo mnogo sumnji i teorija o tome tko je u stvari jugoslavenski diktator Josip Broz Tito, pa su zato vrijedna novija istraživanja koja se mogu naći na internetu, ali očito dosad nisu bila prihvaćena u postjugoslavenskoj stvarnosti, posebno ne u Hrvatskoj.
Ta su istraživanja defintivno potvrdila da su Josip Broz i Tito bile dvije ličnosti, odnosno da Josip Broz nije Tito.
Za razliku od Wikipedije, koja se drži lažne biografije Josipa Broza Tita, na jednom sličnom internetskom portalu objavljena je istinita verzija komunističkog diktatora čija sjena još uvijek lebdi na prostorima bivše komunističke federacije, uključujući naravno i Hrvatsku.
U solidno argumentiranoj analizi njegove političke biografije priča o jugoslavenskom komunističkom diktatoru počinje s otkrićem da je stvarni Tito rođen u Beču 7. svibnja 1891. godine kao Josua Ambroz Mayer.
Otac mu je bio bogati poljski židov Samuel Mayer, vlasnik tvornice medicinskih potrepština. Majka mu je bila Slovenka Marija Javoršek koja je kod Samuela Mayera bila sluškinja.
Mladi Josua Ambroz bio je snažan i dobro građen momak koji je stekao najbolje školsko obrazovanje, između ostalog završivši srednju glazbenu školu gdje je bio najbolji interpret Verdija i Chopina. U Budimpešti je 1912. godine osvojio srebrnu medalju na jednom mačevalačkom natjecanju. Školovao se u Imperijalnoj austrijskoj vojnoj akademiji u Pečuhu, a s njime je u istom razredu bio kasniji njemački nacistički vođa Adolf Hitler protiv kojeg je u Jugoslaviji ratovao tijekom Drugog svjetskog rata. Usput rečeno, istu akademiju u Pečuhu pohađao je i Miroslav Krleža.
Po ovom prikazu Titovog životopisa on je postao komunist u vrijeme Prvog svjetskog rata. Kao vojnik u austrijskoj vojsci 1914. poslan je na Istočni front. Rusi su ga u ožujku 1915. godine zarobili u Bukovini.
1917. godine, nakon jednogodišnjeg zatvora, priključio se ruskim boljševicima da bi 1918. godine u Omsku, u Sibiru, pristupio Crvenoj amriji i Komunitičkoj partiji. Tu se vjenčao s Pelagijom Belousovom i s njom se 1920. godine vratio u Jugoslaviju gdje se priključio jugoslavenskoj Komunističkoj partiji.
Navodi se da je 1921. godine, za diktature kralja Aleksandra, radio kao mašinist u Bjelovaru i Kraljevici te prešao u političku ilegalu. Članom Cntralnog komiteta KPJ postao je 1934. godine da bi se iduće 1935. godine vratio u Rusiju, gdje je bio aktivan u Kominterni.
Staljin ga je pod tajnim imenom Walter 1937. poslao u Jugoslaviju. Nakon što je generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije, Milan Gorkić, nestao u čistkama, vjerojatno ubijen u Rusiji, Staljin je Tita postavio za novog generalnog sekretara Komunističke partije Jugoslavije.
Navodeći sve njegove funkcije na čelu komunističke Jugoslavije, od vrhovnog zapovjednika Narodnooslobodilačke vojske preko razlaza sa Staljinom do osnivanja Pokreta nesvrstanih, ova analiza bavi se i jezikom kojim se služio naglašavajući da to uopće nije bio hrvatski jezik nego mješavina poljskoj, slovenskog i ruskog s dodatkom hrvatskih riječi. Ističe se da ga njegovi vršnjaci prilikom posjeta rodnom Kumorvcu nisu mogli prepoznati.
Stvarni Josip Broz rođen je, prema matičnoj knjizi rođenih, 7. svibnja 1892. godine u Kumrovcu. Njegov otac Franjo Broz i majka Marija Javoršek, iz slovenskog sela Podsreda, imali su čak 14 djece od kojih je polovica umrla u ranoj dobi.
Po fizičkom izgledu Josip Broz je bio nizak dječak uskog lica i ograničene inteligencije. Nije uspio završiti osnovnu školu pa je 1905. godine napustio drugi razred. Nakon toga zaposlio se u jednoj bravariji u Sisku gdje je ostao do 1913. godine. Njegov suradnik na poslu N. Ivšić svjedočio je da je Josip Broz radeći na stroju izgubio jedan prst desne ruke. Nakon što je neko vrijeme radio u Sloveniji i Češkoj na početku Prvog svjetskog rata mobiliziran je u austrijskoj vojsci da bi 1914. godine smrtno stradao na Kavkazu.
Sovjetska Kominterna, zbog dugoročnih političkih ciljeva, odlučila je tada iskoristiti identitet poginulog polubrata Josipa Broza pa je tako Josua Ambroz Mayer postao Josip Broz Tito.
U ovom životopisu na internetu navodi se da je Tito umro od gangrene u Ljubljani 4. svibnja 1980. godine pri čemu se ističe da je pred smrt govorio bečkim dijalektom njemačkog, a ne mješavinom slavenskih jezika.
Kao tada najmoćniji židovski lider u svijetu njegovom pogrebu nazočilo je preko 120 najviših političara iz cijeloga svijeta. Čak i danas nakon krvavog raspada Jugoslavije diljem bivše zemlje, osim u Srbiji, postoje mnogi njegovi spomenici, a osobito je cijenjen u Bosni, Kosovu i Makedoniji koje su stvorene pod njegovim vodstvom.
U ovom tekstu se posebno spominje Hrvatska gdje ga liberalna ljevica, odnosno bivši komunisti, slave kao ‘najvećeg (lažnog) Hrvata u povijesti cijele regije’, iako je odgovoran za eliminaciju oko 700.000 Hrvata, pretežno civila. U cijeloj Jugoslaviji on je odgovoran za 1.100.000 žrtava, pa je po tome, ističe se u ovom prikazu njegovog životopisa, 9. na listi vodećih masovnih ubojica na svijetu.
U tekstu se opširno piše o Titovoj zločinačkoj politici što uključuju ratne zločine, zločine protiv čovječnosti kao što su masovna ubojstva, democid, genocid i etničko čišćenje. On je odgovoran za ekonomski kolaps Jugoslavije zbog rastućeg stranog duga koji Jugoslavija nije mogla vraćati.
Pored odgovornosti za masovne zločine nakon Drugog svjetskog rata, poput Bleiburga, fojbi i progona Katoličke crkve, posebice se navodi progon njemačke manjine nakon završetka rata.
“Raspad Jugoslavije ne može se razumjeti bez letimičnog pogleda na nasilnu prošlost. Pod 45-o godišnjom vladavinom komunističkog vladara Tita Jugoslavija je predstavljala lažnu sliku perfektnog multietničkog ‘melting pota’, a u stvari jugoslavenski multietnički suživot mogao je funkcionirati jedino pod Titovom čeličnom rukom, što je demokratski Zapad prešutno tolerirao”. ističe se u analizi.
Ovaj prikaz stvarnog Tita kao komunističkog vladara čvrste ruke i jednog od 9 svjetskih lidera koji su ostali upamćeni po masovnim likvidacijama svojih ideoloških i političkih protivnika sasvim sigurno još dugo godina neće biti prihvaćen u hrvatskoj historiografiji s obzirom na ideološku podlogu na kojoj je utemeljena i funkcionira Republika Hrvatska.
Politička biografija Josipa Broza Tita ostaje tako i nakon 35 godina zarobljena, kao što je to slučaj i s mitom o Jasenovcu, u postojećim neriješenim ideološkim pitanjima kao temeljni kamen grandiozne laži o Jugoslaviji kao uspješnoj državi.
Jedan od vodećih povjesničara iz komunističke Jugoslavije, dr. Dušan Bilandžić koji se priključio Franji Tuđmanu u stvaranju nove hrvatske države, izjavio je svojedobno: “Svu historiografsku i srodnu literaturu iz doba socijalizma bi trebalo spaliti i sve pisati ispočetka”.
Mogu li to učiniti razni Goldsteini, Jakovine, Markovine, Klasići i druga povjesničarska klatež koja kontrolira filozofske fakultete, ili pak mediji poput ‘Jutarnjeg lista’ i portala ‘Index.hr’ za koje uopće nije vijest o pokopu 814 žrtava komunističkog terora u Jazovci?
Od takvih je to nemoguće očekivati, možda je tek najava neke nove klime u borbi za istinu nedavni koncerti Marka Perkovića Thompsona na kojima je najmanje 600.000 ljudi najavilo da su ‘Za dom spremni’.
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Bilo bi važno saznati na kojemu je internetskomu portalu objavljena ova istina te vidjeti ozbiljnost navedenoga rada, premda nimalo ne sumnjam da Josp Broz i Tito nisu ista osoba
Bez obzira na pravi identitet, bio je diktator i zločinac!
Istina je jedna i jedina – da nije bilo Tita ne bi bilo ni Hrvatske, bila bi Italija.
Istina i da nije bilo ovakvih kao što je autor teksta pristalica onih izdajnika, ne bi bilo ni rata ’90-tih.
Tito je nio zločinac bez obzira na biografiju
Ja osobno mislim da nije ni Broz ni Hrvat a pogotovo Zagorac iz onoga vremena
Nema logike s obzirom na siromašni Zagorski kraj
Nasušno je potrebno rasvijetliti istinu o zločinima nad hrvatskim narodom koje su počinili Tito i njegova svita.