Piše: Miro Perković
“Međugorje nije samo geografsko mjesto. Ono je duhovni prostor, mjesto susreta čovjeka s Bogom, mjesto gdje su suze pretvarane u molitvu, a bol u nadu.” Jučer smo svi bili zatečeni viješću da je neki lik zapalio vanjski oltar iza crkve sv. Jakova u Međugorju i crnim sprejem oskrnavio kip Gospe i Plavi križ. Saznali smo da se radi o Poljaku koji je prije 9 godina pješačio od Varšave do Međugorja, ali nejasan je njegov motiv…
Postavlja se pitanje ZAŠTO je Bartek Krakowiak to uradio? Koji je njegov motiv? Jer on nije naštetio Crkvi, oltar će se popraviti, stolice zamijeniti, kipovi očistiti… To su samo materijalne stvari koje je čovjek napravio…
Isus je na križu zavapio: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.”, jer rimski vojnici koji su ga bičevali i razapeli zbilja nisu znali što čine. Te Isusove riječi predstavljaju samu srž Evanđelja: dok su ga ubijali On je molio oprost za njih, nije tražio osvetu.
Zlo može oskvrnuti svetište, zapaliti oltar, išarati kip… vrijeđati Boga i svetinje, ali ne može pobijediti niti iskorijeniti vjeru u uskrslog Krista. Boga se ne može oskrnaviti, jer Bog nije ni u jednom kipu, ni u jednoj stvari, Bog je svuda, Bog je u nama, u našoj duši i našim srcima, Bog je u posvećenoj hostiji. Gospi nitko ne može naštetiti šaranjem njezina kipa, jer kip nije Gospa i Gospa ne prebiva u kipu.
Oni koji misle da će ovakva djela napraviti štetu Crkvi i slomiti duh Međugorja, varaju se. Kip i križ su već očišćeni, oltar će se urediti, sve će biti isto. Plodovi Međugorja su neporecivi i neće nestati, molitva se neće utišati, vjera će dodatno ojačati… Jer vjera se ne može spaliti benzinom niti šaranjem kipova.
Ali to Barteku nije niti bio cilj, a ako mu je cilj bio OSVETITI SE GOSPI zbog neispunjenih očekivanja i poslati poruku svima, u tome je djelomično uspio, vijest je odjeknula u cijelom svijetu, ali je naštetio jedino sebi.
A zašto se htio osvetiti Gospi? Jer ovo nikako drukčije ne mogu objasniti nego kao osvetu, pod utjecajem zloga, zbog neispunjenih očekivanja. Jer nitko ne ide na hodočašće pješice, i još tako dugo, osim za određene nakane, odnosno ako ima određena očekivanja ili treba odgovore na svoje nedoumice i pitanja.
BOG JE SVIMA DAO SLOBODNU VOLJU
Neka očekivanja su realna, neka nisu. Neki ljudi se razočaraju u Boga jer dopušta ratove, glad, zločine koje čine zli ljudi… Neki se razočaraju jer se Njegovi ‘predstavnici’ na zemlji ne ponašaju u skladu s njihovim očekivanjima, zaboravljajući da su i oni samo ljudi sa svim svojim manama i vrlinama.
A treba znati da je Bog svima nama dao četiri dara: dar KREATIVOG DJELOVANJA, dar KREATIVNOG MIŠLJENJA (razmišljanja vlastitom glavom), dar SLOBODE IZBORA i dar VJERE, odnosno DUHA SVETOGA.
Onog časa kad svojom slobodnom voljom izaberemo biti zli ljudi ili kad opsujemo ime Njegovo, mi smo odbacili Boga, sagriješili protiv Prve Božje zapovijedi i okrenuli Mu leđa. Tada smo prepušteni sami sebi i pomoći koju možemo dobiti samo od drugog čovjeka. A to nije bezuvjetna pomoć i često izostane.
ZAŠTO BOG NE UNIŠTI ZLE LJUDE?
Da Bog samo tako uništava zle ljude poništio bi slobodnu volju koju je darovao svim ljudima, a kakve bi tek to posljedice imalo? Kakav bi svijet bio da ljudi nemaju slobodnu volju, kakav bi svijet tek bio da Bog samo tako ubija zle ljude, svoju zločestu djecu? Koji bi to Otac učinio?
Ali Bog nije ni netko tko će te potezati za rukav i moliti da mu se vratiš i da Ga ponovo primiš u svoje srce i svoj život. To svatko mora sam odlučiti, to i je razlog zašto nam je Bog dao slobodnu volju da sami odlučimo što nam je važnije u životu, ono PROPADLJIVO ili ono VJEČNO, biti dobri ili biti zli, opraštati ili svetiti se… Jer Bog nikoga ne šalje u pakao, ljudi sami sebi trasiraju put za pakao i znaju gdje im je mjesto.
Kome je puno dano od njega se puno i očekuje, radilo se o svećeniku, političaru, vojskovođi… A i svjesni smo da i među klerom, posebno višim, ima puno onih kojima tamo nije mjesto, koji čak niti ne vjeruju u Boga, ili vjeruju i služe nekom drugom bogu – zlatnom teletu.
BOG NIJE ZLATNA RIBICA KOJA ISPUNJAVA TRI ŽELJE
Nerealno je očekivati da ti Bog (ili Gospa) ispuni neke materijalne želje, osobito ako idu na štetu drugih ljudi. Bog nije zlatna ribica koja ispunjava nečije želje, a ni džuboks da naviješ pjesmu koju želiš slušati, bez obzira koliko si kilometara prešao, jer Bog zna bolje od nas što je dobro za nas i što nam treba.
Kakva je očekivanja imao Bartek Krakowiak nakon pješačenja dugog 1.300 kilometara, to samo on zna, ali očito mu nisu ispunjena što i inače kod labilnih ljudi zna izazvati jako nezadovoljstvo, biti frustrirajuće i uz poticaj zloga dovesti do mržnje i želje za osvetom. A kako se osvetiti Bogu ili Gospi?
Ovako nešto neće napraviti niti jedan normalan čovjek, nijedan ateist ili vjernik bilo koje druge religije, ovo može napraviti samo ozbiljno duševno poremećen ili demonima opsjednut čovjek. A demoni nisu bajka, demoni su i te kako stvarni.
Toga su sada svjesni i neki od onih koji su primili ‘spasonosnu bocku’. Je li Bartek među njima??? Nemam pojma, ali ga ne treba osuđivati zbog ovog čina, on je osudio sam sebe i najveći je neprijatelj samom sebi. Njemu treba EGZORCIST I MOLITVA. U to sam siguran.
MNOGI SU IZABRALI BIJELU KUTU USRANIH GAĆA UMJESTO KRISTA
Nažalost, mnogima je važnije propadljivo, a to su dokazali i kad su potrčali po ‘SPASONOSNU BOCKU’ da se slučajno ne bi susreli s Gospodinom. Posebno se to odnosi na one kojima bi vrhunac i cilj života trebao biti susret s Ocem Nebeskim.
Žalosno je da su čak i svećenici izabrali BIJELU KUTU USRANIH GAĆA umjesto Krista i poletjeli po iglu ‘spasa’. A čak i znanost priznaje da je imunološki sustav najsavršeniji sustav u čitavom svemiru – BOŽJE REMEK DJELO.
I onda se nađu likovi u bijelim kutama usranih gaća koji misle da su pametniji od Boga i da mogu popraviti Božje savršenstvo, a u stvarnosti samo poprave i popune proračun farmaceutske mafije.
Jer s cjepivom, koje je većina primila, nije problem samo što sadrži stanične linije namjerno pobačenih beba, odnosno što je napravljeno na grijehu, nego i što su ljudi ODBILI VJEROVATI BOGU U SVOM STRAHU DA SE NAĐU PRED NJEGOVIM LICEM. I onda se još ‘spašavali’ takvim grijehom ukaljanim cjepivom?
SLAVA IDE SAMO OCU, SINU I DUHU SVETOMU
Protestanti drukčije gledaju na kipove i slike svetaca od nas, oni ne shvaćaju da čak i ako netko kleči pred kipom ili križem ne moli se kipu, ne moli se ni Gospi ni svecima, moli se samo Bogu. Gospu i svece se moli samo za zagovor kod Isusa Krista. Jer SLAVA ide samo i isključivo Ocu, Sinu i Duhu Svetome.
U Prvoj Božjoj zapovijedi stoji “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se, niti im služi.”
Mnogi ovo tumače na način da ne bismo trebali imati ni kipove ni križeve ni slike Isusa, Gospe i svetaca – u crkvi ili doma – ali poanta je u dijelu u kojem stoji da im se ne klanjamo, da ne pravimo svetišta od raspadljivih stvari, iliti zlatnu telad, jer Bog naš je Bog ljubomoran.
Meni nije jasno kako pojedinci ne shvaćaju ovu zapovijed jer je vrlo jasna. Ne brani nama Bog raditi kipove radi umjetnosti, kiča ili čega već, nego zabranjuje da te stvari stavljamo iznad Njega i da se njima klanjamo i molimo, kao što su to Izraelci učinili sa zlatnim teletom ispod Sinajske gore.
Na kraju jedan prekrasan citat Daniele Škegro: “Međugorje nije samo geografsko mjesto. Ono je duhovni prostor, mjesto susreta čovjeka s Bogom, mjesto gdje su suze pretvarane u molitvu, a bol u nadu. Upravo zato ovakav čin pogađa toliko duboko – jer dira u ono najintimnije.”
“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge. Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Ivan 13,34-35)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Koliko čuh, glede devastacije Gospina kipa i drugih naših znakova u Međigorju, to je učinio bolestan čovjek. Bolestan! Zacijelo, zlo je učinjeno….
U svijetu se digla tolika “prašina” oko toga.
Moja je mati govorila da bi lakše podnijela vidjeti nas, trijicu svojih sinova, umrlima u isto vrijeme nego li da jedan od nas opsuje Boga ili da se Boga odrekne..
Doista, teža je jedna psovka Boga koju čovjek izrice iz mržnje nego li ovo što se dogodilo u Međugorju, koliko god je i meni to teško.
Ljudi, spustimo loptu; sažalimo bolesna čovjeka.. Trudimo se mi, koji mislimo da smo katolici, upravo zbog zla koje se zbiva oko nas, biti više radost Gospodinu i Gospi. Samo tako svijet može postajati boljim.
U zaufanoj nadi!
Andrija B.