Tri temeljna problema koji ozbiljno ugrožavaju hrvatsku državu!

Piše: Vjekoslav Krsnik

U ovih 35 godina hrvatske državnosti kristalizirala su se tri temeljna problema koji ozbiljno ugrožavaju državni suverenitet i u krajnjoj liniji sigurnost zemlje. Ta tri problema su podržavanje mita o Jasenovcu, toleriranje jugokomunističkog naslijeđa i podržavanje nelegalnog djelovanja Srpske pravoslavne crkve. To su i te kako važni problemi koji se ne rješavaju, pa tako ni u ovom Plenkovićevom ‘Izvješću o stanju nacije’ nisu spomenuti…

Stanje nacije je ozbiljnije od Plenkovićevog izvješća u Hrvatskome saboru

Prošlog tjedna predsjednik hrvatske Vlade, Andrej Plenković, podnio je u Hrvatskom saboru redovno godišnje ‘Izvješće o stanju nacije’. Po sadržaju tog izvješća puno bolje bi odgovarao naslov ‘Izvješće o stanju Vlade’ jer je naglasak bio upravo na dostignućima koje je njegova Vlada ostvarila u protekloj godini.

Osim o demografiji, kao ozbiljnom problemu od nacionalnog značaja, i geopolitičkoj situaciji po kojoj ‘mir i sigurnost nisu zajamčeni’, najveći dio njegova izvješća odnosio se na gospodarske i socijalne teme koji jesu od osobite važnosti, ali ne tolike da bi se u izvješću ignorantski prešlo preko brojnih državnih i nacionalnih problema s kojima je Republika Hrvatska suočena od samog stvaranja kao nezavisna demokratska država.

U utvrđivanju činjenica o neriješenim problemima i temama koje definiraju stanje nacije pođimo od samog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. On je već godinama u sukobu s predsjednikom države Zoranom Milanovićem, što je samo po sebi postala svojevrsna ustavna kriza. Prema tome, nije točna njegova ocjena da njegova Vlada “za razliku od onih koji u svakoj krizi traže razdor, a ne rješenja traži zajedništvo, stabilnost i napredak“.

Dugogodišnji njegov sukob s predsjednikom države nije donio ni zajedništvo ni stabilnost ni napredak, za što je kriv nesavršen Ustav. Kad je već spomenut Ustav, taj temeljni pravni akt za funkcioniranje Republike Hrvatske, već je odavno pokazao da ne odgovara novim političkim gibanjima i okolnostima, ali upravo takav odgovara premijeru koji na temelju takvog Ustava ‘može što hoće’ i naravno, ni ne pomišlja da bi Vlada mogla predložiti novi Ustav.

U ovih 35 godina hrvatske državnosti kristalizirala su se tri temeljna problema koja, kad je u pitanju stanje nacije, ozbiljno ugrožavaju državni suverenitet i u krajnjoj liniji sigurnost unutar zemlje. Ta tri problema su podržavanje mita o Jasenovcu, toleriranje jugokomunističkog naslijeđa i podržavanje nelegalnog djelovanja Srpske pravoslavne crkve. To su i te kako važni problemi koji se jednostavno ne rješavaju, pa tako ni u ovom Plenkovićevom ‘Izvješću o stanju nacije’ nije bilo ni spomena o njima.

Svakako je najvažniji mit o Jasenovcu što ga je četnička velikosrpska propaganda uspješno za vrijeme komunističke Jugoslavije lansirala na međunarodnoj razini s glavnim ciljem da se hrvatski narod proglasi genocidnim, a jednako tako i novostvorena hrvatska država.

U posljednjih nekoliko godina objavljen je niz dokumentiranih knjiga koje raskrinkavanju taj mit a osobito je važna opsežna studija znanstvenika, Blanke Matković i Stipe Pilića, pod naslovom “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori – Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema Zapadu”.

Ta je knjiga na tragu preporuke istaknutog hrvatskog povjesničara iz doba komunističke Jugoslavije, i kasnije bliskog suradnika predsjednika Tuđmana, dr. Dušana Bilandžića koji je rekao da “svu historiografsku i srodnu literaturu iz doba socijalizma treba spaliti i sve pisati ispočetka“.

Andrej Plenković svake godine hodočasti mitu o Jasenovcu, pa je razumljivo da u njegovom ‘izvješću o stanju nacije’ ništa nije pokušao da, u duhu novih otkrića o Jasenovcu, ‘traži zajedništvo, stabilnost i napredak’.

Drugi ozbiljni ideološki problem što koči ‘zajedništvo, stabilnost i napredak’ je jugokomunističko naslijeđe koje ne samo da čak otvoreno propagira stara i nova hrvatska ljevica nego u tome aktivno sudjeluje i Plenkovićeva Vlada preko svojih ministarstava, osobito preko Ministarstva kulture i medija koje sustavno podržava sve projekte i inicijative s takvim programima.

Hrvatske vlade još uvijek nisu do kraja prihvatile brojne rezolucije Europskog parlamenta i Vijeća Europe o osudi komunizma kao totalitarnog režima, a niti je učinjen bilo kakav pokušaj, pa se to odnosi i na Vladu premijera Plenkovića, da se osudi komunistički diktator Josip Broz Tito.

Andrej Plenković se nije na bilo kakav način osvrnuo na agresivni prodor krajnje ljevice u glavnom gradu države, Zagrebu, koja nastoji nametnuti hrvatskom narodu i hrvatskoj državi politički i svjetonazorski program suprotan hrvatskim narodnim vrednotama i nacionalnom obilježju.

Ta agresivna ultraljevičarska politika i program hrvatskom narodu i državi ne mogu ponuditi nikakvo ‘zajedništvo, stabilnost i napredak’, a to sa svoje pozicije ne može, jer se radi o Gradu Zagrebu, legalno zaustaviti ni njegova Vlada, ali to ne znači da se u ‘Izvješću o stanju nacije’ to ne može deklarativno osuditi, a ne prijeći šutke preko toga.

Konačno u ‘Izvješću o stanju nacije’ nema ni riječi o subverzivnoj djelatnosti Srpske pravoslavne crkve koja u Republici Hrvatskoj djeluje nelegalno, jer nije evidentirana kao vjerska zajednica i predstavlja prepreku za obnovu Hrvatske pravoslavne crkve.

Štoviše, Srpska pravoslavna crkva ne priznaje Hrvatsku kao državu, a što je najveći apsurd takvu Srpsku pravoslavnu crkvu financira hrvatska Vlada i čak od prihoda koje ona ima od iznajmljenih nekretnina u Hrvatskoj financira se Srpska pravoslavna crkva u samoj Srbiji.

Američka CIA u svojem izvješću o Hrvatskoj ocijenila je da “Srpska pravoslavna crkva djeluje kao promotor velikosrpske politike te nije vjerska institucija koja s bine o svojim vjernicima”. O tom subverzivnom djelovanju Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, kao i o drugim subverzivnim djelovanjima u hibridnom ratu koji se s pozicije velikosrpstva, odnosno tzv. ‘Srpskog sveta’ vodi na teritoriju Republike Hrvatske, u Plenkovićevom ‘Izvješću o stanju nacije’ nema ni riječi.

Ovi navedeni propusti su samo dio onoga što je u tom premijerovom izvješću trebalo biti ali je u njegovoj samohvali propušteno, pa se takvo izvješće može smatrati promašenim.

Filipljanima 4,13 “Sve mogu u onomu koji mi snagu daje – Kristu.”

Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik