Objavljuje Hrvatski Ratnik
Hladna analiza pokazuje da SAD nema potrebu za klasičnu invaziju Grenlanda. Vojna prisutnost već postoji, politički odnosi su stabilni, a unutarnja dinamika Grenlanda ide u smjeru većeg samoodređenja. Grenland se ne osvaja silom, on se gubi tiho, kroz politiku, ekonomiju i vrijeme. Za Dansku i EU on je već izgubljen. Trumpu ne trebaju topovi s bojnih brodova koje gradi, dovoljan mu je pucanj jednog šampanjca i bez grenlandskog leda…
Sama činjenica da Danska, kao posljednja europska kolonijalna sila, želi zadržati Grenland kao svoju koloniju već govori dovoljno sama za sebe. Europski lideri i njihovi mainstream mediji raskokodakali su se o Trumpovoj invaziji danskog teritorija argumentom i uporabom sile čemu se, izuzev Mađarske, EU oštro protivi. Da stvari s Trumpom i Grenlandom nisu baš tako crno-bijele u logičnoj i hladnoj analizi pojašnjava Ivan Pletikos…
Kad čujem ljevoglava trkeljanja o Trumpovoj okupaciji Genlanda koja samo što nije, dođe mi slabo.
Pa evo malo informacija…
Kada se hladno sagledaju činjenice – vojna prisutnost, međunarodni ugovori i unutarnja politička dinamika Grenlanda – postaje jasno da taj pojam više pripada sferi populističke retorike, tako drage europskim političarima i njihovim pripadajućom mainstream medijima, nego realne geopolitike.
Sjedinjene Američke Države već desetljećima imaju vojnu prisutnost na Grenlandu. Baza Pituffik (nekada Thule) nije skriveni projekt, niti rezultat pritiska ili sile, već proizvod formalnog sporazuma između SAD-a i Danske iz 1951. godine. Ona djeluje otvoreno, uz znanje i pristanak formalnog suverena, i predstavlja ključni element američke i NATO-ove arktičke sigurnosne arhitekture.
U tom smislu, SAD je već ‘na terenu’ – legalno, institucionalno i bez ikakvog sukoba. Dakle, ponavljam svim vrućoglavim neznalicama – SAD ne trebaju vojno okupirati Grenland jer već imaju vojsku na Grenlandu, i to punih 75 godina!
Istodobno, politička scena Grenlanda posljednjih godina pokazuje jasan trend – većina relevantnih stranaka podržava ideju veće autonomije ili potpune nezavisnosti od Danske!
To ne odgovara posljednjem sjevernopolutnom europskom kolonizatoru – Danskoj, ali taj politički proces je ono što žele SAD.
Iako se razlikuju u tempu i metodama, ideja neovisnosti Grenlanda više nije rubna nego je dio političkog mainstreama. Dapače, može se reći glavna politička tema na Grenlandu.
To naravno ne znači da Grenland želi postati američki teritorij, ali znači da politička klima nije neprijateljska prema snažnijem oslanjanju na SAD kao ključnog partnera u sigurnosnom i gospodarskom smislu. A to je glavni cilj američke politike prema Grenlandu.
U tom kontekstu, optužbe o ‘američkoj invaziji danskog teritorija’ ne da gube stvarnu težinu nego su groteskne. Invazija podrazumijeva uporabu sile, kršenje suvereniteta i vojno nametanje volje. Ništa od toga nije prisutno.
Umjesto tenkova i desanta, riječ je o sporom, gotovo banalnom procesu: ugovorima, investicijama, političkom utjecaju i promjenama unutar samog grenlandskog društva. Ako bi Grenland jednog dana odlučio ići putem nezavisnosti to bi bila posljedica unutarnjih odluka, a ne američke vojne akcije.
Iz perspektive Danske, retorika o invaziji ipak ima svoju logiku. Ona ne odražava strah od sutrašnjeg vojnog udara nego strah od neminovnosti gubitka suvereniteta. Grenland je već daleko, geografski i politički. Svako dodatno jačanje američko-grenlandskih veza (legitimno s obje strane) dodatno slabi realni utjecaj Kopenhagena.
U tom smislu ‘invazija’ je populistička metafora za gubitak kontrole, a ne opis stvarnog vojnog scenarija. Ako je posljednjeg europskog kolonizatora, Kraljevinu Dansku, čak i za razumjeti, nije za razumjeti EU političare i njihovo današnje ‘priopćenje’ koje je za žaljenje i s logičke i s političke strane. I medije koji ne izvještavaju o stvarnom stanju. Isprazna retorika gubitnika.
Zaključno, hladna analiza pokazuje da SAD nema ni potrebu ni motiv za klasičnu invaziju Grenlanda. Vojna prisutnost već postoji, politički odnosi su stabilni, a unutarnja dinamika Grenlanda ide u smjeru većeg samoodređenja. Govor o invaziji, stoga, više služi mobilizaciji političke pozornosti i obrani simboličkog suvereniteta te populističkog zavaravanja vlastitih građana i birača, nego što opisuje realnu opasnost.
Grenland se ne osvaja silom, on se, ako se uopće ‘gubi’, gubi tiho, kroz politiku, ekonomiju i vrijeme. Za Dansku i EU on je već izgubljen. Trumpu ne trebaju topovi s bojnih brodova koje gradi, dovoljan mu je pucanj jednog šampanjca i bez grenlandskog leda.
Ivan Pletikos / Facebook
“Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.” (Matej 6:1)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik