Piše: Vjekoslav Krsnik
U Matici hrvatskoj, kao najstarijoj i važnoj instituciji hrvatskoga naroda, na redovnoj izbornoj skupštini nedavno održanoj u Čakovcu, došlo je do svojevrsnog ‘državnog udara’ jer je izborom dosadašnjeg člana Predsjedništva Matice hrvatske, Damira Zorića, članstvo kapituliralo pred takozvanom ‘dubokom državom’ kojoj Matica hrvatska predstavlja ozbiljnu i živu opasnost za njezino zakulisno djelovanje…
S Damirom Zorićem na čelu ‘duboka država’ zavladala Maticom hrvatskom!
Treba ukratko podsjetiti na ulogu koju je u doba represivnog jugokomunizma Matica hrvatska odigrala u buđenju i podsticanju nacionalne svijesti hrvatskoga naroda. Da 70-tih godina nije bilo pod njezinim vodstvom ‘Hrvatskog proljeća’, kao iskre koja je razbudila hrvatski nacionalni identitet, sasvim sigurno ne bi bilo ni zanosa kojim je hrvatska mladež početkom 90-tih u tenisicama krenula u odlučnu bitko za stvaranje hrvatske države na razvalinama jugokomunističke Jugoslavije.
Na ovo je potrebno podsjetiti da bi se spoznao sramotni put koji je Matica hrvatska prošla od 1990. godine do izbora kandidata ‘duboke države’ Damira Zorića za novog predsjednika te najstarije hrvatske institucije.
U ovih 35 godina hrvatske državnosti Matica hrvatska bila je na ovaj ili onaj način pod čvrstom kontrolom vladajuće političke kaste. Igor Zidić bio je čak tri mandata njezin predsjednik, ali osim što je laprdao po medijima u Matici hrvatskoj nije učinio niti jedan značajan potez koji bi ukazao na dugotrajnu društvenu i političku krizu kroz koju prolazi Republika Hrvatska.
To se od njega nije moglo ni očekivati jer je, po svjedočenju ‘proljećara’ Radoslava Marića, poslije sloma ‘Hrvatskog proljeća’ bio suradnik Udbe. Čak sam i sam bio dio njegove političke opstrukcije jer, iako smo školski kolege iz splitske Klasične gimnazije, kad sam se kao slobodni novinar nakon sedam godina vratio iz Amerike nije učinio ništa da mi pomogne naći neki posao, budući da sam za postojeću političku kastu u Hrvatskoj, za HDZ-a a pogotovo za SDP, bio ‘persona non grata’.
Već tada je u Maticu hrvatsku instaliran Damir Zorić kao nekakav predstavnik Hrvatske udruge poslodavaca koji s tog položaja nije učinio ništa da se poslodavci, a ne država, dakle dnevna politika, uključe u njezino financiranje.
U tim godinama vodeća osoba u Matici hrvatskoj bio je tajnik Zorislav Lukić kojega je na to mjesto instalirao Slavko Goldstein. Na neki način Zorislav Lukić jugoslavizirao je instituciju, pa mi je dvoranu izgrađenu ostavštinom hrvatskog iseljenika iz Švicarske, Jure Petričevića, odbio ustupiti za promociju knjige ‘Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena’.
Nasljednici Igora Zidića na čelu Matice hrvatske, Stjepan Damjanović i Stipe Botica, pod kontrolom glavnog tajnika, Zorislava Lukića, uklopili su se, kad su u pitanju vodeće hrvatske institucije poput HAZU-a odnosno JAZU-a, Društva hrvatskih književnika i drugih strukovnih udruga, u opću sliku nove ‘hrvatske šutnje’.
Zato je prije četiri godine, s velikim očekivanjem da će se Matica hrvatska, kad su u pitanju glavni problemi hrvatskog društva kao što je to u mnogo težim jugoslavenskim političkim okolnostima bilo 70-tih godina, pozdravljena personalna smjena na čelu najvažnije hrvatske kulturne institucije.
Za novog predsjednika Matice hrvatske izabran je dramaturg sa zavidnom domaćom, a još više međunarodnom, reputacijom Miro Gavran koji je kasnije postao i akademik. Za njega je na izbornoj skupštini glasovalo 72 delegata, dok je dotadašnji predsjednik Stipe Botica dobio 49 glasova.
S mjesta glavnog tajnika smijenjen je Zorislav Lukić, ali je i dalje ostao u ustanovi. Svjestan izazova, s kojim je kao novi predsjednik Matice hrvatske suočen, u prvoj izjavi Miro Gavran je naglasio: “Inicirat ću što skoriju raspravu o tome kakvu Maticu hrvatsku želimo u desetljeću koje je pred nama te donijeti jasnu i svima razumljivu strategiju primjerenu ovim dramatičnim vremenima”.
Za Maticu hrvatsku su uistinu dramatična vremena, jer se treba izboriti za očuvanje i jačanje hrvatskog nacionalnog identiteta napadnutog sa svih strana. To je pokazao i slučaj negiranja hrvatskoga jezika o kojemu je zakon ipak izglasovan u Hrvatskome saboru ali sa sramotnom niskom većinom budući je jugokomunistička oporba na čelu sa SDP-om bila listom protiv, a predsjednik SDP-a, Peđa Grbin, čak je taj zakon nazvao ‘kretenskim’.
Kolikogod namjere i težnje akademika Mire Gavrana na čelu novog vodstva Matice hrvatske bile iskrene, očito je on bio blokiran naslijeđenom strukturom institucije koju je izgradio kao kontrolor ‘duboke države’ Zorislav Lukić. Usput rečeno, i pod Mirom Gavranom nije mi ustupljena dvorana Matice hrvatske da bih promovirao svoju knjigu ‘Državni neprijatelj br. 1 i Andrej Plenković’.
Najavljena rasprava o tome kakva nam je potrebna Matica hrvatska nije nikad održana niti je usvojena “jasna i svima razumljiva strategija primjerena dramatičnim vremenima”, jer to naravno ne odgovara ‘dubokoj državi’ koja preko političke kaste financijski s Državnim proračunom kontrolira Maticu hrvatsku.
Umjesto toga u listopadu prošle godine Glavni odbor Matice hrvatske, koji čine 25 članova, usvojio je jednoglasnu Izjavu u kojoj je naglašeno da je “društveno stanje nezdravo i dugoročno opasno”, ali u toj izjavi, bez većeg odjeka u medijima jer je objavljena samo na internetu, ne spominje se da je Hrvatska u ustavnoj krizi, nema riječi o posvemašnjoj korupciji, ignorira se agresivna kampanja ‘srpskog sveta’, ne upozorava se na negativni demografski trend i tako dalje.
U takvim okolnostima na njeno čelo postavlja se Damir Zorić koji uopće nema nikakve kulturne, znanstvene i moralne kvalifikacije za tu poziciju. U njegovoj biografiji bode u oči sumnjiva uloga u ‘slučaju Mamić’. Uostalom on je izabran za predsjednika Matice hrvatske bez protukandidata, kao što se biraju dužnosnici u Sjevernoj Koreji.
Od ovakve Matice hrvatske pod kontrolorom ‘duboke države’ ne mogu se dakle očekivati nikakvi pozitivni pomaci koji bi odgovarali njenoj ulozi kao važnoj društvenoj, kulturnoj, ali i političkoj instituciji hrvatskoga naroda i društva.
Nažalost, od članstva u kojemu uvelike prevladavaju Hrvateki koji se ‘ne bi šteli mešat’ a ne Hrvati, s novim predsjednikom Matica hrvatska nije u stanju, u skladu sa svojom slavnom prošlošću, ponuditi široj hrvatskoj javnosti novi program kakav je na početku svojega mandata bio najavio akademik Miro Gavran.
Udruga Hrvatski Ratnik
Ne shvaćam vašu fiksaciju Zdravkom Mamićem i inzistiranjem da se radi o pozitivnoj pojavi. Čovjek psuje Boga, Djevicu Mariju, čovjek bi sutra postao četnik da bi imao financijske koristi od toga. Najprije bih se zapitao za vaše duhovno stanje, jer ne vidim kako ne vidite da se kod gospodina Mamića radi o očiglednom narcisoidnom poremećaju osobnosti, čovjek je narcis. Narcisi vole samo sebe. Ne govorim ovdje o velikom egu, i ja imam veliki ego, nego se ovdje radi o pravom diaboličnom narcisu kojeg bi trebao detektirati svaki prakticirajući katolik imalo kvalitetnog srca.
To što je gospodin Mamić bio u sukobu sa pojedinim jugoslavenima i antihrvatima, ne uvjetuje da je on sam pozitivna pojava u hrvatskom društvu. Opasno je pozivati se na nečiji legitimitet samo radi toga što je u sukobu sa nekim ili nečim lošim. To je kao što u Istri održavaju partizansko naslijeđe, jer eto tamo su partizani bili protiv Talijana. Temelji kuće moraju biti čvrsti, utkani u zemlju, a ne da budu opozicija nečemu. Zdravko Mamiće je loša osoba, narcis, psovač Boga, i kao takav ne izvlači ga nikakva opozicija ministru Jovanoviću. A ovo nije nikakvo opravdanje za možebitne pojave Možemovaca u trenutnom Dinamu, a od vremena Mamića do sada je Masonerija u Dinamu, što je puno veći problem.
Mamić je upravo takav kako ste ga opisali i on sigurno nikada neće biti Hrvatski Ratnik, ali je vrhunski menadžer, i u odnosu na sve te propalice koje sada vode Dinamo je kralj. Ne brani Mamića nitko, jasno da je veliki narcis, psovač i po potrebi što god hoćeš, jugosloven, marsovac… ali kakvi su drugi koji sada vode Dinamo? Zar među njima ima netko tko Boga ne psuje i ne gleda samo osobnu korist?