Piše: Mario Škorin
Pitam se kada će Sabor usvojiti zakon po kojem će se Hrvati i zakonski moći staviti u svoje okvire u Hrvatskoj, tako da bude zakonito na trgovinama, javnim zahodima i prijevoznim sredstvima staviti tabele na kojima će pisati: „Zabranjeno za Hrvate i pse!“ Jer smo upravo na tom putu!
I u jeku donošenja stotina zakona o ravnopravnosti mnogim bi se istinskim tvorcima ravnopravnosti kosti prevrtale u grobu da im je samo na čas vidjeti ove karikaturalne dosege liberalne demokracije i ravnopravnosti! Jadni moji Hrvatice i Hrvati! Već godinama se vodi medijsko-politički specijalni rat protiv Hrvatske i svega hrvatskog! Mediji pod kontrolom duboke države, kriminalaca, obavještajnog podzemlja i dokazanih neprijatelja Hrvatske u Hrvatskoj a i šire trude se, a Gebels je za njih mala beba, svakodnevno opstruirati hrvatsku misao na način koji nije uvijek direktan no sustavan je i dobro razrađen.
Što je to uopće duboka država i tko sve stoji iza tog pojma, te koja je uopće svrha gušenja hrvatske svijesti i kome to treba? Reći otrcanu floskulu: „Ostavimo se povijesti i krenimo naprijed“, je isto kao da brodom krenete na plovidbu a niste izvadili sidro ili da vozite automobil pod ručnom! Što biste rekli da vam netko kaže kako je to sasvim normalno? Zašto bi onda bilo normalno ići naprijed a ne znati uzroke koji su nas doveli u ovu poziciju? Da vas pitam – priznajete li posljedičnost komunističkog divljanja nad našim narodom? Priznajete li da je nad Hrvatima počinjen holokaust, da su stotine tisuća rastjerani da ne završe pod zemljom ili u nekom od stotina logora za preodgoj? Da je ciljano nastojano da se iz naroda iskorijeni znanje, promišljanje, mudrost, učenje…?
Pa zašto bi oni to radili? Da spriječe Hrvate da razmišljaju, da uče hrvatski, da promišljaju hrvatski, da dišu hrvatski! I da u tom duhu Hrvati u svojoj državi ne dopuste nikome da im pljuca po svetinjama, po vitezovima koji su za Hrvatsku dali najvrjednije što su imali, svoje živote, svoje cijele obitelji! U zadnjem i prijašnjim ratovima, na hrvatskom tlu! Toliko da su mnoge hrvatske obitelji u genetskom zapisu u potpunosti iskorijenjene! Cijele regije očišćene su od Hrvata!
Znanstvenike, liječnike, profesore, poslovne ljude, književnike… su nam ubijali namjerno! Djecu i žene, vojnike, civile, starce…! Cijelo jedno stoljeće gaze nas, mijenjaju demografsku sliku i razblažuju hrvatsko tkivo. I, dakako, rezultat takvog sustavnog uništavanja hrvatske misli mora dati rezultata! Narod nam je poluobrazovan i polupismen! Dakako, nije to ugodno čuti! Jer svi sve znaju!
Svi imaju nešto reći zbog tekovina demokracije koja, istini za volju, niti je ikada postojala ovdje, niti bi ju itko dao narodu, jer demokracija je samo kakofonija u svrhu sprječavanja slušanja artikulirane i razložne misli. Posebice oni koji su zadnjih desetljeća obnašali vlast u Hrvatskoj, bilo da je ona teritorijalno S(RH), RH+BiH, ili sastavnica zločinačke SFRJ!
I doista, u tom mnoštvu polupismenih, mora se iznaći i onih koji su spremni osnovati stranke, udruge i interesne grupacije u kojima će okupiti pet, šest istih poluistomišljenika i svaki pokušaj da ih se integrira u veću zajednicu pada u vodu. Sizifov posao. Divide et impere.
Pa ne vode specijalni rat budale već vojska visoko utreniranih stručnjaka. Pa nije dva milijuna Hrvata pobijeno ni za što. Nije milijun Hrvata rastjerano uzalud! Nije 3.770.000 Hrvata prošlo kroz kazamate Yugopartizana i četnika tek tako! Nije! Rezultat toga sveobuhvatnog plana itekako je vidljiv! Nema institucije u kojoj nema njihovog poslušnika, nema institucije u kojoj nema njihovog agenta, bilo da je instruiran iz Londona, Beograda, Pariza ili Brisela, vodoravno i okomito, nema institucije u koju nisu uvalili bezkralježnjake, poltrone i uguze koji, ako ne znanjem, mogu profitirati guženjem! Pasivnim prema gore i aktivnim prema dolje!
U takvom okružju, po podijeljenim ulogama, što Hrvatska može očekivati? Što Hrvatska u stvari ima s čim bi se mogla tome suprotstaviti? I na koji način, ako ima, takve strukture instalirati umjesto ovih drugih, kad se ovi prstima i noktima bore da zadrže svoje pozicije, neovisno o tome želi li ih narod ili ne, jesu li dobili 10.000 ili 100 glasova, kad su u pitanju oni koji tim putem zasjedaju u fotelju. Potom posjedaju i svoje poslušnike.
No, kad se digne zastor, jedni udaraju Hrvatsku s leđa, drugi s boka, treći direktno… Pa se pljuca po Jasenovcu, pa se pljuca po Oluji, pa se pljuca po Tompsonu, pa se pljuca po Daliću, po reprezentaciji, ne bi smjeli biti prvaci, ustvrđuje Puhovski, pljuca se po hrvatskoj zastavi i podižu optužni prijedlozi, po grbu… a Hrvati, intelektualno desetkovani, prestrašeni, indoktrinirani antifašističkom borbom, na koju je završni udarac stavila Rezolucija 1481, nasjedaju na jeftinu psihološku igru i, iz nekoć velikog, moćnog i ponosnog naroda, pretvaraju se u grogiranog boksača koji ne prelazi u protunapad već samo povremeno odgovori mlakim zamahom na protivnikove direkte!
Pa se onda Hrvati pravdaju, pitaju se u vlastitoj državi je li Hrvat smio pjevati u Hrvatskoj, je li se smio voziti u autobusu, pitaju se smiju li vijoriti svoje državne i vojne zastave, koje boje majice smiju nositi a koje ne, smiju li prekapati skrivena grobišta svojih sunarodnjaka ili će im netko reći da su fašisti, pitaju se smiju li propitivati povijest i je li upravo ova Hrvatska, polovična, pobijena, razdijeljena, opljačkana, porobljena, antifašistička, temelj hrvatske državnosti, ili je to pak sveukupnost hrvatskog bića, hrvatske višetisućljetne povijesti i bogatog kulturnog, zanijekanog nasljeđa, nekad ovakvog, nekad onakvog, ali uvijek našeg, hrvatskog, kojeg smo dobili rođenjem, a uz njega i svetu obavezu čuvanja, njegovanja i prosljeđivanja novim hrvatskim naraštajima.
Među njima, kao jedan noviji povijesni dio, kao otvorena rana koja još obilno krvari, i NDH, zajedno s Pavelićem i Ustaškim pokretom. Pa onda na već pripremljeno, zatrovano i preorano hrvatsko tlo puštaju utvare, puštaju dimnu zavjesu, postavljaju zapreke i minska polja, ljepljive mreže u koje se Hrvati hvataju kao muhe! Tako nasjedaju i na priče da su Hrvati pobijedili u ratu! Dva puta smo pobijedili, rekao bi Mesić, australski Ustaša i počasni član SUBNOR-a, diler hrvatskih tajnih dokumenata i vlasnik stana za kupnju kojeg mu je prijatelj posudio 2 milijuna kuna, a vratit će ih za 6 mjeseci ili koji više.
A nismo pobijedili! Nije ni to ugodno čuti, dakako, no moji polupismeni Hrvati vole nasjedati na obmane, a obmanjivači i puštatelji magle im rado ispričaju bajku o slobodnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi, onoj koju sanjaju tisuću godina. Naravno, sve one, ili bar većinu onih koji bi se toj laži usprotivili, pospremali su po tisućama jama, rudničkih okana ili pod temeljima betonske ubrzane industrijalizacije zločinačke SFRJ, obavještajnog centra Južne Europe, koridora utemeljenog u svrhu nadzora i subverzivnog djelovanja protiv Varšavskog pakta i Trećeg svijeta, te infiltraciju u sve pore tih društava. A za to su bili potrebni šleperi novca! I bilo ga je! I to samo stoga da se održava takav moćni obavještajni i kontraobavještajni sustav!
Pa kako onda Ustaše i NDH ne bi bili krivi, kako to ne bi bila zločinačka tvorevina kad se trebalo naći opravdanje za razaranje međunarodno priznate države, članice Lige Naroda, članice međunarodnog monetarnog sustava, prve prave multikonfesionalne države u Europi, u kojoj na čelu boksačke reprezentacije stoji američki Crnac, u vrijeme kada Crnci u Americi, Engleskoj, Francuskoj… imaju status smeće, u kojoj na vojnom čelu stoje katolici, muslimani, pravoslavci, Židovi… objedinjeni kao Hrvati pod hrvatskim grbom i hrvatskim stijegom protiv državnih neprijatelja, i svi kao jedan ZA DOM SPREMNI, u vrijeme kada se u jeku rata grade minareti u Zagrebu, a sinagoge posebno čuvaju da ni cigla s njih ne ispadne!
Pa onda moji preostali polupismeni, indoktrinirani Hrvatice i Hrvati, jer je nad pismenima i mislećim Hrvatima izvršen genocid, povjeruju u komunističke priče, povjeruju da su pobijedili u zadnjem ratu iako duboka država ni za tren nije ispustila vlast iz ruku od 1945-e do danas, iako je (polu)država RH ostala u granicama koje su komunisti odredili, iako su ju komunisti opljačkali do kosti, iako su komunisti podijelili narod i potrpali ga u klerofašiste Ustaše, SPC pravoslavce i muslimane po nacionalnosti, ne bi li lakše vladali i raspirivali međusobnu mržnju prema jednom narodu podijeljenom vjeroispoviješću.
Eh, da nije polupismenosti, da su nam hrvatski intelektualci i srednja klasa ostali živi? A što bi se dogodilo da Englezi nisu spriječili Amere da izvrše invaziju 1943-e podno Dubrovnika, bilo bi se dobro prisjetiti Bartolomejske noći i Bočekovog PRESTOLONASLJEDNIKA, te učiti iz te povijesti! Ali, tko čita? Tko je u zadnjih godinu dana pročitao jednu knjigu izim Stevena Kinga (ako i to), a sveudilj odzvanja svakodnevno u ušima: „Ostavimo se prošlosti i krenimo naprijed!“? A kako? S čijim novcem? Onim što je izvučen iz Hrvatske tijekom zadnjeg rata, opran na Karibima ili u Luksemburgu te zamagljen raznim vlasnicima, privatnim poduzetnicima, odvjetničkim uredima ili novonastalim tvrtkama s jednim ili nijednim zaposlenim?
U ono vrijeme dok su obmanjivači puštali Hrvate da viču ZA DOM SPREMNI, dok su Hrvati ginuli na mnogim scenski postavljenim ratištima, u ono vrijeme dok se s četnicima u Hrvatskoj trgovalo i opskrbljivalo ih hranom, gorivom i oružjem ne bi li tu ostali još koju godinu dok se Hrvatska ne opljačka a agenti spavači i operativci instaliraju u sve nove institucije samostalne države Hrvatske u nastajanju! Nastajanje koje bi ionako nastupilo jer Yuga je, zbog globalnih procesa i tehnološkog napretka, postala politički i investicijski teret kojeg više (skoro) nitko nije htio nositi, a priznanje granica NDH, koje je komentirao i američki veleposlanik Galbright i koje bi pouzdano garantirale političku sigurnost Južne Europe, nije se smjelo dopustiti jer bi se time priznala saveznička genocidnost nad Hrvatima i njihova skrivena namjera prikazana u obliku rušenja političkog sustava i teritorijalnog integriteta NDH, makar se to drugim državama u okružju koje su bile saveznice Trećeg Rajha nije dogodilo, makar su u njima, de facto, izvršeni veći i brojniji zločini nego u NDH u kojoj, kako se vidi, još niti jedan nije niti dokazan osim putem komunističke propagandne djelatnosti.
Pa, ako nismo vratili teritorije, za što je spomenuti veleposlanik rekao da je bila velika pogreška, ako nismo vratili vlastiti narod u svoju državu, ako smo opljačkani do kosti toliko da nemamo u vlasništvu niti jednu banku, a HNB je izvan regulativne kontrole RH, ako za svaku investiciju moramo pisati EU projekte, ako nam narod zbog neimaštine i gušenja nacionalnih sloboda bježi iz države, ako ne smijemo isticati hrvatska obilježja pod kojima su Hrvati ginuli za svoju državu i za svoj dom, ako nam se poraženi šepure po Hrvatskoj s kokardama i zvijezdama, ako nam se hrvatski jezik, kojim se govori osim na teritoriju NDH još i u Beogradskom pašaluku i Duklji, Crvenoj Hrvatskoj, kida na bosanski, crnogorski i srpski, iako ti narodi nisu ni postojali kada se hrvatski tečno govorio na području današnjeg Bliskog Istoka i trećine Europe pa je i Otac Domovine Slovence, Karantance još prije 150 godina nazivao Alpskim Hrvatima, u čemu se to očituje hrvatska nezavisnost, u čemu se to očituje hrvatska suverenost kada nam u obrazovnim ustanovama sjede većinom „liberali“ kojima je strana i odbojna svaka primisao na Hrvatsku i njenu nacionalnu i ekonomsku nezavisnost?
Jer, kako se meni čini, još samo polupismeni Hrvati ju vide i razumiju! Oni koji još nisu izbjegli u Norvešku, Njemačku ili Irsku a premalo su plaćeni da bi u RH bili sobari, vrtlari ili čistači turskih bazena! U neovisnoj i samostalnoj Hrvatskoj, dakako!
Podsjetimo se, Država kakvu je Platon zamišljao je idealna država, bez mana, i jednostavno je po nekim teoretičarima neostvariva, uglavnom zbog ljudskog karaktera ali i višetisućljetnog stremljenja pojedinih grupacija duboko ukopanih u sve pore tadašnjih i današnjih društava o globalnoj prevlasti i potpunom preuzimanju kontrole nad svekolikim pučanstvom.
Karl Popper (jedan od istaknutijih zagovornika globalizacije – K.P. – Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji) kaže da je Platon začetnik totalitarne države jer je sve podređeno državnoj vlasti, pa čak i odgoj djece. Što podrazumijeva totalitarna država nasuprot demokracije? Dok tzv. totalitarna društva odražavaju temeljni opis postojanja i svrhovitosti interesne grupe pa unutar svojih granica uspostavlja vlast po sustavu pater familias tj. hijerarhijski, okomiti način odlučivanja primjeren vojnim postrojbama u kojima osoba ili stožer odlučuje u najboljem interesu grupacije, dotle demokracija ima za svrhu disperzirati vrijeme i snagu odluke i razvući ih vodoravno prepuštajući ih masi, te time imobilizirati svaku akciju usmjerenu očuvanju interesa grupe. Iz nje dakle i proizilazi suprotnost unutar grupe u smislu “jednaki u suprotnosti i različitosti” što neprijeporno dovodi do rastakanja grupe, u ovom smislu države kao takve, a prepušta je naddržavnim, globalističkim odlukama pa se, u medicinskom smislu, odnosi prema interesnoj grupi kao virus prema domaćinu.
Godinama smo upozoravani na nadolazeće vrijeme koje nam neće biti po volji ali nitko nije reagirao osim gđe Savke i šačice domoljuba okupljenih oko nje, jer je sustav bivše države bio „socijalan“, pa su se radnici zadovoljavali mrvicama ne videći dalje od svog plota, makar su po par traperica morali u Trst!
Nismo li u školi učili da je socijalizam prijelazni period prema komunizmu u kojem, po definiciji, nema država, nema novca, pa prema tome ni naroda ni rasa, iako je ovaj zadnji dio trebalo samostalno zaključiti!? I sad, kao da je to nešto novo, svi su se u toru uzjogunili, odjednom su im očigledne promjene preteške pa bi ih htjeli zaustaviti, no sveudilj vjeruju kako smo upravo mi svojim htijenjem oslobodili Hrvatsku i hrvatski narod okova Jugoslavije i „duboke države“, pa samostalno živimo u slobodnoj nam i neovisnoj državi! Pa kako onda povjeriti takvim ljudima vodstvo bilo čega kad još uvijek vjeruju u bajke i ne reagiraju na očigledna svjetska zbivanja, barem zadnjih nekoliko desetljeća, koja ih doslovno tuku po glavi?
I sad smo svi zatečeni, iznenađeni, prevareni?! Očito, netko nije pozorno slušao lekcije iz marksizma i TiPSS-a, jer da jest znao bi što nam se sprema! Ono što bi valjalo znati prije bilo kakve reakcije jeste tko će uprijeti prstom u našeg neprijatelja i reći: „Taj nam radi o glavi!“ Znamo kako i s kojim resursima ćemo ga eliminirati! Samo da to ovaj put ne bude još jedan u nizu „demokratskih previranja“! Baš me zanima!
Bog i Hrvati!
Udruga Hrvatski Ratnik